"Očev glas je drhtao kad se sjetio trenutka kada je pomislio da je izgubio jednog od svojih dječaka. Mohammad Qadhaqebji (42), izgubio je ženu u borbama za Aleppo i od tada sam podiže dvojicu svojih sinova. Kada su prošlog mjeseca počele padati bombe, njegovi dječaci su bili kod kuće i učili školsku zadaću. Vrištali su "tata, tata!", piše Arwa Damon.
"Ahmed je bio upravo tu, ali Yasser, gledao sam, ali ga nisam mogao pronaći. Pola sata nisam ga mogao naći i samo sam mogao čuti kako vrišti u blizini. A onda hvala Bogu, bio je samo lagano. ranjen", rekao je Qadheqebji.
"Prije godinu dana je obitelj Qadhaqebji pobjegla od strahota u kampove, bojeći se da će "sigurna" područja bombardirati", dodaje Arwa Damon, naglašavajući "nesigurnost" u zonama za de-eskalaciju sukoba koje su dogovorili Rusija, Iran i Turska.
"Kažem im da ćemo vratit ćemo se kući, tako da još uvijek imaju nadu, da se mogu igrati s drugom djecom, ali oni znaju što se događa", rekao je Saddam Yousuf, koji je sa svojom kćerkom Arwom u izbjegličkom kampu samo tjedan dana.
"Još jedna raseljena osoba, Abdulkareem Mohammad (45), gorko je govorio o onom koji je trebao biti jedan od najljepših dana u životu, rođenje njegova sina Mohammeda. Ali njegova supruga je izgubila dječaka u hladnom i vlažnom kampu izbjeglica", piše Arwa Damon.
"Kakva radost? Plakali smo. Bilo bi lakše da je na nas bačena bomba i pogodila dok smo spavali", rekao je Abdulkareem Mohammad.
"Bog nas je zaboravio, iako nas je stvorio", dodao je, priča dopisnica CNN-a u svom prilogu.
Kasnije je, tijekom veljače ove godine, napravila još jedan prilog o "požrtvovnom radu Bijelih kaciga i kako spašavaju živote sirijskih civila, kojeg nije vrijedno komentirati.
Arwa Damon bez straha "njuši" tvari iz "kemijskog oružja"
Međutim, prilog kojeg je pripremila nakon raketnog napada Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske na Siriju, koji je trebao opravdati agresiju na arapsku zemlju, ne da je ispod svake granice profesionalnosti, ako se o tome u Arwa Damon uopće može govoriti, nego prelazi granice zdravog razuma i znanstvene fantastike.
Na početku priloga, kojeg možete vidjeti na kraju članka, vidjet ćete Arwu Damon u izbjegličkom kampu u Idlibu, navodno u društvu svjedoka koji su preživjeli kemijski napad. Logično bi bilo zaključiti da je riječ je o ljudima koji su s teroristima pristali napustiti Dumu i otići na područje koje nadziru islamističke skupine, a moguće je i da uopće nisu iz tog područja.
No, to je potpuno nevažno. Naime, na snimci ispred nje se vidi plastična kanta puna prljave odjeće koju su djeca navodno imala na sebi u trenutku napada i još nije oprana.
Sugovornik Arwi Damon pruža jednu dječju jaknu, ona je pomiriši i kaže u kameru: "Ovdje se definitivno nešto osjeća. Nekakav smrad."
Ostatak snimke više uopće nije važan, jer se radi o uobičajenim prizorima male dječice, sve redom "žrtve Assadova režima".
No, američka novinarka arapskog porijekla, koja za CNN iz Istanbula pokriva Bliski istok, rođena je 1977. i završila je koledž Skidmore, privatnu, nezavisnu fakultetsku liberalnu ustanovu u Saratoga Springsu u New Yorku, što znači da nema nikakvih znanja o bojnim otrovima. No, ipak nije toliko glupa da bi udisala zrak "kontaminirane odjeće".
Svatko razuman bi se zapitao postoji li minimalna mogućnost da odjeća i stvari u prilogu stoje tako nasred kampa, nadohvat svima, pa i djeci, a da su ar postoji minimalna mogućnost da su kontaminirani sarinom, klorom ili nekom drugom otrovnom kemijskom supstancom?
Zar je moguće da je Arwa Damon, bez ikakvog straha i gotovo u dodiru s dječjom jaknom, udiše zrak u kojem bi trebale biti tvari koje se koriste za proizvodnju kemijskog oružja za masovno uništenje?
Do odgovora ćete vrlo lako doći sami, nakon što vidite prilog objavljen prije nekoliko dana, kao i bivša dva, sva tri iz 2018. godine.
VIDEO: Prilog o prisutnosti bojnih otrova, koje je Arwa Damon u trenutku uspjela "nanjušiti"
Arwa Damon u društvu Bijelih kaciga (VIDEO): Vimeo
Prilog Arwe Damon o izbjeglicama u kampu u Idlibu: CNN
Komentari čitatelja
na naše novosti