bibi ganz
© Gili Yaari, Yonatan Sindel/Flash90
Ako zanemarimo različita osjećanja prema Benjaminu Netaniahuu, ovi izbori nemaju nikakvog značaja. Znate li zašto? Zato što osim podrške ili otpora u odnosu na trenutnog premijera, sve jevrejske partije govore isto: sve su za cionizam, za jevrejsku nadmoć, za nastavak okupacije. Stoga su ovo izbori bez opcija, izbori bez alternative, izbori na kojima nema pravih izbora.

Obratite pažnju na reakcije svih stranačkih prvaka na odluku Međunarodnog suda u Hagu da istraži aktivnosti Izraela na okupiranim teritorijama. Od Benjamina Netanyahua do Merav Mikaeli (predsjednice laburističke stranke Avoda) i drugih, svi su deklamirali istu stvar: oni vjeruju izraelskoj vojsci i njenoj internoj istrazi. Drugim riječima, svi su se složili da nema ratnih zločina. Pravi hor pravednika. Samo je lider lijeve partije Merec, Nican Horowitz , rekao nešto drugo - mada ni on ne dovoljno - ali izbori se ne vrte oko Mereca.

Ovo slijepo svrstavanje iza vojske i države kada se radi o tako značajnoj stvari kao što je okupacija zaista baca u očaj. Većina političara centra i ljevice, od Mikaeli do Yaira Lapida u stvari znaju istinu. Oni znaju sve o vojsci i skoro sve o njenim zločinima i načinu na koji ona samu sebe "istražuje", ali nisu dovoljno hrabri da to izgovore. Lažu i sebe kroz to ćutanje i podršku vojsci.

Desnica, naprotiv, zaista misli da je vojsci dozvoljeno da čini šta želi. I niko nema pravo da to preispituje i samo antisemitizam može biti razlog kritike izraelske države. Između desnice koja misli da je Izraelu sve dozvoljeno i ljevice koja se ne usuđuje da kaže istinu je težak izbor. Razlike ima, ali rezultat je isti: podrška okupaciji i izostajanje svake odgovornosti.
Već generacijama živimo sa jednom okupiranom zemljom i okupacionom vojskom, čiji vojnici svakog dana krše uzuse međunarodnog prava dok joj cijela država horski aplaudira. Naša okupaciona fabrika radi bez prestanka već 53 godine, uz pomoć 700 hiljada naseljenika. Nastala je pod vlašću lijeve vlade, a ojačana pod pokroviteljstvom desne. Veći dio svijeta tvrdi da je riječ o bitnoj povredi međunarodnog prava, ali izraelski hor se ljuti na svakog ko traži da se istraže i kazne zločini naseljenika.
Evo, prošle subote je bio lijep dan. Palestinska porodica sa osmoro djece je pravila izlet na svom posjedu i bili su napadnuti kamenjem od strane maskiranih naseljenika koji su se pojavili iz pravca Micpeh Jaira, sa južnih padina planine Hebron. Strašni vrisci se mogu čuti na snimku koji je napravila organizacija "B'Tselema" gdje se može vidjeti otac porodice sa krvavim licem kako ga prevoze u bolnicu.

Da li je to zločin ili ne? Ovo nije prvi put da naseljenici napadaju iz pravca Micpeh Yaira. Naravno nije ni posljednji. Nema vojske, nema policije, nema pravde, ali ima reakcije od strane okupacione vlasti: "Izrael je upoznat sa ovim incidentom". Niko nije priveden, niko ni neće biti priveden, kao što nisu privedeni ni napadači Kalila Harianija, 87-ogodišnjeg pastira koga su prije dva mjeseca napali naseljenici iz istog Micpeh Yaira gvozdenim lancima, motkama i kamenjem.

Izrael je upoznat sa incidentom. Znamo, ali ne činimo ništa. Upoznati smo i ohrabrujemo. Tako Izrael sam sebe istražuje. Čelnici ljevice i centra sve to vrlo dobro znaju. Znaju i da samo neka međunarodna instanca može da stane na kraj tome, ali nemaju dovoljno čestitosti i hrabrosti da to kažu. Sada nas može spasiti samo Hag. I ljevica ga treba pozvati u pomoć. Umjesto toga hor naših političara promuklo pjeva la, la, la.

Identitet slijedećeg dirigenta ovog hora je zato nevažan. Njegov stil će možda biti drugačiji, možda ćemo dobiti druge muzičke aranžmane, ali pjesma i hor će ostati isti.

TBT, Haaretz, Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat