© ReutersMaia Sandu, predsjednica Moldavije
U Moldaviji, kao uostalom i u svim državama bivšeg Sovjetskog Saveza, su se tako sukobili takozvani proeuropski i proruski kandidati. I u ovom slučaju su izbori interpretirani na sljedeći način: ukoliko pobijedi onaj proeuropski, izbori su regularni i država ide u smjeru zapadne demokracije. Ukoliko pobijedi proruski kandidat, Ruska Federacija je imala prste u istima, te država tone u autokraciju i diktaturu.
Na kraju je pobjedu, zahvaljujući uglavnom dijaspori, odnijela upravo proeuropska kandidatkinja pa je moguće zaključiti kako je, gledano očima Zapada, sve prošlo u redu.
Moldavija, najsiromašnija europska zemlja, čija čak trećina stanovništva živi u inozemstvu, te se njezina ekonomija u velikoj mjeri održava upravo na pomoći izvana, za predsjednicu države je izabrala kandidatkinju Maia Sandu, i to zahvaljujući uglavnom glasovima iz inozemstva. Takva situacija, u kojoj presudna riječ na predsjedničkim izborima pripada onima koji su otišli i koji se vjerojatno neće vratiti, stvara okruženje u kojem se zapravo ne osluškuju potrebe onih koji još uvijek žive u Moldaviji.
Upravo je loša ekonomska situacija u državi, dodatno pojačana trenutnom pandemijom koronavirusa bila jedna od ključnih razlika između programa predsjedničkih kandidata tijekom kampanje.
I dok Maia Sandu, bivša premijerka koja je obrazovanje stekla na Harvardu te kratko radila i u Svjetskoj banci, teži boljem odnosu s Europskom unijom i Sjedinjenim Američkim Državama, politika Igora Dodona je ipak u najvećoj mjeri usmjerena dodatnom razvoju odnosa s Ruskom Federacijom. Osim navedenog, on se zalaže i za vojnu neutralnost Moldavije i odbacuje bilo kakvu suradnju svoje države s NATO-om.
Takva politika Igora Dodona je u suprotnosti s težnjama Zapada u tom dijelu Europe. Naime, između Ruske Federacije i Europske unije još uvijek postoji određeni geostrateški vakuum u kojem se nalaze države poput Moldavije, Ukrajine, Bjelorusije, a u kojima Zapad i euroatlantske integracije još nisu u potpunosti proširile svoj utjecaj, ali nesumnjivo imaju želju. Ruska Federacija je, s druge strane, suočena s višestrukim prosvjednim pokretima usmjerenim na svoje saveznike od strane Zapada u ovom dijelu Europe, primjer su i nedavni izbori u Bjelorusiji, sasvim očekivano pratila i ove izbore.
Iako je nova predsjednica Moldavije Maia Sandu u prošlosti nerijetko bila kritična prema Ruskoj Federaciji, za očekivati je kako se, s obzirom na trenutnu situaciju na globalnoj međunarodnoj sceni vanjska politika Moldavije u narednom razdoblju neće drastično mijenjati. Nakon brojnih kriza, Moldavija je trenutno više-manje stabilna država i za očekivati je kako nova predsjednica u ovom trenutku želi sačuvati tu stabilnost. Naime, moldavsko je gospodarstvo jedno od najsiromašnijih u Europi, a dodatno pogođeno pandemijom koronavirusa uvelike ovisi o potpori iz inozemstva, čak i ako se radi o ruskoj pomoći. Europske sile, koje dominiraju vanjskopolitičkim sferama, su trenutno u tolikoj mjeri zaokupljeni vlastitim problemima da su mnogo manje zabrinute za periferne država, što se u konačnici odnosi i na Moldaviju.
Posljednjih je godina sve jači utjecaj zapadnih sila na području srednje, istočne i jugoistočne Europe, te je angažman s njihove strane nerijetko rezultirao diskutabilnim političkim rješenjima, koji su, umjesto obećanja političke sigurnosti i stabilizacije, kao i ekonomskog razvoja, većinu država učinili sigurnosno nestabilnim, a ekonomski i politički u potpunosti ovisnim o Zapadu. Takva politika zapadnih sila se na navedenim područjima, pokazala izrazito neuspješnom. S obzirom na navedeno i činjenice da je budućnost geopolitike na navedenom području zapravo neizvjesna, ostaje tek za vidjeti kakva sudbina čeka Moldaviju.
Podsjetimo, Moldaviju je, ne tako davno, potresala i politička kriza, kada je republika bila bez predsjednika države, u razdoblju od 2009. do 2012. godine. Naime, u Moldaviji je u tom razdoblju predsjednika države birao parlament, a do političke krize je došlo jer niti jedan kandidat nije uspio dobiti većinsku potporu od 61 glasa u parlamentu.
Moldavija je parlamentarna država u kojoj je predsjednik šef države, a izvršnu vlast zajedno obnašaju predsjednik države i vlada. Moldavija je bivša država Sovjetskog Saveza u kojoj je u rujnu 1990. godine uspostavljen ured predsjednika, kojeg su birali građani tajnim glasovanjem na pet godina. Sljedeće godine Moldavska Sovjetska Socijalistička Republika mijenja ime u Republika Moldavija, a prvi predsjednik postaje Mircea Snegur.
Novim Ustavom Republike Moldavije, koji je usvojen 1994. godine, a kojim je ukinut onaj od 1978. godine, mandat predsjednika države je produžen na pet godina. Na navedeno razdoblje je izabran drugi predsjednik Republike Moldavije Petru Lucinschi, u siječnju 1997. godine.
Ustav je ponovo izmijenjen i dopunjen 2000. godine, a prema novoj verziji, predsjednika države tajnim glasovanjem bira parlament, a ne više građani. Izbor Vladimira Voronina za dužnost predsjednika Republike Moldavije potvrđen je odlukom parlamenta Republike Moldavije u travnju 2001. godine, te je ponovno izabran na tu dužnost i u travnju 2005. godine. Nakon njegove ostavke 2009. godine, Republika Moldavija je bila bez predsjednika sve do 2012. godine, kada na to mjesto dolazi Nicolae Timofti, postavši tako četvrti moldavski predsjednik. U tom je razdoblju, između 2009. i 2012. godine osiguran privremeni ured predsjednika Republike Moldavije sve dok parlament nije izabrao novog predsjednika države.
Igor Dodon je prvi predsjednik Moldavije, koji je 2016. godine došao na vlast direktnim glasanjem birača. Njegov izbor označio je prvi put u šesnaest godina da je šefa države Moldavije izabrao izravno narod, a ne parlament. I tada mu je suparnica bila Maia Sandu.
Maia Sandu 23. prosinca 2020. godine preuzima slabu i siromašnu državu u kriznim vremenima. Kako će i na koji način njen mandat utjecati na razvoj Moldavije, ostaje tek za vidjeti.
Komentar: Maia Sandu je tipični predstavnik neo-liberalne elite, diplomac američkog sveučilišta i zagovornik europskih integracija, ulaska u NATO i vanjske kontrole.