Beate Zschäpe
© FAZBeate Zschäpe
Beate Zschäpe, prvooptužena u procesu protiv neonacističke terorističke skupine Nacional-socijalističko podzemlje (NSU) osuđena je u srijedu u Münchenu na doživotnu kaznu zatvora zbog sudioništva u 10 ubojstava, dva bombaška napada i nekoliko pljački banaka.

"Beate Zschäpe osuđena je na doživotnu kaznu zatvora, uz obrazloženje suda da je proces utvrdio posebnu težinu krivnje, što praktički isključuje oslobađanje iz zatvora nakon 15 godina, koliko traje doživotna kazna u Njemačkoj", rekao je nakon izricanja presude državni odvjetnik Florian Gliwitzky.

Presuda nije pravomoćna i vjeruje se da će Zschäpe (43) iskoristiti pravo na žalbu, jer je tijekom cijelog suđenja negirala da je znala za ubojstva.

Beate Zschäpe je bila dio takozvane trojke Nacional-socijalističkog podzemlja, koju su još činili Uwe Boehnhardt i Uwe Mundlos, koji su bili izravni počinitelji kaznenih djela.

Službena je verzija da su obojica prilikom pokušaja njihovog uhićenja na jesen 2011. počinila samoubojstvo. Ovaj detalj je posebno važan, jer je uobičajena praksa da se počinitelji ovakvih, politički motiviranih zločina, često predaju i suđenja koriste za promicanje svojih političkih ideja i stavova.

Drugooptuženi Ralf Wohlleben za sudioništvo u ubojstvu je osuđen na 10 godina zatvora, a na teret mu se stavlja pribavljanje oružja kojim su ubojstva izvršena. Ostali iz skupine, Holger G. je osuđen na tri, Andre E. na dvije godine zatvora, a Carsten S. na tri godine zatvora za mlađe punoljetnike.

Uwe Boehnhardt i Uwe Mundlos su u deset godina diljem zemlje ubili 10 osoba s prebivalištem u Njemačke, od kojih osam Turaka, jednu osobu iz Grčke, te jednu njemačku policajku. Osim toga, izveli su dva bombaška napada u Kölnu u kojima je bilo nekoliko ranjenih, kao i niz pljački kojima su financirali svoje terorističke i kriminalne aktivnosti.

Policija je dugi niz godina istraživala ubojstva u migrantskom miljeu, a tek 2011. nakon otkrivanja videa u kojem NSU priznaje ubojstva počinje istraga u smjeru podzemlja radikalne neonacističke desnice.

Proces protiv Beate Zschäpe i pomagača Nacional-socijalističkog podzemlja trajao je preko pet godina i bio je jedan od najsloženijih procesa u poslijeratnoj Njemačkoj.

Dokumentaciju o slučaju sud označio kao tajnu za sljedećih 120 godina

Agencije kratko prenose vijest kako su ostala otvorena mnoga pitanja o vezama uloge obavještajaca Ureda za zaštitu ustavnog poretka i ćelije Nacional-socijalističkog podzemlja, a dosjei sa sadržajem o ovom slučaju su proglašeni tajnima za sljedećih 120 godina.

Međutim, ovo je najvažniji dio cijelog slučaja, puno važniji o sudbine Beate Zschäpe. Osim toga, presuda dolazi u vrijeme kada je vrlo upitna sudbina vladajuće koalicije, a na drugoj strani konzervativna desna Alternativa za Njemačku (AfD), koju se uporno želi povezati s Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD), bilježi sve veću popularnost, iako o nema dodirnih točaka s ovom njemačkom neonacističkom strankom i njezinim podzemnim ograncima, kakvim se moglo smatrati Nacional-socijalističko podzemlje (NSU).

Njemački neonacisti 20 godina sijali teror uz pomoć njemačkih sigurnosnih službi

Naime, samo godinu dana od kako je u Njemačkoj razotkrivena neonacistička teroristička organizacija za koju su nađeni nepobitni dokazi o brojnim pljačkama banaka i ubojstvima imigranata, Turaka i Grka, mnogi su bili šokirani otkrićem da je skupina čitavo vrijeme djelovala uz suglasnost njemačkih sigurnosnih službi ili barem jednog dijela njih, kao što je redovito objavljivao Der Spiegel u svojim istragama o ovom slučaju. Stoga je najlogičniji potez suda bio dosjee o slučaju označiti tajnima za sljedećih 120 godina.

Kao što smo rekli, tijekom uhićenja su dvojica članova, do tada nepoznate neonacističke ćelije zvane Nacional-socijalističko podzemlje, Uwe Boehnhardt i Uwe Mundlos, izvršila samoubojstvo prema službenoj verziji.

Beate Zschäpe je minirala sklonište skupine, trudeći se da izbriše sve tragove njihovih terorističkih i kriminalnih aktivnosti. Bez obzira na njen pokušaj da u posljednjem trenutku uništiti sve dokaze, policija je pronašla brojnu dokumentaciju i oružje takozvane "Bande kebab", nazvane tako po kebab-pečenjarnicama u vlasništvu turskih imigranata koji su bila najčešća meta ove neonacističke skupine.

Uvidom u pronađenu dokumentaciju i balističkim vještačenjem policija je uspjela detaljno rekonstruirati najmanje deset ubojstava, iako ih je bilo više, te pljačke koje su od 1998. do 2011. počinili pripadnici ove neonacističke terorističke organizacije.

Dokazi su poslužili Saveznom tužiteljstvu za podizanje optužnice protiv Beate Zschäpe i njezinih četvero pomagača. Suđenje je počelo podizanjem optužnica za ubojstvo devetero imigranata i jedne policajke, te za više napada na banke. Među optuženima je bio i parlamentarni zastupnik Nacionalne demokratske partije Njemačke (NPD), Ralf Wohlleben, poznat po svojim ekstremističkim ispadima i slavljenju Trećeg Reicha.

Sud je jedino za Ralfa Wohllebena i Beate Zschäpe odredio pritvor do prvostupanjske rasprave, dok se ostalih troje okrivljenih branilo sa slobode. Wohlleben je, kao što smo rekli ranije, osuđen na 10 godina zatvora.

U početku je Savezno tužiteljstvo toliko otezalo s podizanjem i optužnice da je sudac istrage morao poslati zahtjev da se što prije sastavi optužnica, jer su se zbog isteka pritvorskog roka svi mogli naći na slobodi i tako odugovlačiti proces unedogled.

Ipak, savezni tužitelj Harald Runge nije mogao dozvoliti takav skandal i potpisuje optužnicu, zakazujući održavanje prvostupanjskog ročišta na sudu u Münchenu.

U istom gradu su tri parlamentarna povjerenstva provela istragu o likvidacijama s kojima je Nacional-socijalističko podzemlje dva desetljeća sijalo teror diljem Njemačke. Prema izjavama pojedinih istražitelja, koje je prenijela bavarska televizija, NSU je također planirao teroristički napad u talijanskoj pokrajini Alto Adige, gdje većinom žive Austrijanci.

Pronađeni su i dokazi o tajnom sastanku eksponenta njemačke neonacističke organizacije i talijanskih ekstremnih desničara austrijske nacionalnosti koji se održao 2008. Tijekom tog sastanka su se planirali slični napadi i na teritoriju Italije. Meta napada su i tamo trebale biti kebab-pečenjarnice, a pronađena je i mapa s ciljevima napada.

Drugi sastanak je održan 2009. u Caldaru, na kojemu su "njemački prijatelji" talijanskim neonacistima iz redova austrijske manjine dali 20 000 eura. Pretpostavlja se da su novci trebali poslužiti za obranu pripadnika ekstremnih desničarskih skupina u Italiji u operaciji "Odessa" u kojoj je 2008. uhićeno 16 pripadnika raznih neonacističkih skupina zbog najmanje 20 napada na Talijane i strance.

Sve navedeno nije toliko iznenađujuće, jer isto ili gore čine brojne neonacističke skupine, koliko ono što su tijekom istrage utvrdili njemački istražitelji, a to je neupitna povezanost neonacističke terorističke organizacije s pojedinim državnim dužnosnicima i obavještajcima njemačkog sigurnosnog aparata.

Njemački obavještajci su financirali Nacional-socijalističko podzemlje

U istrazi je utvrđeno kako su njemačke sigurnosne službe platile 75 000 eura čovjeku pod imenom Kai Dalek, kako bi napravio informacijski sustav zvan Thule-Netz kojim bi neonacisti razmjenjivali informacije i lakše planirali svoje napade. No, Kai Dalek nije jedini suradnik njemačkih sigurnosnih službi koji je pomagao neonaciste novcem iz proračuna.

Nakon navodnog samoubojstva dvojice pripadnika Nacional-socijalističkog podzemlja, otkriveno je da su njemački obavještajci u istragama ubojstava turskih imigranata navodili policiju na krivi trag. Uništavali su dokaze ili podmetali lažne, sve u cilju zaštite ove skupine od mogućeg kaznenog progona. Izašlo je na vidjelo da je njemačka sigurnosna služba sa sjedištem u Kölnu, surađujući s regionalnim službama, uništila sav dokazni materijal koji je mogao poslužiti u rasvjetljavanju brojnih zločina.

Mnogi čelni ljudi, pa i generalni direktor sigurnosne službe, tada su morali podnijeti ostavke. Posljednja u nizu, otprilike nakon službenog podizanja optužnice protiv Beate Zschäpe i Ralfa Wohllebena, bila je ravnateljica ureda u Berlinu, Claudia Schmidt.

Njezini agenti su uništili dokaze o gore navedenim zločinima, a isto to su učinili i 2010. godine, što stoji u službenom izvješću o istrazi parlamentarnog povjerenstva. Pronađeni materijali su upućivali i na to kako je logističku podršku "Bandi kebab" pružala skupina "Blood & Honour".

Njemački parlamentarni zastupnici su bili informirani kako je izvjesni Thomas S. bio u vezi s Beate Zschäpe u vrijeme dok je bio suradnik regionalne policije od 2000. do 2010. On je u njezinom stanu pronašao kilogram eksploziva kojeg je skupina koristila za svoje napade. U vrijeme istrage je policija iz mjesta Thuringia otkrila da je Beate Zschäpe imala susrete sa zastupnikom Wohllebenom (NPD). Wohllebon je okrivljen da je predao pištolj pripadnicima NSU, kojim su kasnije počinjena ubojstva turskih imigranata.

Otkriveno je i da je njemačka Vojna kontraobavještajna služba (MAD) polovinom '90-ih ispitivala jednog pripadnika Nacional-socijalističkog podzemlja, koji je tada služio vojnu obvezu, zbog sumnji o njegovim ilegalnim aktivnostima. Vojni obavještajci su zaključili izvješće riječima "kako ispitanik nije politički motiviran za napade protiv stranaca i kako se iz njegovog profila vidi kako mu je svaki oblik nasilja na štetu stranih građana Njemačke stran". Izvješće je pisano u vrijeme učestalih napada na strance u Njemačkoj.

U to vrijeme je budući NSU već bio izuzetno aktivan, djelujući koordinirano s ostalim neonacističkim skupinama. Tada su se zbila dva najveća napada na imigrante '90-ih, onaj u Rostocku i Hoyerswerdu.

Korisne budale na robiju, a zaštitnici skupine žele ostati na političkom i obavještajnom Olimpu

Dakle, novinari i parlamentarci su s jedne strane otkrili pomoć njemačkih obavještajaca organiziranoj terorističkoj skupini neonacista, koja će ostati tajna sljedećih 120 godina, što je skandalozno.

Međutim, postoji i drugi dio priče. Naime, cijeli njemački obavještajni sustav je tada bio u rukama vladajućih demokršćana i socijaldemokrata, koji su iskoristili terorističke napade na strance, koji su možda mogli biti osujećeni u samom početku, da bi se stvorio privid o usponu neonacizma u Njemačkoj, čime bi se zacementirao duopol vladajućih stranaka.

Istovremeno s otkrićem ćelije Nacional-socijalističkog podzemlja je Zaklada Friedrich-Ebert, bliska njemačkim socijaldemokratima, provela anketa u istočnoj Njemačkoj i priopćila kako je podrška ekstremnoj desnici sa 6,6% 2006. narasla na 15,8% u 2012. Godinu dana poslije se osniva Alternativa za Njemačku, koja se ograđuje od neonacističkih terorista i neonacista iz Nacionalne demokratske stranke Njemačke (NPD), koja baštini ideologiju koja je stvorila Nacional-socijalističko podzemlje i Beate Zschäpe.

Službeno je Alternativa za Njemačku (AfD) njemačka konzervativna i euroskeptična politička stranka osnovana 6. veljače 2013. Stranka se zalaže za prekid suradnje s eurozonom, protivi se euru, ilegalnoj i nekontroliranoj imigraciji i istospolnim brakovima, a vodila je i aktivnu kampanju protiv Transatlantskog trgovinskog i investicijskog partnerstva (TTIP).

Ovdje je važno napomenuti da neonacistička Nacionalna demokratska stranke Njemačke od ukupno 709 nema nijednog zastupnika u Bundestagu i nijednog zastupnika u parlamentima njemačkih saveznih država u koje se bira ukupno 1855 zastupnika. S druge strane, AfD se prepoznaje kao njemačka stranka, nije neonacistička, iako jeste konzervativna i euroskeptična, zbog čega trenutno ima razinu potpore od 17%, jednako kao i SPD, koji je izgubio dva postotna boda i pao na rekordno nisku razinu podrške. Dakle, Nijemci uopće ne podržavaju neonaciste, ali sve manje podržavaju politike dvoje stranke koje su zemljom vladale od drugog svjetskog rata do danas.

Stoga je u presudi najlogičnija odluka bila dodati klauzulu koja čitavu dokumentaciju o "Bandi kebab" proglašava tajnom sljedećih 120 godina, čime se spriječilo da se klupko ne odmota ne samo do marginalne Nacionalne demokratske stranke, čiji je bivši zastupnik osuđen na 10 godina robije, nego i političara većeg kalibra koji su u to vrijeme nadzirali i usko surađivali s Uredom za zaštitu ustavnog poretka, čiji su dijelovi, savezni i regionalni, štitili i pomagali Nacional-socijalističko podzemlje u provođenju terorističkih napada na strance i jedne njemačke policajke, koja je bila kolateralna žrtva u jednom od napada.