© Marco Aurelio Prieto Franco/Ademar Leon
Baš za anale, ali one da se čovjek uhvati za glavu od nevjerice. Bilo je pitanje samo kada će se negdje i to dogoditi. Koliko god izgledalo kontra svakog zdravog razuma, ali Španjolci su probili led. U Castilli i Leonu gdje je gostovao Sinfin i gdje su zavladale nove sulude mjere.
- Pogoršalo se epidemiološko stanje u Leonu i ne znam je li gradonačelnik ili netko iz civilne zaštite odlučio da i mi moramo pod maske. Čudno mi je to sve jer nas testiraju jednom ili dvaput tjedno i obavezno prije svake utakmice. I da bismo igrali, svi u klubu, od igrača do čistačice, moramo biti negativni. Mi jesmo bili svi, kao i naši protivnici i onda nam svejedno stave masku. To nema smisla - kaže bivši golman Umaga i Zameta te jedan od dvojice Hrvata u Ademaru.
- Tinu (Lučinu, nap. a.) je bilo još teže jer je on igrao obranu i napad. Mi igramo opet u subotu i klub je već zatražio da ukinu ovu mjeru jer stvarno, ponavljam, nema smisla. Evo, nekoliko je utakmica u ovom kolu bilo odgođeno jer četiri-pet klubova ima po desetak zaraženih igrača i svi su u izolaciji. Mi, pak, imamo sreću da smo dosad imali samo jedan pozitivan test, a i on je bio lažan.
Rukometaše, u sportu punog tog bliskog kontakta, obične kirurške maske su, eto, spasile i sačuvale...
- Ne možeš kontrolirati tu masku. Spusti se ispod nosa ili usta, a onda te sudac opomene i moraš je podići. Meni je čak prešla i preko očiju, nisam vidio ništa. Igrači su tražili izmjenu nakon sedam-osam minuta jer nisu mogli disati. Utakmica se prekidala po pet-šest puta jer su maske pucale i igrači su morali izvan igre kako bi dobili novu masku. Odmah u prvom napadu to se dogodilo. Ja sam u džepu nosio rezervnu, ali razbio se tempo utakmice i sve se oteglo. Ma... Bolje je ne igrati uopće nego ovako, no nas se tu najmanje pita.
- Ha, ha. Baš smo se šalili oko toga, možda će nam i kacige dati. Bilo nam je u početku i smiješno, ali kasnije više nismo znali što bismo rekli i kako se ponašati. Doduše, nosili smo maske na prvom treningu kada su tek krenule pripreme i kada smo svi došli iz različitih krajeva svijeta dok smo čekali rezultate testova. Evo, u ponedjeljak ujutro normalno smo trenirali. Nadam se duboko da više nećemo pod maske.
Pod maskama su bili, to je već standard, gledatelji kojih je u dvorani bilo malo manje od 700. Kakve su mjere van rukometne arene u Leonu?
- Ne možeš praktički izaći iz stana bez maske. Obavezno se mora držati distanca. Više ne možemo napustiti ni ovu našu regiju osim ako nije hitna situacija pa se zatraži propusnica. Mi kao klub moramo tražiti odobrenje kako bismo putovali na utakmice - završio je i svakako Červaru zanimljivi kandidat koji je već u trećoj sezoni u nekadašnjem prvaku Španjolske i koja se ovim načinom pretvara u najbesmisleniju...
Dino, inače generacija Filipa Ivića, došao je iz Umaga u Ademar u ljeto 2018. godine i nastavio nisku hrvatskih golmana u tom klubu koji je godinama uglavnom onaj "prvi do" Barcelone. Branili su ovdje Alilović, Losert, Ašanin, a igrali Metličić, T. Valčić, Buntić, Bičanić...
- Preporučio me je Losert, tada je trener bio Rafa Guijosa, i došao sam na probu. Svidio sam mu se, tako da Veniju mogu zahvaliti. Potpisao sam dvogodišnji ugovor uz opciju na još jednu godinu koju je klub aktivirao.
Konkurencija je sada puno opasnija?
- Jest, došao je Alžirac Ghedbane iz Vardara. No izborio sam se za poziciju prvog golmana, imam dobru minutažu, jedino smo ovu utakmicu branili svako po poluvrijeme.
I trener je veliko ime...
- Da, Manolo Cadenas. Treniramo jako puno, ujutro i po dva i pol sata. Velik je intenzitet, on nam nabija pritisak da svi budemo 100 posto u treningu.
Reprezentacija je sljedeća stepenica?
- Naravno da je svakom sportašu reprezentacija želja, no sada sam koncentriran samo na klub. Prošle sam sezone imao 36,5 posto obrana u prosjeku u prvenstvu, u EHF kupu u kojem smo igrali protiv Nantesa i Magdeburga 34 % i naravno da bi mi poziv bio daljnja motivacija.
Komentar: Padamo sve dublje u ludilo...