No, ništa bolja situacija nije u Njemačkoj, gdje se elementi totalitarizma i digitalizacije podrivaju demokraciju u zemlji. Ovo je mišljenje je sve raširenije u njemačkom društvu, ali narod Njemačke nema nikakvih mogućnosti da utječe na ovaj proces.
Novi Policijski zakon u Bavarskoj, vjerojatnost masovne nezaposlenosti zbog digitalizacije i potreba za uvođenjem zajamčenog osnovnog prihoda su ključne teme razgovora njemačkih ekonomista, političara i filozofa.
U Bavarskoj je 25. svibnja, unatoč brojnim prosvjedima, stupio na snagu takozvani novi "Policijski zakon". To je najstroži policijski zakon od 1945. godine. Omogućava policiji da provodi preventivne tajne akcije ne samo u slučaju stvarne opasnosti, kao do sada, nego i "potencijalne".
Netko će se složiti kako je u uvjetima nekontroliranog priljeva imigranata i terorističke prijetnje ovo dobra odluke. Možda bi i bile, ali stupanj "potencijalne opasnosti" određuje sama policija.
To znači da policija, bez znanja građana, može imati uvid svoju elektroničku korespondenciju i slušati telefonske razgovore građana bez dopuštenja suda. Moći će provoditi nadzor i DNK testove, dok je ranije za takve radnje bilo potrebno dopuštenje nadležnog suda. Mnogi vjeruju kako novi zakon gotovo ukida razliku između policije i tajnih službi, te da proturječi načelima demokratske države.
Navodi se kako će ova novost omogućiti policiji da spriječi teroristička djela koja još nisu počinjena. Na primjer, ako građanin kupuje tvari putem interneta s kojima je moguće napraviti bombu, može biti uhićen zbog sumnje da je pripremao teroristički napad. Ako je ta osoba musliman ili izgleda kao musliman, njegove šanse da bude sumnjiv su još veće.
Međutim, preventivne metode se neće koristiti ne samo za sprečavanje terorističkih djela, nego i u svakodnevnim situacijama.
Ministarstvo unutarnjih poslova Bavarske navodi sljedeći slučaj. Na primjer, ljutiti muž može na društvenim mrežama izjaviti kako bi ubio svoju ženu. U ovom slučaju ga policija ima pravo uhititi, bez točnih podataka o pojedinostima navodno planiranog zločina.
Više od 30 000 ljudi je sudjelovalo u prosvjedima na ulicama Münchena, ali se vjerojatno ništa neće promijeniti. Vlasti kažu kako je "ovaj zakon obrana, a ne kontrola", ali danas Bavarska ima najnižu stopu počinjenih zločina u proteklih 30 godina i očite nema potrebe za ovakvim zakonom. Dakle, konačni cilj je kontrola građana.
Drugi njemački zakon, "Staatstrojaner", koji ograničava ljudska prava je usvojen u njemačkom parlamentu u srpnju prošle godine. On omogućava policiji da u mobilne uređaje građana, bez njihovog znanja, ubace virus koji policiji omogućava policiji pristup svim osobnim podacima i može u potpunosti kontrolirati dopisivanje na WhatsAppu i drugim aplikacijama za dopisivanje. Zakon je usvojen u bloku s liberalnom inicijativom koja homoseksualcima daje pravo sklapanje braka. Ovo je bio trik kojim se preusmjerile pozornost liberalne javnosti i sporni zakon "Staatstrojaner" nije izazvao nikakve prosvjede.
Bezuvjetni ili zajamčeni osnovni dohodak
"Nepromišljeno trošenje prirodnih resursa, digitalizacija i hiperpotrošnja će uništiti demokraciju", kaže njemački povjesničar i književnik Philipp Sievert Blom.
"Mnogi istraživački instituti tvrde da će u 20 do 30 godina, kao posljedica robotizacije, nestati pola radnih mjesta i većina zanimanja. Imat ćemo armiju nezaposlenih, koji će za društvo biti "beskorisni". Sve više će raditi "pametni" strojevi, povećat će se protok informacija i podaci će se koncentrirati u rukama malog broja ljudi", tvrdi Philipp Blom
S jedne strane bi nezaposlenost, uzrokovana robotizacijom, mogla dovesti do nemira, a tu nema pomoći i policijskih zakona, a na drugoj do smanjenja potrošačkih sposobnosti. Stoga se već duže vrijeme razmišlja o ideji bezuvjetnog ili zajamčenog osnovnog dohotka. No, ona se ne temelji na humanosti, nego na čisto ekonomskom izračunu.
Ovu ideju je iznio i autor "Utopije" Thomas More, a pristaše zajamčenog osnovnog dohotka u XX stoljeću su bili psihoanalitičar Erich Fromm i borac za ljudska prava Martin Luther King.
No, pogodite tko danas zagovara ovu ideju?! Aktivno je podupire Silicijska dolina, jer su magnati IT sektora apsolutno nezadovoljni padom kupovne moći stanovništva.
Ako je prije nekoliko godina ideja o uvođenju zajamčenog dohotka u Njemačkoj smatrana apsurdom, danas se o njoj sve više raspravlja.
Od nedavno mnogi političari, filozofi, povjesničari i ekonomisti aktivno promoviraju ideju uvođenja zajamčenog osnovnog dohotka od 1000 eura za sve građane zemlje. Ideja omogućava mjesečni i neoporezivi dohodak svakom građaninu od rođenja do starosti. Zagovornici ove ideje vjeruju da bi ovakav dohodak ljude oslobodio od ropstva rada. Dobit će zajamčeni minimalni dohodak, a onda, ako žele više, mogu slobodni ići na posao.
Danas, socijalna pomoć u Njemačkoj, "Hartz IV", iznosi 416 eura mjesečno. Osim tog iznosa, ovisno o regiji, država plaća nezaposlenima 590 eura za stanovanje i 130 eura za plaćanje zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. U prosjeku, ukupni iznos socijalne pomoći u različitim regijama Njemačke iznosi od 950 do 1200 eura mjesečno.
U slučaju da svi građani dobiju 1000 eura mjesečno u obliku bezuvjetnog osnovnog prihoda, ali da time snose troškove za zdravstveno osiguranje i stanovanje, njihova ionako loša financijska situacija će se samo pogoršati. Izgleda lijepo, ali opet imamo prijevaru i hladni ekonomski izračun.
Dakle, prednost od uvođenja bezuvjetnog osnovnog dohotka je prije svega ušteda. Danas Europa još uvijek ima sustav državne potpore za siromašne, koji zahtijeva puno troškova za osoblje, dok ovakav oblik podrške zahtijeva minimalan napor uprave i broj zaposlenih.
Njemački pisac i filozof Richard David Precht, autor nedavno objavljene knjige "Lovac, stočar, kritičar - Utopija digitalnog društva", smatra da bi bezuvjetni osnovni prihod trebao biti barem 1500 eura. Inače, nema nikakvog smisla.
Osoba bi od tog dohotka trebala moći živjeti, ili barem preživjeti, bez dodatnog rada, jer država u budućnosti neće moći svima osigurati radna mjesta. Električni automobili će uništiti njemačku automobilsku industriju, a robotika će ostaviti bez posla veći dio srednje klase, ljudi koji su najveći potrošači i porezni obveznici države.
"Cilj Angele Merkel da osigura punu zaposlenost 2025. podsjeća na izjavu Kaisera Wilhelma: "Automobil je privremena pojava, vjerujem u konja!", tvrdi Precht.
Model financiranja zajamčenih prihoda
Prikupljanjem poreza na tradicionalan način od onih koji su bili dovoljno sretni da su očuvali radno mjesto bi ti bilo nemoguće. Porez bi morao biti previsok, ako bi se htjela jamčiti socijalna pomoć svim ljudima koji će ostati bez posla zbog digitalizacije. Ideja o oporezivanju nekretnina ili emisije CO2 je kontroverzna, jer svi vlasnici imovine neće moći platiti porez, a oporezivanje emisija CO2 njemačko zakonodavstvo još uvijek ne dopušta.
Najbolja ideja do danas, prema Prechtu, je porez na tokove novca i financijske transakcije. Autor ove ideje je bivši švicarski vicekancelar Oswald Sigg. On je izračunao je da bi "mikrokreditiranje" od 0,05% na financijske transakcije omogućilo njegovoj zemlji da svakom stanovniku Švicarske osigura zajamčeni osnovni dohodak od 2500 franaka mjesečno. Za obične građane takav mikroporez ne bi bio ni vidljiv. Rasprava o porezu na financijske transakcije također je važna, jer je danas mnogo isplativije baviti se financijskim špekulacijama, a ne ulagati u stvarnu proizvodnju.
Naime, volumen trgovanja financijskim derivatima u svijetu daleko premašuje globalni BDP. Sada je više nego jasno zašto burzovne špekulante ne zanima realni sektor i ulaganja u proizvodnju, ako je lakše uložiti novac u financijske derivate, po mogućnosti na što kraći rok, što im osigurava milijarde dolara prihoda, bez ikakve opasnosti od gubitka.
Jedan od najvatrenijih protivnika tog poreza je 2011. bila Velika Britanija, koja od svih zemalja Europe ima najveći financijski sektor.
"Porez na financijske transakcije je potreban kako bi se stabilizirala financijska tržišta i smanjile burze klađenja koje nalikuju na casino. Gubitnici bi ionako bili samo zlonamjerni špekulanti, nitko drugi", rekao je austrijski ekonomist, istraživač financijskih tržišta Stephan Schulmeister s instituta WIFO.
Ako je u Švicarskoj za osnovni dohodak dovoljno 0,05%, za Njemačku taj porez ne bi trebao bi biti veći ili približno 0,4%.
U Njemačkoj 2018. godine samo 53% građana radi u sustavu plaća. Sve manje ljudi može živjeti od mirovine, koja nakon 40 godina rada iznosi polovicu iznosa procijenjenog zajamčenog osnovnog dohotka od 1500 eura. Naime, njemački umirovljenici u prosjeku dobivaju mirovine od oko 800 eura, što je 2016. u svom istraživanju potvrdio Deutsche Welle.
Karl Marx je opet aktualan
U prvoj polovici XIX stoljeća je Karl Marx sanjao o društvu bez klasa i kojem će mirno koegzistirati pojedinci bez državnog sustava. To je utopija koju su proučavali mnogi njemački filozofi, povjesničari i političari, a koja se danas opet vraća na velika vrata.
Marxova tvrdnja da će divlji ekonomski rast društvo odvesti u strašnu ekonomsku nejednakost danas je neporeciva činjenica. Gospodarski rast zapadnih zemalja nakon Drugog svjetskog rata, koji je zaslužan za povećanje socijalne zaštite građana, pa čak i demokracije, ne može trajati vječno. Danas vidimo da je 1% najbogatijih ljudi u svijetu postalo bogatije od preostalih 99%, a to mogu zahvaliti činjenici što su u gospodarski razvijenim zemljama uništeni i socijalni sustavi i demokracija.
Facebook, Google i Amazon danas koriste digitalne podataka svojih klijenata za oglašavanja i političke manipulacije. Nedavni slučaj zloupotrebe podataka korisnika Facebooka, skandal "Cambridge Analytica", dokazuje da Facebook ili ne može kontrolirati podatke svojih korisnika ili je bilo zavjere. Teško je reći što je gore.
Zbog složenosti državne kontrole nad ogromnim protokom podataka, nemoguće je utvrditi pravo stanje stvari. Razvoj digitalizacije je daleko ispred državnog sustava kontrole protoka podataka i vlade jednostavno nemaju vremena za prepoznati opasne trendove i usvajanje novih zakona.
Međutim, ne koriste samo privatne tvrtke digitalne korisničke podatke za manipulaciju. To čine i države. Crne vijesti o totalitarnim sustavima čujemo svaki dan, ali je ograničena i sloboda u takozvanim liberalnim demokracijama. U zapadnim zemljama je ona više iluzorna nego stvarna.
"Znamo gdje ste sad. Znamo gdje ste bili i znamo više ili manje što mislite", po ovoj izjavi je, između ostalog, poznat direktor Googlea Eric Schmidt.
Kada je to rekao 2011. godine, izazvao je zabrinutost, ali to danas više nitko ne spominje. Međutim, od 2010. godine u Sjedinjenim Državama algoritmi donose sud o vjerojatnosti hoće li bivši prijestupnik ponoviti nedjelo u budućnosti, bez obzira o čemu se radilo.
Sudski algoritmi u Sjedinjenim Američkim Državama, novi policijski zakon u Bavarskoj, čak i digitalizirani Sustav društvenog kredibiliteta u Kini se primjenjuju u različitim političkim sustavima, ali okupiti svi podsjećaju na Georgea Orwella i "1984" ili Aldousa Huxleya i njegov "Vrli novi svijet".
Evgeny Morozov, bjelorusko-američki novinar, pisac i politički analitičar, kaže da je za razumijevanje moderne autoritarnosti i modernog kapitalizma potrebno poznavati oba mislioca. Kruto razmišljanje, bez spoznaje o onome o čemu su pisali Orwella i Huxley, dovodi do činjenice da čak i pažljiv promatrač ne može primijetiti elemente diktature Huxleya ili još opasnije elemente Orwellove elemente u "demokraciji".
U međuvremenu je njemački biznismen i bivši član Socijaldemokratske partije Njemačke, Erck Rickmers, donirao 8 milijuna eura vlastitog novac Cambridgeu, sveučilištima u Kaliforniji, Berlinu i Veneciji za studij krize kapitalizma i demokracije, kako bi pronašli rješenja da se to prevladava.
"Shvatio sam da je svijet danas u kritičnom stanju - ekološki, ekonomski, politički, kulturno i duhovno", rekao je Rickmers.
Međutim, malo je vjerojatno da će mu iz ovih uglednih sveučilišnih institucija stići adekvatan odgovor na njegove nedoumice i pitanja, jer se tamo proizvode budući financijeri, ekonomisti i političari koji su Njemačku i zapadne zemlje općenito dovele u eru u kojoj e demokracija privid, a zakoni služe da se legalizira totalitarizam.
Vraćajući se jednog od tema, prema obećanjima Silicijske doline, digitalizacija će nas učiniti "superljudima". U stvarnosti, postat ćemo osobe koje ne mogu živjeti bez dodatnih tehnoloških inovacija, aplikacija i svega što su nam spremni ponuditi. Digitalizacija potpuno uništava sposobnost osobe da radi ručno, smanjuje mogućnost izražavanja misli, pamćenje slabi, jer naprosto nema potrebe za pamćenjem uz podatke s Googlea. Mašta je ograničena na gotove slike, praktičnost je potisnula radoznalost, strpljenje je rijetkost, jer ljudi sve žele sad i odmah.
"U povijesti su se ljudske civilizacije uvijek služile tehnologijom. Ali danas tehnologija određuje naše živote i oblikuje civilizaciju. Stoga, kako bi čovječanstvo preživjelo, treba nam nova pozitivna utopija", rekao je Richard David Precht.
Komentari čitatelja
na naše novosti