Jednokratni junak zaključavanja, guverner New Yorka Andrew Cuomo, gleda kako mu podrška tone sa 71% na 38% , zajedno sa sve većim zahtjevima da podnese ostavku. U međuvremenu su ankete počele favorizirati guvernera Floride i protivnika zaključavanja Rona DeSantisa zbog utjecaja na Republikansku partiju u budućnosti. Ovaj izvanredan preokret sudbine posljedica je svitanja spoznaje da su zaključavanja bila katastrofalna politika. De Santis i kolegica guvernerka koja je protiv zaključavanja, Kristi Noem, prvi su otvoreno izrekli istinu. Njihova iskrenost je oboma donijela kredibilitet.
U međuvremenu, na saslušavanju u Kongresu, predstavnik James Jordan (R-OH) zahtijevao je da dr. Fauci objasni zašto zatvoreni Michigan ima lošiju prevalenciju bolesti od susjednog Wisconsina koji je već dugo u potpunosti otvoren. Fauci se pretvarao da ne čuje pitanje, da nije mogao da vidi grafikon, a zatim da nije razumio pitanje. Nakon što je izgovorio nekoliko banalnosti o razlikama u provedbi, na kraju je samo sjedio i nije više progovarao.
Zagovornici zaključavanja sada se nose s ogromnim problemom Teksasa. Potpuno je otvoren bez ograničenja već 6 tjedana. Slučajevi i smrtni slučajevi dramatično su opali u istom razdoblju. Fauci nema odgovor. Ili usporedite zatvorenu Kaliforniju s otvorenom Floridom: slične stope smrtnosti. U SAD-u imamo cijeli raspon iskustava koja omogućuju usporedbu između otvorenih i zatvorenih i ishoda bolesti. Nema povezanosti.
Ili biste se mogli osvrnuti na Tajvan, koji nije imao stroge mjere iako u njemu živi 23,5 milijuna ljudi. Dosadašnji smrtni slučajevi od COVIDA-19 do sada: 11. Švedska, koja je ostala otvorena, imala je bolje rezultate od većine Europe.
Problem je u tome što prisutnost ili odsutnost mjera zaključavanja pred licem virusa izgleda potpuno neusklađeno s bilo kojom putanjom bolesti. AIER je okupio 33 studije slučaja iz cijelog svijeta koje pokazuju da je to istina.
Zašto bi išta od ovoga trebalo biti važno? Zato što su "znanstvenici" koji su preporučili zaključavanje, istakli vrlo precizno i odsječno da su pronašli način za kontrolu virusa pomoću kojeg će minimizirati negativne ishode. Sada bez sumnje znamo da su zaključavanja načinila zapanjujuću kolateralnu štetu. Ono što ne vidimo je bilo kakav odnos između zaključavanja i ishoda bolesti.
To je poražavajuće jer su znanstvenici koji su gurali zaključavanje dali konkretna i krivotvorena predviđanja. Ovo je vjerojatno bila njihova najveća pogreška. Pritom su testirali svoju teoriju. Njihova teorija nije uspjela. Ovo je trenutak koji uzrokuje kolaps znanstvene paradigme, kako je objasnio Thomas Kuhn u Strukturi znanstvenih revolucija (1962).
Dobar primjer slične situacije mogla bi biti sovjetska ekonomija za vrijeme Nikite Hruščova. Na vlast je došao s obećanjem da će učiniti rusko gospodarstvo u komunizmu boljim od gospodarstva Sjedinjenih Država. To je bila suština njegovog poznatog obećanja "Pokopat ćemo vas." Htio je reći da će Rusija nadmašiti Ameriku.
To se nije dogodilo. Nije uspio, a teorija koju je gurao takođe nije uspjela. I tako je započelo polagano razdvajanje komunističke teorije i prakse. Hruščov je već odbacio staljinističku terorističku državu, ali nikada nije imao namjeru predsjedavati polaganom propašću cijelog sovjetskog eksperimenta. Postavljanjem testa koji bi mogao krivotvoriti njegovo obećanje, osudio je čitav sustav na intelektualno odricanje i eventualni kolaps.
Teorija i praksa zaključavanja mogle bi ići istim putem.
U Kuhnovoj rekonstrukciji povijesti znanosti, tvrdio je da se napredak u znanosti ne događa linearno, već epizodno, dok se nova pravovjerja pojavljuju, kodificiraju i potom urušavaju pod teretom brojnih anomalija.
Uzorak ide ovako: postoji normalna znanost pokretana rješavanjem zagonetki i eksperimentiranjem. Kad se čini da teorija obuhvaća većinu poznatih informacija, pojavljuje se novo pravovjerje - paradigma. Vremenom se čini da previše novih informacija proturječi onome što bi teorija predvidjela ili objasnila. Tako nastaje kriza i kolaps paradigme. Ulazimo u pretparadigmatičnu eru kako ciklus započinje ispočetka.
Najbolje što bilo tko može reći je da se ideja zaključavanja kod suočavanja s novim virusom pojavila u SAD-u i Velikoj Britaniji oko 2005.-2006. Počelo je s malom skupinom fanatika koji se nisu slagali s tradicionalnim javnim zdravstvom . Istakli su da mogu upravljati virusom diktirajući ponašanje ljudi: koliko su blisko stajali jedni pored drugih, gdje su putovali, kojim su događajima prisustvovali, gdje su sjedili i koliko dugo. Progurali su ideju o zatvaranju i ograničenjima, koju su označili kao "nefarmaceutske intervencije", kroz "ciljano slojevito zadržavanje". Ono što su predložili bilo je srednjovjekovno u praksi, ali je bilo ukrašeno računalnim znanostima i epidemiologijom.
Kad je ideja prvi put predstavljena, dočekana je sa žestokim protivljenjem . S vremenom je paradigma zaključavanja napredovala, uz pomoć financiranja od strane Zaklade Gates, te još više vrbovanih članova akademske zajednice i birokrata u javnom zdravstvu. Napravljeni su mnogi časopisi i organizirane mnoge konferencije. Smjernice na nacionalnoj razini počele su se zagrijavati za ideju zatvaranja škola i poduzeća te šire pozivanje na karantensku moć. Trebalo je deset godina, ali na kraju je hereza postala kvaziortodoksija. Zauzeli su dovoljno moćnih pozicija da su mogli isprobati svoju teoriju o novom patogenu koji se pojavio 15 godina nakon što je ideja o zaključavanju prvi put isplivala, dok je tradicionalna epidemiologija postala marginalizirana, postupno u početku, a zatim potpuno.
Kuhn objašnjava kako nova ortodoksija postupno zamjenjuje staru:
Kada u razvoju prirodne znanosti pojedinac ili grupa prvi put napravi sintezu koja može privući većinu praktičara sljedeće generacije, starije škole postupno nestaju. Dijelom je njihov nestanak uzrokovan prelaskom njihovih članova na novu paradigmu. Ali uvijek postoje ljudi koji se drže za neke od starijih teza i njih se jednostavno izbaci iz struke, koja nakon toga ignorira njihov rad. Nova paradigma podrazumijeva novu i rigidniju definiciju oblasti. Oni koji to ne žele ili ne mogu prilagoditi svom poslu moraju nastaviti izolirano ili se povezati s nekom drugom skupinom.To je dobar opis kako je trijumfirala ideologija zaključavanja. Postoji mnoštvo teorija zavjere o tome zašto su se dogodila zaključavanja. Mnogi od njih sadrže zrnce istine. Ali ne trebamo se osvrtati na njih da bismo razumjeli zašto se to dogodilo. Dogodilo se zato što su ljudi koji su vjerovali u njih postali dominantni u svijetu ideja ili barem dovoljno ugledni da nadjačaju i odagnaju tradicionalna načela javnog zdravlja. Zaključavanje je prvenstveno vodila ideologija zaključavanja . Pristalice ove neobične nove ideologije narasle su do te mjere da su mogle svoju agendu gurnuti prije nego što njihova načela prođu provjeru u realnosti.
Sreća pa je ova ideologija došla s ugrađenim obećanjem. Oni će dovesti do boljih ishoda bolesti od tradicionalne prakse javnog zdravstva, bar su tako rekli. Ovo će im se obećanje na kraju obiti od glavu iz jednog jednostavnog razloga: nisu ga ispunili. Kuhn piše da je to u povijesti znanosti uvod u krizu zbog "ustrajnog neuspjeha normalne znanosti da se stvari poslože onako kako bi trebale. Neuspjeh postojećih pravila uvod je u potragu za novim." Dalje: "Značaj kriza je indikator koji koriste da bi rekli da je vrijeme za preispitivanje i novi način razmišljanja."
Faucijeva šutnja na saslušanjima u Kongresu sve govori. Kao i njegova spremnost da ga intervjuiraju samo ulizički voditelji mainstream medija. Mnogi drugi pobornici zaključavanja, koji su prije godinu dana bili javni i prenaglašavani, šalju sve manje tweetova i sadržaja i sve više su skriveni, a ne sigurni. Kriza zbog lažne znanosti po pitanju zaključavanja možda sada nije pred nama, ali dolazi.
Kuhn govori o postkriznom razdoblju znanosti kao o vremenu nastanka nove paradigme, prvo novonastale, a potom s vremenom kanonske. Što će zamijeniti ideologiju zaključavanja? Možemo se nadati da će to biti spoznaja da su nam stara načela javnog zdravstva dobro poslužila, kao i pravna i moralna načela ljudskih prava i ograničenja vladinih ovlasti.
Izvor
Autor: Jeffrey A. Tucker - 19. travnja 2021., "Američki institut za ekonomska istraživanja"
Komentari čitatelja
na naše novosti