zlato
© Getty Images / Vitoria Holdings LLC
Standardi poslovanja engleske banke ovih dana su niski. Ne znam zbog čega bi itko želio poslovati s njom. George Galloway daje britanskom bankovnom sustavu i pravičnosti trostruku ocjenu pada.

Banka je bila važna kada je počela rasti. "Siguran kao Banka Engleske" bio je moto koji je značio povjerenje i sigurnost. No, budući da su Venezuela, kao i druge globalno južne države bile dovoljno lude da svoju financijsku suverenost povjere Britaniji, dobile su priliku saznati na Visokom sudu u Londonu da Banka Engleske uopće više nije sigurna.

Gotovo milijarda američkih dolara vrijednosti venecuelskog zlata ukradena je od britanske vlade; lopovluk je legaliziran, a lopovi se nisu ni morali truditi da nose maske.

Zlato je bilo ostavljeno u Londonu od, tada, međunarodno priznate venecuelske vlade. No sada međunarodno priznata vlada Nicolasa Madura više nema prava prenijeti svoja novčana sredstva Ujedinjenim narodima u New Yorku, zbog aktivnosti za koje vlada želi da Razvojni programa UN-a poduzme kako bi se riješila Covid-19 pandemija.

Umjesto toga, čovjek s ulice u Caracasu po imenu Juan Guaido, koji ne samo da nikada nije izabran na vlast u Venezueli, već nije ni izabran za vođu opozicije, legalni je vlasnik zlata, kaže Pravedna Alisa u zemlji čudesa. Ipak, riječi znače ono što britanska vlada želi da one znače.

Izabranog predsjednika Venezuele Nicolasa Madura prepoznala je velika većina zemalja svijeta. Još važnije, njegova vlada je priznata u Ujedinjenim narodima. Nije istina, kako je britanska vlada rekla Visokom sudu, da Madurovu vladu "ne priznaju"; prepoznaju je svaki dan u UN-u, u raspravama u kantini kao i u komori.

Štoviše, princip britanske diplomacije je da "priznaju" onoga tko ima stvarnu kontrolu nad nekim teritorijem, bez obzira sviđalo im se to ili ne. Iako su, kada se razmisli o ovome, jednom u prošlosti već prekršili taj "princip"; kad su nastavili prepoznavati kambodžanskog genocidnog ubojicu Pola Pota i inzistirali da "Drug broj 1" ostane na svom mjestu u New Yorku i to dugo nakon što je on svrgnut s vlasti i nakon što je planina mrtvih tijela ljudi, koji su stradali pod Potovom vladavinom, prebrojana.

Maduro je po bilo kojem standardu, čovjek koji je zaista na vlasti i u stvarnoj kontroli Venezuele, dok Juan Guaido nije. Maduro kontrolira svaki kvadratni centimetar Venezuele, izabrani je predsjednik, priznali su ga Ujedinjeni narodi i većina zemalja svijeta. Guaido nije izabran, ne priznaju ga niti Ujedinjene nacije, niti većina država na svijetu i ne kontrolira niti jedan centimetar venecuelskog teritorija. Ali sada je ponosni vlasnik zlata u Banci Engleske. Zbog toga "Velika pljačka vlaka" izgleda kao puka bagatela, a zbog Guaida je Bagdadski lopov amater. To je najveći pojedinačni čin krađe ikada koji se dogodio na britanskom tlu. A to nešto govori.

No, udaljeni od mjesta zločina, daleko od Venezuele, britanski dužnosnici u svom tornju od bjelokosti trebali bi sve imati na umu. Nije to bila samo krađa koja se ovog tjedna dogodila u Britaniji; to je bilo ubojstvo. Ubojstvo ugleda Londona kao financijskog centra kojem možete vjerovati.

Svakako, svaka vlada koja je uložila svoje suvereno bogatstvo u London bi trebala ići na zdravstveni pregled mozga, ako ne i na ispitivanje inteligencije. Ova odluka dala je zeleno svjetlo Karipskim gusarima, a vi biste mogli biti sljedeći. Raziđite se s britanskom vladom i oni će sada moći prenijeti vaše bogatstvo opoziciji u vašoj državi.

Sve ovo zaslužilo je trostruku ocjenu pada.

Da sam ikada osvojio Nacionalnu lutriju (koju ne igram) posljednje mjesto na Zemlji na koje bih polagao svoje milijune bilo bi London. Jer ovdje su se, nekoć visoki standardi, znatno srozali. Grad London je propao.

Kad sam bio mlad, rekao sam svom irskom djedu da mi je učitelj rekao da su Britanci imali carstvo koje je bilo tako veliko da u njemu Sunce nikada nije zašlo. Odgovorio je: "To je zato što Bog nikada ne bi dao povjerenje Britancima u mraku". Znao sam da govori istinu. A sada to zna i Venezuela.