Paket Orwell
NSA, Utah Data Center

Prije tjedan dana je američki Senat glasovao za produžetak zakona FISA. Napomenimo da je velikom većinom ovu odluku prethodno podržao Zastupnički dom. Zakon je mogao biti ukinut u travnju 2018. godine, ali je produžen na zahtjev američke obavještajne zajednice i radi se na tome da postane trajan.

"Recimo samo da Kongres nije djelovao, onda bi se prikupljanje kritičnih informacija o međunarodnim teroristima i drugim neprijateljima iz inozemstva zaustavio", navodi se u zajedničkom pismu čelnika četiriju sigurnosnih službi Sjedinjenih Američkih Država.

Zakon FISA je usvojen u lipnju 2013. godine, kada je agent američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) Edward Snowden dao The Washington Postu i The Guardianu seriju tajnih materijala o obavještajnom nadzoru građana od strane američkih službi. Prošle jeseni je Kongres dobio zahtjev da ovaj zakon dobije trajni status.

Nedavno su u Sjedinjenim Američkim Državama stupile na snagu izmjene i dopune zakona o federalnom kaznenom postupku i sada američki sudovi mogu ovlastiti FBI da upadne u bilo koji smartphone i računalo u svijetu, ne samo unutar zemlje ili samo Amerikancima.

Ranije je jedan senator Ron Weiden tri puta pokušao zaustaviti usvajanje "Paketa Orwell", ali je sve njegove pokušaje da blokirao utjecajni republikanski senator John Cornyn.

Dakle, danas FBI može od bilo kojeg američkog suda dobiti službenu dozvolu za hakiranje bilo kojeg računala bilo gdje u svijetu. Jasno je da neće tražiti dopuštenje stranih sudova.

Usvajanje navedenih izmjena i dopuna 2013. je traženo objašnjavajući da obavještajne službe u digitalnoj eri trebaju veću slobodu pristupa informacijama.

"U isto vrijeme, Velika Britanija je upravo legalizirala najmoćniji sustav nadzora među zapadnim zemljama, moćniji nego u mnogim autokracijama", napisao je na Twitteru bivši zaposlenik NSA Edward Snowden.

Sve to se dogodilo nakon objava WikiLeaksa i Snowdena, te nakon spoznaje da američke službe nadziru cijeli svijet. Nakon američkih, to su počele činiti i službe europskih zemalja, jedna po jedna, počevši s Britanijom i završivši s malom Nizozemskom, koja također donosi zakone o kontroli građana.

Ne tako davno su i građani Švicarske na referendumu glasali za proširenje ovlasti Savezne obavještajne službe. Prije toga je Europska komisija najavila "značajno pooštravanje zahtjeva za strane komunikacijske usluge, posebice WhatsApp i Skype".

Trend je očit, ali gdje sa svim tim podacima? SAD su se pripremile prije donošenja zakona i "Utah Data Centar", poznat i kao "Veliki brat", je postao operativan u rujnu 2013.

Početkom 2013. je u američkoj pustinji u Utahu, Sjedinjene Američke Države, Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) započela izgradnju divovskog kompleksa koji je iste godine na globalnoj razini počeo prikupljati i obrađivati elektroničku poštu, telefonske razgovore, SMS poruke, novčane transakcije, upite i pretrage na Googleu, korištene rute putem GPS sustava, životopise, sve osobne podatke s kućnih i prijenosnih računala, itd.

Iz američkih sigurnosnih službi je procurilo nekoliko šturih informacija o cijelom projektu. Kasnije se saznalo da će serveri zauzimati prostor od 8000 kvadratnih metara, a na ostalih 2 750 000 kvadratnih metara će se pohranjivati arhiva podataka.

Količina informacija koja će se moći pohraniti je nepojmljiva. Usporedbe radi, jedan terabajt podataka je moguće pohraniti u čip veličine ljudskog nokta.

Količina podataka koju želi prikupiti NSA je enormna. Bivši čelnik Googlea, Eric Schmidt, drži kako se svi podaci u povijesti čovječanstva do 2003. godine mogu pohraniti u približno 5 eksabajta memorije. Tada internetska tvrtka Cisco navodi da će globalni promet na internetu od 2010. do 2015. godišnje bilježiti rast od 400%, što će u konačnici značiti količinu podataka od 9 766 eksabajta.

Nacionalna sigurnosna agencija realizacijom ovog projekta u realnom vremenu mogu obrađivati sve osobne podatke, ali i one koje dobiva putem satelita i njima se neometano koristiti, čime će praktički nadzirati internet na globalnoj razini. "Utah Data Centar" će imati kapacitet koji će se mjeriti u jotabajtima, što je na milijune eksabajta, dok jedan milijun eksabajta odgovara jednom jotabajtu.

Na isti način NSA pohranjuje i obrađuje više jotabajta podataka o korisnicima interneta u cijelom svijetu. Dakle, SAD će moći pohraniti podatke koji su na internetu objavljivani godinama unatrag. Kroz ovaj projekt, za kojega je do 2013. odobreno 2 milijarde dolara, od kraja 2013. će se moći u djelo provesti zamisao o totalnoj obradi svih informacija, kao što je to najavio George W. Bush. Bivši operativac Nacionalne sigurnosne agencije William Binney je rekao kako je centar u Utahu ključ totalitarne države.

U ovom projektu je značajnu ulogu odigrao i američki predsjednik i nobelovac Barack Obama, koji je u svom drugom mandatu dao naglasak na kibernetičku sigurnost Sjedinjenih Američkih Država temeljenu na špijunaži. Nakon bombaškog napada u Bostonu se u Americi rasplamsala polemika oko pitanja je li važnija sigurnost ili privatnost? Mnogi su si postavili pitanje: "Bi li do napada došlo da je centar u Utahu bio operativan?", što je Obaminoj administraciji uvelike olakšalo posao.

Ali sada govorimo o špijunaži i pohranjivanju na globalnoj razini, ne samo Amerikanaca.

Podaci će se prikupljati putem globalne mreže za nadzor NSA, koja je već operativna, ali će se u ovom slučaju "skladištiti" i naknadno obrađivati kroz projekt Programa za obračunske sustave visoke učinkovitosti (HPCS) koji je odobren još 2004. Cilj ovog projekta je ubrzati mogućnost obrade podataka za tisuću puta. Vladin istraživački tim je ranije uspio proizvesti tada najbrže računalo na svijetu, nazvano XT-5. Potencijal kojim raspolaže novi centar u Utahu je neusporediv s onim iz 2004.

Bitno je reći da je krajnji cilj projekta za 2 do 5 godina prikupiti podatke o svakom stanovniku zemaljske kugle o kojemu postoji bilo kakav zapis. Jednostavnim pritiskom na tipkovnicu se dobiva kompletan profil tražene osobe. Sustav u manje od jedne minute proizvede oko 500 stranica informacija koje, ovisno o odabranom profilu, sadrži sve podatke od rođenja pa do danas. Od sada će sve ocjene u školi, sve što su o nama napisali učitelji, poslodavci, sva putovanja, itd., biti zabilježeni i arhivirani. Potom se može u trenutku doznati sve o financijskim transakcijama, spisak prijatelja i poznanika, zahvaljujući društvenim mrežama, pa sve o ukusima u prehrani i oblačenju. Potom postoji profil "slabosti" na kojem stoje podaci o našim "skrivenim" i javnim sklonostima koje su u suprotnosti s društvenim normama ponašanja. U "zdravstvenom profilu" stoji sve što smo obavljali kod liječnika, u bolnicama, itd.

Interesantno je da su ovi podaci već pohranjeni i na raspolaganju državnim agencijama. Budući da NSA već posjeduje veliku banku podataka koju bez ikakvog problema može koristiti kad poželi, postavlja se pitanje koja je svrha svega ovoga?

Bivši operativac William Binney daje odgovor i na ovo pitanje: "Većina podataka koji se odnose na strane vlade i državljane kodirani su na 128 bajtova i manje, i dosad još nisu dekodirani. Što prije računala postignu određenu brzinu, koja mora i progresivno rasti, bit će lakše razbiti kodove tih podataka i tada više ništa neće biti tajna."

Utah Data Center