trumpovi glasači
Nekoliko minuta nakon što su Trampove pristalice u srijedu provalile u zgradu američkog Kapitola, gotovo svaka moćna osoba u zemlji iskalila je svoj bijes na predsjednika, navodi na početku svoje analize ugledni američki politički analitičar i komentator Taker Karlson (Tucker Carlson), objašnjavajući u nastavku šta bi trebao biti prioritet Republikanske partije nakon 20. januara.

"Poslovni čelnici zahtijevali su da se Tramp smijeni s funkcije odmah prema 25. amandmanu. Članovi Kongresa zalagali su se za opoziv, a najmanje jedan demokrata predložio je da bilo ko u Kongresu koji podržava njegove tvrdnje o izbornoj prevari mora biti protjeran. U međuvremenu, mediji su krenuli u osudu Trampa kao teroriste, ubice itd.

Kako je Amerika sa svojih 330 miliona građana svedena na chat-sobu u kojoj se raspravlja samo o Trampu?

Primjećujete temu? Reakcija se odnosila samo na Donalda Trampa. Ljudi zaduženi za svaku instituciju u američkom životu cijeli dan razgovaraju o Donaldu Trampu. Možda niste primijetili, jer se to ne razlikuje mnogo od bilo kojeg drugog dana u proteklih pet i po godina otkako je najavio kandidaturu.


Sve vrijeme se radilo o Donaldu Trampu. I učinak na nas je primjetan. Prešli smo iz ove velike, široke zemlje sa ogromnim spektrom zabrinutosti i interesa u neku znojnu, bezvazdušnu chat-sobu sa 330 miliona ljudi, koji su svi istovremeno s monomanijskim intenzitetom fokusirani na jednog čovjeka. To nije zdravo, bez obzira šta osjećate prema Trampu.

Svi političari imaju rok trajanja. Dvije sedmice od četvrtka, Donald Tramp više neće kontrolirati naš nuklearni arsenal. Neće imati zapovjedništvo nad federalnim agencijama, pa čak ni, najvjerovatnije, svoj račun na Twitteru. Mi ostali, a ovo je ključno, i dalje ćemo biti ovdje. Nemamo kamo. Pa kakav će nam život biti 20. januara? Čini se da mnogi ljudi ne razmišljaju o tome, uključujući i ljude koje plaćamo da razmišljaju o tome.

Donald Tramp gotovo isključivo misli na Donalda Trampa, ali tako misli i gotovo svaki pojedini demokrata i republikanac u Kongresu. Kome su najvažnije vaše brige? Ko se budi usred noći zabrinut za vašu porodicu? Koliko vidimo, niko.

To je glavna stvar koju moramo promijeniti. Neće biti lako, ali teme su prilično jasne. Evo osnova: Republikanska partija ne treba štititi ličnu reputaciju svojih vođa, već glasača. U praksi to znači zaštitu Zakona o pravima, temeljno obećanje američkog života. Bez njih ne biste željeli živjeti ovdje. Te su slobode neprocjenjivo važnije od bilo kojeg političara.

Donald Trump mogao bi postati besmrtan i pobijediti na sljedećih 40 predsjedničkih izbora, a njegova kćerka sljedećih 40 nakon toga. Ali ako Amerika postane mjesto na kojem morate kršiti vlastitu savjest da biste zadržali posao, ne smijete zaštititi svoju porodicu od nasilja rulje i vaša djeca ne mogu priuštiti da se vjenčaju i podižu unuke jer se njihovim poslodavcima ne sviđa boja njihove kože, koja je onda svrha svega toga? Nema je. Niko ne želi živjeti na takvom mjestu, niti bi trebao, bez obzira ko je predsjednik.

Ljudi na moćnim pozicijama zahtijevaju da oni koji podržavaju Donalda Trampa više ne smiju objavljivati ​​knjige, koristiti Internet ili letjeti avionima

Morali bismo biti zabrinuti zbog svega ovoga upravo sada. Pobuna u srijedu već se koristi kao izgovor za neviđeno suzbijanje građanskih sloboda. U posljednjih nekoliko sati čuli smo kako ljudi na moćnim pozicijama zahtijevaju da oni koji podržavaju Donalda Trampa više ne smiju objavljivati ​​knjige, koristiti Internet ili letjeti avionima. Vožnja automobila, zadržavanje poslova i boravak u hotelima sigurno će biti slijedeći i jedva da pretjerujemo.

Da bi opravdali ove zastrašujuće neameričke zahtjeve, oni se, kao i obično, oslanjaju na laži i histeriju. Ono što se dogodilo u srijedu nije bio samo politički protest koji je izmaknuo kontroli nakon što ga je predsjednik nepromišljeno ohrabrio (što je, znate, što se zapravo dogodilo). Umjesto toga, oni to nazivaju domaćim terorizmom i, suvišno je reći, nadmoći bijele rase. Zašto to rade? Jednostavno, znaju da će to, ako budu ponavljali, historija zabilježiti kao istinu. Oni razumiju snagu jezika i zato ga pokušavaju kontrolirati. Znaju da riječi imaju posljedice.

To je zastrašujuće, a partija koja bi trebala uskočiti da to zaustavi, pogurati, iznijeti istinu pred lažima i zaštititi svoje glasače od ove obmane i razaranja koje neizbježno dolazi sljedeće, ne čini ništa. Često se, zapravo, pridruže. S ovakvim tjelohraniteljima, deseci miliona Amerikanaca nemaju šanse. Uskoro će ih slomiti nadolazeći ljevičari, ljudi koji kažu, "Pa, mislim da im ne bi trebalo dozvoliti da lete avionima."

Ljudi koji vode Republikansku partiju zapravo ne vole svoje glasače

Zašto ih niko ne brani? Glavni problem, i ovo je realnost, je taj što ljudi koji vode Republikansku partiju zapravo ne vole svoje glasače. Oni posebno ne žele glasače koje je Tramp doveo. Tramp je u redove stranke donio ljude primjetno 'nižeg nivoa', a to ih užasava.

Mnogi republikanci u Washingtonu sada preziru ljude koje bi trebali predstavljati i štititi. Zapravo, ne osjećaju se samo republikanski lideri tako, već i čitava naša klasa liderstva. Rijetko čujete da se ovo govori naglas, ali to je istina. Veoma specifičan oblik unutarnjeg gnušanja srž je reakcije na Donalda Trampa. Ništa nije odbojnije za socijalno anksiozne bijele profesionalce od ljudi iz radničke klase koji liče na njih. Proleteri su njihov najveći strah.

Podsjećaju ih odakle su možda došli ili kuda bi mogli ići ako se stvari okrenu. Dakle, ako želite razumjeti mržnju - ne samo neslaganje, već i gnušanje na nivou povraćanja i strah od Trampa u, recimo, New Yorku, Washingtonu ili Los Angelesu - prvo to morate shvatiti. To zapravo nije Tramp, to su njegovi glasači. Nova klasa novca ih prezire.

Tramp ih nije prezirao, i to je zaista bila njegova tajna. Na kraju, Donald Tramp nije osuđivao vlastite glasače. Tramp je jeo McDonald's i njegovi glasači su mu bili vrlo zahvalni. I ti bi bio zahvalan na tome da te svi drugi mrze.

Za trinaest dana desetine miliona ovih glasača neće imati Donalda Trampa da ih zaštiti. Neće imati nikoga. A ako se Republikanska partija ne odluči probuditi i ustati protiv laži i priznati svrhu tih laži, a to je neviđena represija nad vašim životom, ni vi nemate šanse", naveo je Taker Karlson u svom komentaru.