Zastava SAD
U švicarskom gradu Ženevi je u tijeku 38. redovna sjednica Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Philip Alston, posebni izvjestitelj o siromaštvu i ljudskim pravima, nekoliko mjeseci je pripremao izvješće o Sjedinjenim Državama u kojem s na 20 stranica detaljno opisuje kako su siromaštvo i nejednakost u SAD-u dosegli kritične razmjere. Citirajući dokument, francuski Libération izvještava kako danas oko 40 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu i nemaju nikakvih socijalnih jamstava od strane države. S druge strane, stalna američka predstavnica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, činjenicu da se Ujedinjeni narodi interesiraju za probleme u Sjedinjenim Državama smatra "smiješnom".

Razina nejednakosti i loših životnih uvjeta u Sjedinjenim Državama je tako velika da se o tome ne može govoriti selektivno, iako se mogu naglasiti neki od najrječitijih primjera.

Na primjer, Amerikanci koji su rođeni ili su došli u uvjete da moraju živjeti na dnu društvene ljestvice "na udaru" su na svim frontovima.

"Pokazatelji zdravstvene zaštite, obrazovanja, stanovanja, sigurnosti prehrane su za milijune u crvenoj zoni, a raširena je i stopa kriminala", navodi Libération.

Australac Philip Alston, posebni izvjestitelj UN-a za siromaštvo i ljudska pravima kaže kako je "američki san" postao "iluzija", što je obrazložio u svom izvješću pred Vijećem za ljudska prava UN-a u petak.

Kako bi proučio siromaštvo u Sjedinjenim Američkim Državama, stručnjak je tu zemlju posjetio u prosincu prošle godine i posjetio najugroženija područja od Los Angelesa do Alabame, uključujući Portoriko i Zapadnu Virginiju.

Philip Alston, profesor prava na Sveučilištu u New Yorku, ozbiljno je kritizirao službene statistike, proučavao rad sustava socijalne zaštite i političko okruženje, usredotočivši se na mjere koje je poduzeo ili priprema poduzeti Trumpova administracija.

Brojke, od kojih se većina odnosi na 2016. godinu, pokazuju koliko su se nejednakost i siromaštvo duboko infiltrirali u američko društvo. Prema Alstonu, zemlja ima 40 milijuna siromašnih ljudi, od kojih 18,5 milijuna živi u ekstremnom siromaštvu. Prosječni životni vijek ne prelazi pokazatelje Čilea ili Kostarike. Prema izvješću, 40% Amerikanaca nema mogućnost da plati 400 dolara nepredviđenih troškova. Razina smrtnosti majki, osobito među afroameričkom populacijom, jedna je od najgorih među zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Osim statističkih podataka, koji su drugačiji od onih koje predstavlja vlada, Philip Alston kritizira politike koju provodi administracija Donalda Trumpa.
"Točno, možemo govoriti o ekonomskom rastu, ali njegove blagodati u velikoj mjeri uživaju bogati. Glavne fiskalne reforme Bijele kuće su bile dar za većinu bogatih i uočljiv je potpuni nedostatak suosjećanja predsjedničke administracije prema siromašnima", rekao je Philip Alston.

Nikki Haley: "Tko je UN da Americi, najbogatijoj i najslobodnijoj zemlji, drži lekcije o siromaštvu?"

Iako nije bio osobito oduševljen izvješćem, još manje kritikama njegovih politika u zemlji, Donald Trump se nije usudio komentirati izvješće Philipa Alstona. Međutim, to je u njegovo ime učinila američka predstavnica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, piše Libération.

Međutim, u nedostatku argumenata kojima bi opovrgla sadržaj izvješća, Haley se ograničila na kritike što je izvješće uopće pročitano.

"Smiješno je da UN Sjedinjenim Državama drži lekcije o siromaštvu", rekla je Nikki Haley i savjetovala Philipa Alstona da se fokusira na situaciju u Burundiju i Demokratskoj Republici Kongo.

"Umjesto da koristi svoj glas da skrene pozornost na ove i mnoge druge narode koji su u goroj situaciji, posebni izvjestitelj UN-a troši vrijeme i resurse na najbogatiju i najslobodniju zemlju na svijetu", rekla je Haley.

Kako 38. zasjedanje Vijeća za ljudska prava UN-a u Ženevi traje od 18. lipnja do 6. srpnja, Philip Alston nije propustio iskoristiti priliku da odgovori američkoj predstavnici.

"Kada jedna od najbogatijih zemalja na svijetu nema ništa čime bi riješila problem njenih 40 milijuna građana koji žive u siromaštvu, apsolutno je primjereno ispitati razloge", rekao je Alston i dodao kako nema sumnje da se ovaj problem zanemaruje namjerno.

Olovne godine za američko gospodarstvo

Možete pročitati izvješće Philipa Alstona, navedeno na kraju teksta u PDF formatu, ali isto ili slično u Americi tvrde mnogi drugo stručnjaci, koji godinama upozoravaju na nestanak američke srednje klase i loše politike ne samo ove, nego svih prethodnih administracija.

Američko gospodarstvo je najveće na svijetu. Amerikanci se smatraju najbogatijom nacijom, a razina potrošnje u ovoj zemlji ruši sve rekorde. Međutim, stručnjaci već godinu dana upozoravaju na alarmantno ubrzanje propadanje srednje klase, upravo one koja ima značajan udio u američkom gospodarstvu.

Ovaj se trend promatra barem posljednjih osam godina i među stručnjacima izaziva ozbiljnu zabrinutost za budućnost zemlje. Sve je manje obitelji koje mogu reći da pripadaju srednjoj klasi. Od 2001. godine je u zemlji nestalo više od 70 000 industrijskih i radnih mjesta u proizvodnji. Ove poslove, za koje su se dobivale pristojne plaće, zamijenili su slabo plaćeni poslovi u uslužnom sektoru. Stručnjaci također primjećuju da za oživljavanje srednje klase treba i adekvatna radna snaga, a ne u zemlji nema dovoljno. Stoga mnoge obitelji žive na rubu da padnu ispod granice siromaštva.

Poseban tim stručnjaka je naveo popis od 15 činjenica koje dokazuju da se američka srednja klasa sustavno uništava.

78 milijuna Amerikanaca radi na radnom mjestu za koje primaju plaću od koje ne mogu preživjeti. U 2011. godini je prosječna cijena stana bila 3,56 puta veća od prosječne godišnje zarade, a do kraja 2017. godine se taj omjer pogoršao i dosegao gotovo 4,73 puta veću cijenu stana od prosječne godišnje zarade. 1980. je prosječni dug američkih radnika iznosio 1,96 mjesečnu zaradu. Danas dug američkih radnika premašuje mjesečnu zaradu za pet puta.

Danas se u Sjedinjenim Državama za 66% radnih mjesta plaća manje od 20 dolara po satu. 102 milijuna radno sposobnih Amerikanaca trenutno nemaju posao. Ovaj je broj veći nego ikada, čak i za vrijeme prethodne recesije. U proteklih 40 godina su sve niske plaće ostale nepromijenjene. Problem je i zaduživanje, jer Amerikanci godišnje troše više novca nego što zarade za 28 mjeseci uzastopno. Danas u Americi prosječna mlada osoba sa studentskim zajmom nema gotovo nikakve šanse da išta uštedi u životu.

Do danas prosječno američko domaćinstvo ima dug od gotovo 140 000 dolara. Stopa siromaštva u američkim naseljima se od 1990. povećala se za 50%. Prema ovim podacima, gotovo 51 milijun američkih kućanstava ne može pokriti osnovne potrebe, kao što su najam ili hrana. FED je potvrdio kako 40% Amerikanaca nema dovoljno novca za plaćanje neočekivane potrošnje od 400 dolara, osim ako ne dobiju zajam ili prodaju dio posjeda. 22% Amerikanaca ne može platiti sve svoje račune u roku od mjesec dana. Ukupni dug američkih kućanstava danas doseže 13 150 milijardi dolara, što je povijesni rekord.

Postoje i nijanse u ovom sustavnom osiromašenju. Siromaštvo u predgrađima raste zastrašujućom stopom. Od 2000. godine je razina siromaštva u predgrađima rasla mnogo više nego u ruralnim i urbanim područjima zemlje. Zbog toga na desetke milijuna četvornih metara maloprodajnih prostora i trgovačkih centara, koji su nekoć bili središnja atrakcija stanovništva, više nalikuju na napuštene zgrade. Danas većina obitelji nema novca za trošiti, otići vikendom u trgovačkom centar i nemaju novca sa strane za slučaj hitne potrošnje. Sukladno tome se smanjila i razina potrošnje.

Stručnjaci se pitaju postoji li rješenje ovog problema. Neki misle da ljudima samo treba dati više novca, ali to neće riješiti problem. Gradovi i lokalne vlasti nemaju sredstava, a zaduženost savezne vlade je dosegla gotovo 21 000 milijardi dolara. Stoga se Amerikance upozorava da hitno trebaju naučiti živjeti unutar vlastitih mogućnosti, jer su već odavno potrošili puno više nego što su si mogli priuštiti. Tijekom vremena će se problem visokog duga samo pogoršati, a nitko ne čini ništa da se problem riješi.

Izvješće Philipa Alstona za UNHRC: UNDOCS