plin
© Sputnik / Ivan RudnevPlinska kompresorska stanica na plinovodu Yamal-Europe u blizini Nesviža, Bjelorusija, 16. siječnja 2009.
Cijena plina u EU ponovno je porasla na jednu od rekordnih razina od 1000 dolara za tisuću kubika, koje su dosegnute na početku energetske krize u EU. Porast cijena za 7% na 964 dolara u ponedjeljak rezultat je odluke Gazproma da ne rezervira dodatni tranzit kroz Ukrajinu i Poljsku. Ova cijena zabilježena je na interkontinentalnoj burzi ICE u Londonu danas prije podne.

Gazprom nije sudjelovao na aukciji za rezerviranje količina za prosinac za tranzit kroz Poljsku plinovodom Yamal-Europe i kroz plinski transportni sustav Ukrajine. To proizlazi iz rezultata aukcije kojeg je objavio europski operater GSA Platform.

Prema posljednjim podacima europskih operatera, zalihe plina u europskim skladištima od 1. studenog kontinuirano se smanjuju svaki dan i ostaju na rekordno niskim razinama od 50-70% od skladišnih kapaciteta posljednjih godina. Europske tvrtke povećale su korištenje plina iz rezervi i onemogućuju Gazpromu da napuni skladišta na sigurnu razinu. Najmanje zalihe su u Austriji - oko 52%, a skladišta su 100% popunjena samo u Velikoj Britaniji.

Mjesec dana ranije, Gazprom je rezervirao tranzitni volumen od 31,4 milijuna kubičnih metara plina dnevno nakon aukcije za studeni, a uz to je povećao tranzit kroz Ukrajinu za 1,5 puta. Gazprom je 8. studenog povećao isporuke u EU - cijena je pala za 4% na 911 dolara, a 9. studenoga najavio je početak ubrizgavanja plina u pet europskih podzemnih skladišta plina. To je dovelo do pada cijene ugovora za isporuku plina u EU za 12% tj. na 760 dolara za tisuću kubičnih metara.

Međutim, očito je kako se nestabilnosti europskog energetskog tržišta ne nazire kraj i da bilo koji potez Gazproma na tu stabilnost neposredno utječe, što je najbolji pokazatelj koliko je EU daleko od svojih želja za energetskom neovisnošću. Uostalom, osim o Rusiji i njenom prirodnom plinu iz postojećih plinovoda, EU ovisna je i o onom ukapljenom (LNG) koji joj stiže većinom iz Katara, Alžira ali i iz SAD-a.

Skupa zelena energija, poglavito kada joj se pridoda odustajanje od ugljena i planirano odustajanje od nuklearne energije ali i prirodnog plina - teško će moći promijeniti to stanje i u dugoročnoj perspektivi.