Grad
Odlaze i ne vraćaju se jer ne mogu da se nose sa otplatama kredita i drugim troškovima

Veliki gradovi "zlatne milijarde" došli su do takvog raslojavanja da je u njima sve manje mjesta pripadnicima srednje klase.

Savremeni megapolisi postali su simbioza raskošnih kvartova za bogataše i turiste i rezervati za sirotinju.

Tako je od Njujorka do Tokija, a evo zašto.

Njujork svaki dan napusti po sto ljudi u prosjeku i ne vraćaju se. Ničeg sličnog nije bilo od Velike depresije. Među onima koji odlaze najviše je policajaca, medicinskih sestara, učitelja...

Njihovi prihodi više ne mogu da izdrže njujorške rashode.

Posljednja anketa je pokazala da 42 odsto stanovnika San Franciska planira da ga napusti u naredne tri-četiri godine. U tom gradu ima dosta transnacionalnih i IT kompanija, pa su zarade velike, ali u njemu nije lako ni onima koji godišnje prime po 200.000 dolara.

U tom gradu je 2014. godine kućica od 16,5 metara kvadratnih prodavana za 1,98 miliona dolara.

Cijene na stanove i kuće na Zapadu nezaustavljivo rastu jer mnogi - strahujući od nove ekonomske krize - ulažu u nekretnine, shvatajući da je to jedini način da zaštite svoje ušteđevine.

Nešto je snošljivije u Parizu u čijem istorijskom jezgru žive dva miliona ljudi, a u prigradskim naseljima više od 12 miliona.

U zapadnim megapolisima sve je više superbogatih - tu se stiču iz cijelog svijeta - ali je i sve više geta za migrante. Nekad su cijeli gradovi.

Za Amerikom su uveliko ostale godine kada su pripadnici srednje klase povoljno mijenjali stanove u centru velikih gradova i kupovali kuće oko njih i tako znatno poboljšavali svoj standard.

Naučnici sa Oksforda su izračunali da je od 1989. do 2010. u Londonu broj bogatih i siromašnih porodica porastao za po 80 odsto, a da se za 43 odsto smanjio broj onih sa srednjim prihodima.

Na jedno odlično plaćeno radno mjesto u velikim gradovima Zapada dolaze stotine sa malim zaradama.

Neki megapolisi se već bukvalno dijele na ekstrabogate i personal koji ih opslužuje za male plate.

Ako se tendencije ne promijene, svi veliki gradovi "zlatne milijarde" dijeliće se do 2045. na malobrojnu elitu i gigantski obespravljeni i polugladni prekarijat.

Peking spasava to što kineska država gradi mnogo stanova, pa se stan može iznajmiti za 500 dolara mjesečno, što je tri puta jeftinije nego u Parizu, a četiri puta nego u Londonu.

Iseljavnaje srednje gradove Zapada umnogome ih lišava i - duše.

Samo iseljavanje lomi stotine hiljada porodica. Sa dramama i tragedijama koje se ne mogu izbjeći.

(Fakti)