Odbacujući ideju da je Trump pokušao državni udar na Kapitolu s neredima 6. januara, Bolton je rekao voditelju Jakeu Tapperu: "Kao neko ko je pomogao u planiranju državnih udara, ne ovdje (u Washingtonu), već, znate, na drugim mjestima, potrebno je mnogo rada."
Bilo je to priznanje da su on i drugi u administraciji počinili "vrhovni međunarodni zločin", kako su Nirnberški procesi na kraju Drugog svjetskog rata definirali ničim izazvan napad na suverenitet drugog naroda. Ali Tapper je ovaj komentar tretirao kao uglavnom neupadljiv.
Washington može učiniti otvoreno ono što je drugim zemljama uskraćeno samo zbog izuzetne pretpostavke da se normalna ograničenja međunarodnog prava i pravila rata ne primjenjuju na globalnu supersilu.
Izvještava se da su SAD izvršile "promjenu režima" u više od 70 zemalja od Drugog svjetskog rata. Posljednjih godina bila je direktno ili indirektno uključena u ratove u Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji, Jemenu i Ukrajini. Sam Bolton se hvalio svojim učešćem u naporima tokom 2019. godine da se svrgne vlada Nicolasa Madura u Venecueli, pokušavajući da za predsjednika Washingtona postavi željenog kandidata, Juana Guaida.
Pentagon nadmašuje sljedećih devet zemalja zajedno i održava oko 800 vojnih baza razasutih širom svijeta. Pa ipak, Kongres je još jednom spreman da doda desetine milijardi dolara budžetu za odbranu.
Novi dokumentarac sugerira zašto zapadna javnost ostaje tako poslušna kako u pogledu SAD-a u stanju gotovo trajnog rata, tako i o tome da troše sve veće iznose na svoju ratnu mašinu.
Tajna ruka vodilja
Prema Theaters of War, Ministarstvo odbrane SAD-a ne samo da suptilno utječe na holivudski prikaz američkih ratova kako bi ih prikazao u povoljnijem svjetlu. Pentagon aktivno zahtijeva nadzor scenarija i diktira priče. U praksi, ona je vodila propagandni rat punog spektra protiv zapadne publike kako bi je omekšala da podrži agresivni, globalni američki militarizam.
Dokumentarac, zasnovan na podacima otkrivenim nedavnim zahtjevima za slobodu informacija od strane britanskog istraživačkog novinara Toma Seckera i akademika Matthewa Alforda, otkriva zapanjujuću činjenicu da je Pentagon bio tajna, ruka vodilja iza hiljada filmova i TV emisija u posljednjih nekoliko decenija.
Mnogo više filmova nikada ne dospijeva na ekran jer ured za vezu Ministarstva odbrane za zabavu odbija sarađivati, vjerujući da se promoviraju pogrešne poruke.
Prigovori Pentagona odnose se na bilo kakvu sugestiju vojne nesposobnosti ili ratnih zločina, gubitak kontrole nad nuklearnim oružjem, uticaj naftnih kompanija, ilegalnu prodaju oružja ili trgovine drogom, korištenje hemijskog ili biološkog oružja, promicanje državnih udara u SAD-u u inostranstvu, ili umiješanost u atentate ili mučenje. U stvari, upravo stvari za koje se zna da je američka vojska radila.
Kako Ministarstvo odbrane vrši toliku kontrolu nad filmskom produkcijom? Zato što će skupi blokbasteri mnogo vjerojatnije nadoknaditi svoj budžet i ostvariti profit ako sadrže najsjajnije novo oružje. Samo Pentagon može snabdjeti nosače aviona, helikoptere, borbene avione, pilote, podmornice, oklopne transportere, vojne statisti i savjetnike. Ali to čini samo ako je zadovoljan dramatičnim porukama.
Kao što jedan akademik primjećuje u Theaters of War, propaganda djeluje najefikasnije kada se može predstaviti kao zabava: "Otvoreniji ste za uključivanje tih ideja jer je vaša odbrana pala."
Koliko bi gledalaca ozbiljno shvatilo film da mu prethodi sponzorski logo Ministarstva odbrane ili CIA-e? I iz tog razloga, ugovori Pentagona obično navode da njegova uloga u filmu bude prikrivena.
Zbog toga malo ko zna da su Ministarstvo odbrane i CIA imali kontrolu nad tako raznolikim projektima kao što su Apollo 13, Jurski park i franšize o Jamesu Bondu, Marvel filmovi, Godzila, Transformers, Upoznaj roditelje i Ja sam legenda. Ili kako se vojska redovno uključuje u pečenje i kvizove.
Realnost, tvrdi Theaters of War, je da su mnogi holivudski filmovi tek nešto više od reklama za američku ratnu industriju.
Prodaja rata
Ovog ljeta, Hollywood je objavio dugoočekivani nastavak Top Guna, filma o Tomu Cruiseu o pilotima avijatičara koji je 1980-ih definirao kako prodati rat i učiniti da ubijanje izgleda seksi.
Proizvođači Top Guna dobili su pristup nosačima aviona američke mornarice, pomorskoj zračnoj bazi i mnoštvu F-14 i drugih mlaznjaka. Kako je Washington Post objavio: "Malo je vjerovatno da bi film mogao biti snimljen bez značajne podrške Pentagona. Jedan F-14 Tomcat koštao je oko 38 miliona dolara." Cijeli budžet filma bio je 15 miliona dolara.
Pentagon je dobio puno zauzvrat. Njegova baza podataka bilježi da je filmom "završena rehabilitacija imidža vojske, koji je bio narušen Vijetnamskim ratom". Postavio je regrutacijske pulte izvan bioskopa kako bi iskoristio taj novi kredibilitet.
Top Gun je bio toliko uspješan u marketinškom ratnom mačizmu da je nekoliko godina kasnije bio upleten u skandal Tailhook, u kojem su više od 80 vojnih žena seksualno napale kolege oficiri na konvenciji u Las Vegasu. Taj skandal je odgodio nastavak, Top Gun: Maverick, za 36 godina. Ipak, uvjeti Pentagona za odobravanje novog filma bili su još stroži.
U sporazumu je eksplicitno stajalo da će Ministarstvo odbrane moći nadgledati scenario, da "uplete ključne tačke za razgovor" i da će cenzurirati scene koje mu se ne sviđaju. Američka vojska je također zahtijevala veto na glumce koji se pojavljuju u filmu i zvaničnu projekciju prije nego što bi Maverick mogao biti odobren za puštanje.
Pentagon bi mogao kazniti svako kršenje sporazuma brisanjem snimka koji uključuje njegov hardver, čime bi ubio film. To bi također moglo uskratiti "buduću podršku", što bi efektivno uništilo karijere Maverickovih filmaša.
Nema ničeg neobičnog u tretmanu Top Guna. To je, tvrdi Theaters of War, standard za američke blockbustere, filmovi koji će vjerovatno imati najveći utjecaj na popularnu kulturu i zapadnjačku percepciju rata.
Premisa jedne od najpopularnijih franšiza, Marvelovog Iron Mana, prepisana je nakon intervencije Pentagona. Glavni lik, Tony Stark, kojeg glumi Robert Downey Jr, prvobitno je bio otvoreni protivnik industrije oružja, reinventirajući carstvo svog oca kako bi tehnologija Iron Man mogla zaustaviti ratove.
Ali nakon što je Pentagon prepisao, Stark je postao krajnji evanđelista za industriju oružja: "Mir znači imati veći štap od drugog tipa." U jednoj ranoj sceni, on pravi budalu od mlade novinarke koja kritizira njegovo poslovno carstvo - prije nego što je stavi u krevet kako bi podvukao da je i ona licemjer.
Vojni fijasko
Pentagon je bio posebno osjetljiv na prikaze američke vojske nakon fijaska 1993. u kojem je jedan od njegovih helikoptera oboren u Mogadišu. To je dovelo do produžene vatrene borbe u kojoj je poginulo više od deset američkih vojnika i stotine Somalijaca.
Sljedeće godine, Ministarstvo odbrane je insistiralo na velikim revizijama vozila Harrison Ford Očita trenutna opasnost - posebno u sceni u kojoj kolumbijska milicija nadvladava američke specijalce. Kako pokazuju dokumenti koje su otkrili Theaters of War, američki zvaničnici su zabrinuti da su događaji u Mogadišu učinili da američka vojska "izgleda smiješno" i zvaničnici su odbili "sarađivati u filmu koji radi istu stvar" u drugoj borbenoj zoni. Zahtijevao je promjene kako bi film postao "više 'komercijalni' za nas".
Kada je 2001. Holivud skrenuo pažnju na knjigu Crni jastreb Down - posebno o incidentu u Mogadišu - Pentagon je insistirao na velikim promjenama scenarija koje su transformirale dramu. Samo osam godina nakon stvarnih prikazanih događaja, Ministarstvo odbrane pretvorilo je priču o vlastitoj nesposobnosti u sveameričku priču o vojnoj hrabrosti suočenoj s ogromnim izgledima od strane divljeg, bezličnog neprijatelja.
Slične obmane postignute su s Argom (2012), filmom o talačkoj krizi u Iranu 1979. godine. U stvari, prema Theaters of War, CIA je bila ta koja je prodala knjigu Holivud pet godina ranije na svojoj web stranici u odjeljku "Inspiracije za buduće priče". Priča je bila toliko privlačna CIA-i jer se fokusirala na njen jedini uspjeh nakon Iranske revolucije. Agencija je prokrijumčarila šačicu američkih talaca iz Teherana pretvarajući se da su gostujuća kanadska filmska ekipa.
Cenzurirani dokumenti koje su predstavili Theaters of War pokazuju da CIA-in ured za odnose s javnošću pregledava više verzija Argovog scenarija prije nego što se konačno slaže: "Agencija izgleda vrlo dobro."
Waterboarding je lažno predstavljen kao vitalno oruđe u CIA-inoj borbi za izvlačenje potrebnih informacija kako bi se Amerikanci navodno zaštitili.
To je zbog onoga što Argo ignorira: dugotrajno miješanje CIA-e u Iran, uključujući njeno rušenje izabrane vlade 1953. kako bi se postavila američka marioneta, što je na kraju izazvalo revoluciju 1979.; obavještajni neuspjesi CIA-e koji su propustili nadolazeću revoluciju; i činjenica da je šest talaca koje je CIA oslobodila zasjenjena još 52 koja su provela više od godinu dana u zatvoru u Teheranu. Priča o CIA-inim zločinima i velikoj nesposobnosti u Iranu ponovo je izmišljena kao priča o iskupljenju.
CIA je uspjela sličan puč u odnosima s javnošću iste godine sa Zero Dark Thirty, nakon što je Obamina administracija izgubila bitku da prikrije svoju rutinsku upotrebu torture u Iraku i drugdje.
Snimatelji filma morali su priznati da je CIA pribjegla waterboardingu, tehnici mučenja koja je do tada bila u javnosti, ali su pod pritiskom pristali da prikriju manje poznatu činjenicu da je agencija koristila i pse za mučenje zatočenika.
Bez obzira na to, waterboarding je lažno predstavljen kao vitalno oruđe u CIA-inoj borbi za izvlačenje potrebnih informacija kako bi se Amerikanci navodno zaštitili i pomogli u lovu i ubistvu autora terorističkih napada 11. rujna, Osame bin Ladena. To je bilo takvo izvrtanje historijskog zapisa da je čak i desničarski političar John McCain, odlikovani ratni heroj, izašao u javnost da omalovažava film.
Plasman proizvoda
Pentagon ima toliki uticaj na Holivud da je čak uspio preokrenuti antiratnu poruku u srcu filma o čudovištima, Godzile.
Dalekih 1950-ih, to je bila alegorija o užasima koje su SAD izbacile nuklearne bombe na Japan na kraju Drugog svetskog rata. Ali u verziji iz 2014. miješanje Ministarstva obrane značilo je da je referenca na Hirošimu izrezana i umjesto toga uvedena dinamika hladnog rata: izgubljena ruska nuklearna podmornica pokreće sukob s Godzilom.
Što je još više zapanjujuće, u verzijama iz 2014. i 2019., priča se okreće za 180 stepeni. Nuklearno oružje postaje spas čovječanstva, a ne prijetnja; jedini mogući način da se Godzila uništi. Nuklearna proliferacija koju sponzorira Pentagon više nije problem. U Godzili je sastavni dio ljudskog opstanka.
Theaters of War također daje uvjerljiv slučaj da je Pentagon bio važan pokretač iza holivudskog prelaska na teritoriju sci-fi i fantazije.
Zamišljeni svjetovi Marvelovog svemira, na primjer, nude netaknutu izlog, demonstrirajući potrebu za najsjajnijim oružjem Pentagona protiv neumoljivih neprijatelja sa drugog svijeta. Hollywood i Pentagon mogu odbaciti stvarne brige, kao što su vrijednost ljudskog života, komercijalni motivi koji stoje iza ratova i neuspjesi na bojnom polju vojnih planera.
Isplata dividende
Theaters of War zaključuje da promocija američkog militarizma isplaćuje dividende. To znači veće budžete za Pentagon i njegove izvođače, veći prestiž, manje nadzora i kontrole, više rasipničkih ratova i više profiterstva.
Donald Baruch, Pentagonov specijalni pomoćnik za audio-vizuelne medije, primijetio je da američka vlada "nije mogla kupiti onu vrstu reklamnih filmova koje nam pružaju". Pranjem imidža američke vojske, Holivud ohrabruje ne samo zapadnu javnost, već i sam Pentagon da povjeruje u vlastitu reklamu. To ostavlja američku vojsku sigurnijom u svoje moći, manje kritično svjesnom svojih ranjivosti i više željnom da vodi rat, čak i pod najslabijim izgovorom.
Uz holivudski pečat odobravanja, Pentagon također može definirati ko su loši momci. U Top Gun: Maverick, to je jedva prikriveni Iran koji navodno pokušava razviti tajnu nuklearnu bombu. Rusija, Kina i generičke arapske države su drugi zli šabloni.
Stalna dehumanizacija zvaničnih neprijatelja i prezir prema njihovim brigama olakšavaju Pentagonu da racionalizuje ratove koji će sigurno dovesti do smrti i raseljavanja - ili da nametne sankcije koje izazivaju patnju čitavim društvima.
Ova gung-ho kultura je dio razloga zašto nije bilo javne debate o posljedicama koje su SAD uložile milijarde dolara oružja u Ukrajinu za vođenje proxy rata protiv Rusije, čak i uz rizik od nuklearnog požara.
Kao što Theaters of War uvjerljivo tvrdi, prikriveni uticaj Pentagona na popularnu kulturu može imati odlučujuću ulogu u podizanju podrške za ratove podjela, kao što je američka invazija na Irak 2003. Može napraviti razliku između javnog odobravanja i odbijanja.
Koliko bi stvari mogle biti drugačije da je Hollywood ograđen od uticaja Pentagona ilustruje studija slučaja.
Dan poslije bio je film iz hladnog rata iz 1983. snimljen za američku TV zbog prigovora Ministarstva odbrane. Pentagon je odbacio scenario nakon što je prikazao nuklearnu razmjenu između SAD-a i Rusije nakon niza nesporazuma. Prema Theaters of War, Ministarstvo odbrane je tražilo da se Moskva direktno okrivi za početak izmišljenog rata. Neobično, filmski stvaraoci su ostali na svome.
Dan poslije gledalo je skoro polovina američke populacije. Tadašnji predsjednik Ronald Reagan zabilježio je u svom dnevniku da ga je film ostavio "u velikoj depresiji". To je stvorilo politički zamah koji je pokrenuo pregovore o nuklearnom razoružanju.
Jedan jedini film koji je istupio izvan Pentagonovog prostodušnog narativa o "američkom dobrom momku" izazvao je debatu o tome može li se upotreba nuklearnog oružja ikada opravdati.
Dan poslije je naveliko zaslužan za usporavanje izgradnje nuklearnog arsenala dvije vojne supersile. I Ruse je tretirala ne samo kao neprijatelja, već kao ljude koji se suočavaju sa istom egzistencijalnom pretnjom bombe kao i obični Amerikanci. Na neki način, Dan poslije je svijet učinio sigurnijim mjestom.
Pozorišta rata postavljaju publici pitanje: šta bi bilo moguće da se Pentagon nije miješao u 3.000 filmova i TV emisija kako bi promovirao svoje proratne poruke?
Komentari čitatelja
na naše novosti