© TwitterRachel McKinnon (u sredini), transrodna biciklistkinja
37-godišnjakinja je u Manchesteru izvela dominantnu predstavu, osvojivši ženski sprinter na 200 m u kategoriji 35-39 i obranila svjetsku titulu, koju je prošle godine osvojila u istom natjecanju.
McKinnon, koja je također postavila novo najbolje svjetsko vrijeme u kvalifikacijama, pobijedila je Dawn Orwick iz SAD-a i Dankinju Kirsten Herup Sovang, koje su osvojile srebro, odnosno broncu.
Trijumf kanadske biciklistice izazvao je ogorčenje među ljubiteljima sporta, a većina glasnih kritičara i dalje inzistira na tome da transrodnim sportašima koji su rođeni kao biološki muškarci ne bi trebalo dopustiti da sudjeluju u ženskim natjecanjima.
"Ovaj muški biciklist McKinnon postao je svjetski prvak u utrci protiv žena i postavio je novo rekordno vrijeme koje nijedna prava žena nikada neće oboriti", napisala je jedna osoba.
"Još jedan muškarac koji uništava ženski sport, tako nesposoban za natjecanje u muškim sportovima, a on postaje prvak u ženskom sportu. To je varanje i nepošteno." - stoji u drugom komentaru
"Ovo nije fer prema ženskim natjecateljima", pišetreća osoba.
"Uništavanje ženskog sporta, žao mi je ovih sportašica što se moraju natjecati na nepoštenim igračkim terenima. Feminizam prvog vala se okreće u grobu", dodala je još jedna osoba.
Neki su korisnici sugerirali da je McKinnon namjerno odabrao žensku kategoriju nakon što se nije mogao natjecati s muškim natjecateljima.
"Muškarac koji ne može pobijediti muškarce u njegovom odabranom sportu, pobijedio je žene u njezinom odabranom sportu", bijesno je rekao korisnik.
Prije utrke McKinnon je branila svoje pravo da se natječe pored suparnica, inzistirajući na tome kako "sprečavanjem trans žena da se natječu uskraćuje njihova ljudska prava."
I prije smo pisali članke na ovu temu, pa pročitajte neke od povezanih tekstova i sami stvorite sud ugrožava li ovo ženski sport ili ne.
Komentar: Trans agenda dostiže razinu apsurdnosti koju je malo njih moglo predvidjeti prije deset godina. Da je ženski sport, od svih stvari, pod prijetnjom da će ga muškarci zauzeti, toliko je besmisleno da bi bilo smiješno da nije tako uznemirujuće.
U natjecateljskom sportu postoje rodne podjele iz dobrog razloga. Općenito govoreći, muškarci imaju prednost zbog svoje snage, brzine i izdržljivosti, to je biološka stvarnost. Odbacivanje stvarnosti na temelju subjektivnih osjećaja i emocija često dovodi do katastrofalnih posljedica. U kontekstu natjecateljskog sporta, on uništava mnoge vrijedne karijere žena.
Može li se sposobna osoba natjecati u Paraolimpijadi jer se identificira kao osoba s invaliditetom? Može li se 25-godišnji muškarac identificirati kao 6-godišnjak i natjecati se u trci 6-godišnjaka u školi, slaveći svoju fenomenalnu pobjedu kada je prvi prešao ciljnu crtu?
Ne, to nije prihvatljivo jer to jednostavno ne bi bilo pošteno.