Priča o dvije djevojčice: Kontrast između Ahed Tamimi i Malala Jusufzai ističe zapadnjačku medijsku i svu ostalu pristranost
Ahed Tamimi (16) je jednostavno bilo dosta agresije izraelske vojske nad njenom porodicom, pa je u jednom momentu ošamarila dva vojnika. Snimci tog događaja su vrlo brzo obišli svet, devojčica je uhapšena, a grupe koje bi trebalo da su na njenoj strane sve vreme ćute.

Po treći put ove nedelje sudije su donele odluku da Ahed ostane u pritvoru. Ona je nedavno snimljena kako šamara i udara izrealske vojnike u selu Nebi Saleh, a u pritvoru se nalazi sa majkom i rođakom još od 20. decembra.


Dan pre toga ona se usprotivila izraelskim vojnicima koji su ušli u dvorište njene porodične kuće, a ona je nasilnički odreagovala pošto su pre toga vojnici gumenim metkom pogodili njenog rođaka u glavu i bacili joj suzavac na kuću.

Video kako šamara vojnike je privukao veliku pažnju medija pošto je čitav incident na Fejsbuku direktno prenosila Nariman Tamimi, devojčicina mama.


Ovu 16-godišnju devojčicu Palestinci sada slave kao heroja i simbol nove generacije. U isto vreme u Izraelu, odluka vojnika da ne reaguju na provokacije tinejdžerke uzrokovala je debatu i optužbe da je vojska ponižena.

Ahed je u žižu interesovanja svetske javnosti dospela i 2015. kada je ujela izraelskog vojnika za ruku pokušavajući da oslobodi 11-godišnjeg brata.
Ahed Tamimi
© Mohamad Torokman / Reuters

Sa druge strane, na stranu 16-godišnje devojčice nije stala nijedna feministička (ili bilo kakva) grupa sa Zapada, za razliku od jednog drugog događaja koji je uzburkao javnost u mnogostruko većoj meri.

Tada 15-godišnja Pakistanka Malala Jusufzai postala je poznata nakon što su joj talibani pucali u glavu zbog njenog aktivizma za prava dece i naročito za obrazovanje devojčica u Pakistanu. Zbog svoje životne priče 2014. godine je dobila Nobelovu nagradu za mir i postala najmlađi laureat u istoriji.

Upoznala je najznačajnije političare sveta među kojima su bili Barak Obama i tadašnji sekretar UN-a Ban Ki Mun, a čak se i obratila Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Primila je brojna priznanja, pojavila se u gotovo svakom značajnom časopisu i cela Međunarodna zajednica je bila na njenoj strani.

I otkud sad to da je priča Malale značajnija od priče Ahed Tamimi?

Najznačajniji razlog tome je što se nasilje koje sprovodi država prihvata kao legitimno, ali ako ga sprovode odmetnute militantne grupe onda je nezakonito. I naravno da je nezakonito, tu nema nikakve dileme, ali nasilje je nasilje. Pa čak i ako ga sprovodi država.

Ahed je samo zbog toga što je štitila svoju porodicu završila iza rešetaka, dok je Malala, koja je radila isto to (samo protiv talibana) postala heroj celog sveta.

Poređenje dve devojčice koje su se borile za viši cilj u sam centar stavlja činjenicu da je Zapad imao selektivni pristup celoj problematici. Borci za ljudska prava ćute, feministkinje ćute, humanitarne organizacije ćute, političari sa Zapada ćute, a Ahed Tamimi je zbog svoje borbe za slobodu završila iza rešetaka.