Predstojeći predsjednički izbori u Rusiji će vjerojatno biti dosadniji čak i od ranije održanih, obzirom da svi predviđaju uvjerljivu pobjedu Vladimira Putina.
Navalni
© AP
Ipak, da Rusima ne bude baš tako dosadno brinu se Washington i američko veleposlanstvo u Moskvi. Naravno, tu su i mediji koji vječnog gubitnika i marginalca Alekseja Navalnog uzdižu u nebesa i od njega stvaraju ikonu ruske oporbe.

"Aleksej Navalni, glavni protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, očekuje se u srijedu u sjedištu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, gdje će se razmatrati nekoliko njegovih tužbi protiv ruske države, koju optužuje za "proizvoljna" uhićenja. Njegova glasnogovornica je rekla kako će se, osim Europskom sudu za ljudska prava, Navalni obratiti i novinarima. Ovaj aktivist je odlučio doći pred ECHR nekoliko tjedana prije ruskih predsjedničkih izbora 18. ožujka, jer se nema pravo kandidirati. Stoga njegov posjet nosi i simboličnu dimenziju, a on poziva na bojkot izbora čiji ishod smatra unaprijed poznatim te na velike prosvjede u nedjelju", pišu zapadni mediji i njihovi ogranci u regiji.

Navalni je ranije poručio na Twitteru kako on i njegove pristaše "neće priznati izbore bez konkurencije" i ponovno je pozvao na bojkot izbora. Osim toga, Aleksej Navalni tvrdi "kako će izbori bez njega biti farsa".

Komentirajući posljednju izjavu Navalnog, ali ne samo, može se samo reći kako za liberalni mozak u terminalnoj fazi bolesti lijeka naprosto nema.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova i obavještajne službe godinama iznose dokaze koji potkrjepljuju izravne optužbe na račun američke vlade i dužnosnika američkog veleposlanstva u Moskvi da financiraju "rusku" oporbu i pripremaju "Maidan" u Rusiji. Ne treba se pretvarati da se igra vodi po pravilima i da netko na Zapadu poštuje ruski suverenitet i pravo na samoopredjeljenje propisano međunarodnim normama.

Međutim, bajke o "dobrim zapadnim političarima koji ulažu napore u razvoj demokracije u Rusiji" mogu shvatiti samo psihijatri koji ozbiljno razgovaraju s pacijentima u njihovom ustanovama. Ali nakon "političke indoktrinacije" koju je nad liječnikom pokušao provesti jadnik u pidžami, psihijatar mu vjerojatno prepiše gomilu neuroleptika i pošalje na spavanje do razgovora sljedećeg tjedna.

U trenutku pisanja ovog teksta nije poznato kako će završiti rasprava između Navalnog i sudaca Europskog suda za ljudska prava, iako neke od raniji presuda govore da je i njima potreba stručna pomoć.

Zašto će Vladimir Putin gotovo sigurno uvjerljivo pobijediti na predstojećim izborima? Ovdje se ne radi o propagandi koja je lobotomizirala ruski narod ili diktaturi i strahu Rusa da zaokruže neko drugi ime. Oni su jednostavno razumjeli ciljeve "zapadnih partnera" Rusije.

Dakle, prvi je cilj staviti predsjednika i Kremlj pod njihovu kontrolu, nakon čega bi SAD i ostale zemlje imale utjecaj na sve poluge vlasti u Ruskoj Federaciji.

Sljedeći korak je podijeliti Rusiju u 50 slabih država koje ne predstavljaju nikakvu silu, upravo onako kako je zamišljao akademik Saharov.

Potom bi se potpisali nove sporazumi o podjeli proizvodnje tako da multinacionalne korporacije mogu izvući sve ruske resurse, čak i ljudske, a da ne plate ništa.

"Konačno rješenje" je uništiti nuklearno oružje Ruske Federacije i njezinu vojsku, a kao opciju ostaviti da se pogranični ruski entiteti bore protiv Kine, jer je od Vijetnamskog rata anglosaksonska praksa da se preferira gurnuti u borbu nekoga drugog, kao što se sada Ukrajina pokušava nagovoriti da krene protiv Rusije.

Ako netko misli da će nakon toga biti bolje živjeti u Rusiji, tada mu ni psihijatar ni lijekovi neće pomoći. Kao što smo naveli u početku, zapadni liberalizam mozga u terminalnoj fazi nije izlječiv.

Zanimljivo je i na koje marionete zapadni lutkari polažu nade da će potkopati Rusiju. Tko u ruskoj politici ima financijsku i informacijsku podršku zapadnih sila?

To su tradicionalne liberalne stranke "Jabolko" i "Parnas", ali su one toliko puta pokazale svu svoju nemoć da podrška njima minimalna i nitko ne ulaže nikakvu nadu da bi one išta mogle postići. No, dio financija im dolazi od strane odbjeglog kriminalca Hodorkovskog, tako da uspijevaju preživjeti u ruskoj političkoj areni.

Naravno, tu je Aleksej Navalni i njegovi sljedbenici, koji više liče na sektu koja propagira za Ruse neprihvatljive ideje, nego na ozbiljnu političku organizaciju.

Navalni se više puta sreo sa zapadnim kustosima, a europski mediji su ga po završetku 2017. počeli predstavljati kao "glavnu prijetnju Putinovom režimu". Rusima je sigurno bilo zabavno čitati ovakve gluposti, ali mnogi u Europi u to zaista vjeruju.

Ksenija Sobčak i njoj slični narcisoidni egomanijaci, željni isključivo medijske pozornosti, nisu ni vrijedni spomena.

U očaju su se, prema priznanju bivšeg američkog veleposlanika u Moskvi Michaela McFaul, koji je to nedavno potvrdio za The Washington Times, američki emisari susreli s vodstvom Komunističke partije Rusije i njihovim kandidatom na predsjedničkim izborima Pavelom Grudininiom.

Teško da su američki dužnosnici išta uspjeli dogovoriti sa strankom koja je pravna sljednica KP Sovjetskog Saveza i čiji članovi iz dna duše mrze one koji su im uništili državnu tvorevinu, ali ovaj susret pokazuje da nakon zabrane Navalnom za sudjelovanje na izborima, SAD traže bilo koga tko bi mogao srušiti Vladimira Putina, premda to bili i komunisti.

Međutim, od koga će dobiti glasove Grudinin, koji je prema izjavama vrha stranke "lokomotiva" koja vuče "vagone" na vlast. KP Rusije računa na glasove svog biračkog tijela. Dok se ne zna za koga će glasati pokret "Zelena vrpca", kojeg čine ekolozi i nacionalisti. Svaki komentar je suvišan. Tu su i članovi pokreta monarhista "Savez ruskog naroda", potom "Pokret za podršku političkim zatvorenicima" i "Institut za visoki komunitarizam", za kojeg u Rusiji nitko ne zna koga uopće predstavlja? Na kraju imamo i stranku "Velika Rusija" Savelieva, koju čine antisovjetski monarhisti i nacionalisti.

Izgleda da SAD nikako da shvati da ovo nije 2014. i da Rusija nije Ukrajina, gdje su neonacisti prevratom došli na vlast i zemlju poklonili američkoj administraciji. Točno je da 2018. njihove ruske kolege sanjaju isto, ali ako to nisu uspjeli veleposlanik Michael McFaul, kasnije strateg Obojenih revolucija koji gotovo nigdje otišao neobavljena posla, John F. Tefft, nije jasno kako to misli učiniti aktualni američki veleposlanik u Moskvi Jon Huntsman, i to tražeći suradnju s ruskim komunistima.

Ako Jonu Huntsmanu to pođe za rukom da čak i u promilima uspije u svojoj namjeri, upravo u mjeri u kojoj se u Rusiji ukorijenio zapadni liberalizam, ruski će psihijatri padati s nogu od umora zbog prekomjerna posla.