istina
Povod ovog teksta jeste nasrtaj na dr.sc. Krešimira Pavelića radi činjenica koje je nedavno iznio na Okruglom stolu stranke "Promijenimo Hrvatsku". Kako smo već govorili o tome ovdje, a i mnogi drugi portali i iskreni stručnjaci su progovorili po tom pitanju poput dr.sc Lidije Gajski, urednika portala Logično.com Petra Jaseka i drugih, odlučio sam dati svoj osobni osvrt po ovom pitanju, kao znak podrške gospodinu Paveliću ali i progovoriti o dubljem, temeljnom pitanju koje leži u problemu ove pandemije, ali i svih drugih sukoba.

ŠTO JE ISTINA?

Istinu možemo definirati kao stvarno činjenično stanje. Drugim riječima, koliko god je imao neko svoje uvjerenje da kada skočim sa 200 metara visoke zgrade, u uvjerenju da ću mašući rukama poletjeti, stvarno činjenično stanje (barem u ovoj dimenziji stvarnosti u kojoj se nalazimo) je da će moj debeli trbuh i višak kilograma brzinom gravitacije pojuriti prema zemlji, a beton će se razbiti mojom tvrdoglavom glavom 🙂

No kao ograničena bića, nismo niti ćemo ikada biti u stanju doći do svih činjenica, te znamo samo one činjenica koje su bile, koje su sada, ali nikako one koje će tek doći.

Apsolutna Istina je stvarnost koja obuhvaća sve činjenice koje su bile, jesu i koje će biti. A samo Apsolutni Tvorac svih činjenica može dakle znati punu Istinu, te takvog Tvorca možemo zvati i Istinitim.

Stoga je konačni cilj istinoljubivih nastojati približiti se Istinitom, koji je zapravo jedina puna stvarnost.

Ograničenost - put ka toleranciji

No kako spomenuh, ograničena smo bića i imamo samo ograničen doseg činjenicama. Tu se ljudi često uhvate u klopku da te ograničene činjenice sa kojima raspolažu proglašavaju Istinom. Fenomenološki, to jeste ispravno sa strane subjektivne Istine, odnosno percepcije Istine. No u stvarnosti nitko od stvorenih bića nije u stanju doći do Apsolutne Istine. Stoga je najveći vrhunac spoznaje biti spreman shvatiti da ne znamo sve, dakle da imamo samo ograničenu "istinu" sa kojom raspolažemo na temelju činjenica koje su nam na raspolaganju, te biti otvoren promijeniti svoju spoznaju i samim time uvjerenje ukoliko jači argumenti i činjenice budu donesene ispred nas, a koje bi nadopunile ili čak u potpunosti promijenile našu trenutnu "istinu" sa kojom raspolažemo.

Izbaciti oholost iz svoga srca

Kako bismo to ostvarili, najvažnija vrlina koju moramo posjedovati jeste izbaciti oholost iz svoga srca. Upravo je ona glavni uzrok svih problema. Oholost možemo definirati kao "neprihvaćanje činjenica (istine) kada je netko donosi (bez obzira o kome se radilo) te ponižavanje ljudi."

Koliko puta smo bili svjedoci, pogotovo zadnjih godinu i pol, kada npr jedna švelja postavlja pitanje i činjenice koje su utemeljene na znanstvenim spoznajama našim vrlim autoritetima, a istu se odbacuje prvo zato što je se tretira kao osobu koja nije od struke, pristupajući ponižavajuće prema njoj, a činjenice se odbacuju bez propitkivanja jer ne odgovaraju postojećem vladajućem narativu? Ovakva pristup je pogrešan, a koliko li je tek pogrešan kada čovjek od struke, sa preko 390 znanstvenih radova, vrhunskom znanstvenom biografijom bude difamiran samo radi činjenica koje druga strane ne želi čuti i o njima razgovarati?

Tolerancija i razumijevanje prema drugoj strani

U međuljudskoj komunikaciji je neophodno imati toleranciju i razumijevanje prema drugoj strani ukoliko nam je cilj približiti se Istini, prihvaćajući i slušajući argumente sa kojima druga strane raspolaže. Naravno, uvjet da bi uopće ušli u diskusiju sa tom drugom stranom jeste da i ta druga strana nastupa na način da želi prihvatiti naše argumente ukoliko su ispravniji od njezinih. U suprotnom, treba izbjegavati raspravu sa takvim osobama, jer od toga nema nikakve koristi, a u slučaju da nas takva strana napadne dužni smo se i braniti od nje.

Nažalost, uvjerili smo se kroz cijelu ljudsku povijest, a posebno u zadnjih godinu i pol dana kako se temelj ovog načela koji uspostavlja zdrav dijalog i diskusiju, koja ima za krajnji cilj težnju ka približavanju Istini, u potpunosti cenzurira i onemogućuje.

Eklatantan primjer toga je nedavna smjena dr. sc. Krešimira Pavelića, koji je iznio činjenice i podatke o štetnosti COVID-19 cjepivima, a za što je bio ukoren. Umjesto da se upravo na temelju ovakvih činjenica i radi toga što ih je iznio čovjek velike znanstvene stručnosti i vrijednosti, smjesta pokrene javna rasprava, u najgledanijim nacionalnim medijima, događa se suprotno.

Stručnjak iz oblasti o kojoj priča, za razliku od mnogih u ovoj pandemijski izazvanoj krizi, a kojima su mediji posvećivali ogromnu pozornost, naprasno se prvo ignorira, a kada ignoriranje nije bilo više moguće radi alternativnih kanala komunikacije kojima su se činjenica koje je dr. Pavelić iznio dalje širile, sistem uspostavljen na laži radi jedino što može kada nema argumenata baziranih na činjenicama, a to je da primjenjuje argument sile.

I tu dolazimo do samog odgovora i krunskog dokaza da ova pandemija i posebno reakcija na njeno rješavanje nisu vođeni od strane dobronamjernih i stručnih ljudi. Cilj nije zdravlje ljudi, te deklarirana zaštita od opasnog virusa. Upravo suprotno, cilj je sasvim nešto drugo, što je daleko od interesa naroda i pojedinca.

Zato pozivam sve one koji do sada nisu ovo dokučili, neka im ovo bude krajnji alarm za buđenje. Jer ako se probude prekasno, mogli bi shvatiti da su u tom snu izgubili sve ljudske slobode i vrijednosti, za koje smo se kao civilizacija stotinama godina borili, prolijevajući i ginući, a budućim naraštajima ostaviti svijet, koji bi više ličio na poznati citat J.Orwella iz 1984. :
'Ako želite sliku budućnosti - zamislite čizmu kako gazi ljudsko lice... zauvijek!'
Zaključak

Probudimo se i djelujmo dok još nije kasno. Oslobodimo se oholosti iz naših srca i budimo spremni mijenjati se shodno novim spoznajama. Živimo Slobodu u našem svakodnevnom životu i na svakom koraku. Živimo i borimo se za Istinu. Nemamo što izgubit jer život bez Istine i Slobode nije vrijedan življenja, a posebno nije vrijedan da ga se takvog prenosi budućim generacijama.