Prema njegovim riječima, stručnjaci MIT-a su proučavali oko 126 000 postova koje već više od deset godina dijeli oko tri milijuna korisnika društvenih mreža. Ispalo je da se tako proizvedene vijesti šire "do 20 puta brže" od stvarnih informacija.
"Istraživanje se odnosilo samo na Twitter. No, vjerojatno je da bi slični rezultati bili i za druge popularne društvene mreže", tvrdi profesor Enrique Dans.
"U kratkom vremenu smo stvorili sustav koji omogućuje i potiče širenje informacija i istovremeno ne snosi nikakvu odgovornost za sigurnost ili način na koji ga ljudi koriste. Što je moglo poći po zlu?", pita se profesor retorički.
"Po njegovom mišljenju, ne samo da se ljudi ne poučavaju kako se koristiti društvenim mrežama. Postoji širi problem - obrazovni sustav, koji je desetljećima ostao nepromijenjen. Jednostavno rečeno, naš obrazovni sustav je sličan onome kojeg su imali naši roditelji, djedovi i bake. Čitamo udžbenike, naučimo njihov sadržaj, a zatim ih mehanički ponavljamo na ispitu", kaže Enrique Dans.
Profesor Dans tvrdi kako ljudi i dalje smatraju knjigu ili učitelja za glavni izvor znanja.
"Ova ovisnost o udžbenicima iskrivljuje obrazovanje i ne dopušta nam da razvijemo vlastite kriterije procjene. To je gorka istina. Mi imamo tendenciju da vjerujemo onome što vidimo na ekranu, uzmemo prve rezultate koje nam ponudi tražilica i odmah smo spremni za razmjenu informacija na društvenim mrežama, možda u nadi postizanja veće popularnosti. Ako pronađemo nešto što privlači našu pažnju ili je u skladu s našim pogledom na svijet, dijelimo ove informacije obično bez provjere", kaže autor.
"I naravno, ako svatko dijeli nešto, onda bi to trebalo biti istinito, zar ne? No, kako smo vidjeli tijekom izbora 2016. u Sjedinjenim Državama, ova ugrađena ranjivost društvenih mreža je uspješno iskorištena, iako pravi krivci nisu roboti i lažne račune s Balkana i Rusije, nego naša kolektivna naivnost", tvrdi profesor Enrique Dans, koji s jedne strane "amnestira" Rusiju i navodne računa na društvenim mrežama ili internetske botove, ali ne dovodi u sumnji širenje "lažnih vijesti", zbog čega krivi Amerikance i njihovu urođenu naivnost da zbog manjak kritičke svijesti vjeruju svemu.
No, čini se da se dogodilo suprotno i da je baš kritička svijest natjerala Amerikance da manje vjeruju mainstream medijima, a više neovisnim izvorima koji su nudili veliki broj provjerenih i nespornih informacija o prljavštini Hillary Clinton koje ona nikako nije mogla pobiti.
Za profesora Enriquea Dansa, "stjecanje znanja danas znači nositi se sa sve većim brojem informacija i znati odvojiti žito od kukolja".
"Stoga bi škole trebale pomoći djeci razumjeti da udžbenici, nastavnici, novine, vlada ili roditelji ne mogu biti jedini izvor informacija", vjeruje Dans.
"Tehnologija nam neće pomoći u rješavanju korijena problema naše spremnosti za dijeljenjem lažnih vijesti. To će se dogoditi samo kroz obrazovanje. Tehnologija može pomoći u ograničavanju širenja lažnih vijesti, otkrivanjem difuzijskih uzoraka, ali će ljudi morati provjeriti činjenicu. Nikada nećemo otkriti algoritme istine, a to samo uzrokuje rizik ponavljanja iste pogreške. Samo prilagođavanjem naših obrazovnih sustava promjenjivim vremenima u kojima živimo, zaustavit ćemo širenje lažnih vijesti", zaključuje Enrique Dans.
Već više godina je jasno kolika je moć društvenih mreža i mogućnost dijeljenja informacija koje režimski mediji prešućuju, krivo interpretiraju ili kažu samo djelić istine, samo kako ne bi naškodili vladajućoj eliti. Postoje brojne inicijative koje se mogu svrstati u cenzuru koje ograničavaju slobodu govora i širenje ovakvih informacija, posebno onih koje je nemoguće pobiti, kao što su objave WikiLeaksa, otkrića Snowdena ili Manninga.
Stoga nije jasno želi li profesor Enrique Dans takav obrazovni sustav u kojem će se "kritičko razmišljanje" svesti na čvrsti povratak vjeri u službeno proklamirane istine? No, čini se da je tako, jer se u svom članku dotaknuo isključivo izbora u Sjedinjenim Državama 2016. i strane intervencije korisnika društvenih mreža s računima u Rusiji i na Balkanu, te internetskih robota, koji nisu krivi toliko koliko "naivnost prosječnih Amerikanaca".
U svakom slučaju, ovo je samo jedan u nizu dokaza da su neovisni izvori i društvene mreže važniji ili vjerodostojniji izvor informacija od poznatih listova u vlasništvu medijskih mogula i njihova internetska izdanja, što bi moglo rezultirati zadiranjem u ionako jadan američki obrazovni sustav kojem je svrha proizvodnja resursa potrebnih za određene sektore i služi kao inkubator za stvaranje politički podobne elite.
Komentari čitatelja
na naše novosti