pregnant woman
Ako se zna da demografska budućnost jednog društva zavisi od rađanja, umiranja i emigracija i ako imamo na umu da je zbog pandemije kovida 19 broj preminulih dva puta veći od broja novorođenih beba, kao i da kriza izazvana koronom nije sprečila radnike da odlaze u inostranstvo u potrazi za boljim životom, kakva je onda budućnost naše nacije?

Ovo je pitanje kojim se ovih meseci intenzivno bave demografi koji pokušavaju da reše jednačinu s više nepoznatih, od kojih se najveća tiče dužine trajanja pandemije.

Zbog toga dr Vladimir Nikitović, viši naučni savetnik iz Centra za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka, ističe da u ovom trenutku prisustvujemo eksperimentu "uživo" i njegove lekcije učimo u hodu, počevši od virusologa, epidemiologa, pa sve do demografa.

"Čovečanstvo se prvi put u novijoj istoriji suočava sa ovakvom prirodnom katastrofom izazvanom ljudskim faktorom i biće potrebno vreme da se 'more' smiri, a mi analiziramo posledice tog epidemiološkog 'cunamija'. Ono što znamo jeste da se pandemija prvo odrazila na mortalitet - u 2020. godini postoji 'višak' od 14.000 smrti u odnosu na 2019. godinu, ali i ovaj podatak treba oprezno tumačiti, jer najveći broj umrlih pripada tzv. bebi-bum generaciji, rođenoj između 1946. i 1964. godine, u kojoj se beleže najveće stope mortaliteta, nezavisno od korone. Naime, očekivano trajanje života građana Srbije je među najnižima u Evropi. Podaci Evrostata govore da naši ljudi žive pet godina kraće od stanovnika EU - očekivano trajanje života za muškarce iznosi 73, a za žene 78 godina", upozorava naš sagovornik.

Iako je prošle godine umrlo oko jedanaest odsto ljudi više u odnosu na 2019. godinu, treba reći da je 2017. i 2005. godine bila veća smrtnost nego 2019. godine, pre svega zbog epidemije gripa. Ako analiziramo prethodnu godinu, shvatićemo da je u njenoj prvoj polovini broj umrlih bio manji nego u istom periodu 2019. godini - tek u julu beležimo višak od 1.700 mrtvih u odnosu na jul 2019. godine. Situacija postaje ozbiljna u novembru, kada imamo trećinu preminulih više u odnosu na trogodišnji prosek, i u decembru, kada umire čak 73 odsto ljudi više u odnosu na dvadesetogodišnji prosek.

Iako je u januaru i februaru preminulo čak 2.755 ljudi više nego u prva dva meseca prošle godine, treba reći da je 2017. godine registrovano više mrtvih nego u prva dva meseca ove godine, jer je tada bila epidemija gripa. Međutim, u martu ove godine imamo dvadeset puta više umrlih u odnosu na dvadesetogodišnji prosek", objašnjava naš sagovornik.

"Mi ćemo u julu dobiti konačne podatke o uzrocima smrtnosti od Republičkog zavoda za statistiku, ali mi se čini da ćemo (in)direktan uticaj korone veoma teško proceniti. Ako statistika Instituta za javno zdravlje 'Dr Milan Jovanović Batut' svedoči da je zaključno sa 31. decembrom od kovida preminulo 3.211 osoba, a ukupan broj mrtvih u 2020. godini iznosi 114.954 osobe, to znači da je korona bila 'krivac' samo za 35 odsto smrti", primećuje Nikitović.

On dodaje da će biti problematično proceniti uticaj korone i na natalitet, jer broj novorođenih beba već decenijama pada. Izvesno je da je u većini država sveta, umesto prognoziranog bebi-buma, došlo do bebi-busta (pada nataliteta), što je dokaz da se deca nisu pravila u karantinu. Preliminarni podaci za Srbiju govore da je u januaru i februaru ove godine rođeno 8,5 odsto beba manje nego u istom periodu prošle godine, a u poslednjem tromesečju 2020. godine beleži se pad od 10 do 12 odsto novorođenih.

"Što pandemija bude duže trajala, izvesno je da će veći broj partnera odložiti rađanje za bolja vremena. Analogiju s Drugim svetskim ratom je teško povući jer je sa završetkom rata počela obnova zemlje, ljudi su dobijali poslove i imali nadu u budućnost. Sada je situacija obrnuta - ljudi ne znaju kada će pandemija stati, veliki broj njih je ostao bez posla ili ima smanjena primanja i strepi od budućnosti, a to nije situacija u kojoj se planira porodica", kaže naš sagovornik.

Iako se prošlog proleća više od 400.000 naših sugrađana vratilo s "privremenog rada" u inostranstvu u Srbiju, Nikitović smatra da će se trend odlaska radnika nastaviti nakon završetka pandemije.

"Veliki broj osoba koje imaju završenu osnovnu ili srednju školu već godinama odlazi u Evropu i tamo radi poslove koji su dva ili tri puta više plaćeni nego ovde. Vozači, kuvari, kelneri, negovatelji i medicinski radnici nastaviće da odlaze i nakon završetka pandemije, jer ovde nema posla za sve njih. U poslednjih pet godina Srbija je druga po broju pristiglog medicinskog osoblja u Nemačku - u okviru programa nemačke Savezne agencije za zapošljavanje došlo je 2.813 stranaca, među kojima se nalazi 759 medicinskih sestara i tehničara iz Srbije.

Procene govore da je svake godine iz zemlje odlazilo između 20.000 i 30.000 ljudi i taj trend će se nastaviti i nakon pandemije i posle ulaska Srbije u zajednicu evropskih naroda. Projekcije govore da ćemo se najviše iseljavati u narednih od 10 do 15 godina, ali je potpuno nepredvidivo koliki broj ljudi će sreću potražiti pod tuđim suncem. Međutim, ni za jednu od zemalja istočnog bloka nije predviđeno smanjenje migracije do perioda 2030-2035. godine", zaključuje naš sagovornik.