sirija
© AFP / Delil SOULEIMANDATOTEKA: Američko vojno vozilo patrolira u blizini naftnih polja Rumaylan (Rmeilan) u sirijskoj sjeveroistočnoj provinciji Hasakeh koju kontroliraju Kurdi
U ime sankcija, geopolitičkih interesa ili takozvanog 'poretka temeljenog na pravilima', kolonijalne sile rade ono što znaju najbolje - pljačkaju one koje vide kao slabe i neposlušne

Postoji jedan stari vic koji još ima odjeka. Dijete pita svog roditelja: "Zašto u Egiptu postoje piramide?" Roditelj odgovara: "Zato što su bile preveliki da bi ih odnijeli u Britaniju." Naravno, mnoge istinite riječi izgovorene su u šali. Doista, postoji izmišljena priča da je Vladimir Lenjin u vrijeme kad je bio u egzilu u Londonu uživao voditi prijatelje u British Museum i objašnjavati im kako su i iz kojih dalekih krajeva ukradeni svi antikviteti.

Netko bi mogao pomisliti da su ovi dani kolonijalne pljačke završili, ali jako bi se prevario. Aktualnih primjera ima napretek. Značajno je, naravno, zamrzavanje 7 milijardi dolara od strane SAD-a iz afganistanske riznice - novca koji SAD nastavlja držati čak i dok gleda kako Afganistanci počinju umirati od gladi. Očigledno, SAD smatra da, nakon što su opustošile Afganistan kroz 20 godina rata, a čak i prije toga podupirući teroriste mudžahedine, ima pravo na određenu odštetu. Ova naopaka vrsta razmišljanja obiluju umovima onih na Zapadu koji jednostavno vjeruju da mogu uzeti što god požele.

Slično tome, SAD sada pljačka Siriju - još jednu zemlju koju su velikim dijelom potpuno razorili militanti koje podržava Washington u kampanji za svrgavanje izabranog predsjednika - većinu njihove nafte, čak i dok Sirija pati od ozbiljnih nestanaka energije. Stoga, prema sirijskom ministarstvu nafte, "američke okupacijske snage i njihovi plaćenici", misleći na Sirijske demokratske snage (SDF) koje podržava SAD, "ukradu do 66.000 barela svaki dan s polja okupiranih u istočnoj regiji," što iznosi oko 83% dnevne proizvodnje nafte u Siriji.

Prema podacima ministarstva, sirijski naftni sektor pretrpio je gubitke od "oko 105 milijardi dolara od početka rata do sredine ove godine" kao rezultat američke kampanje krađe nafte.

Dodatno, u izjavi se dodaje da uz financijske gubitke koje je pretrpio naftni sektor postoje i "gubici života, uključujući 235 mučenika, 46 ozlijeđenih i 112 otetih".

Jedna od najvećih pljački koju su SAD izvele je protiv Rusije. Nakon pokretanja ruske vojne operacije u Ukrajini, SAD je zaplijenio nevjerojatnih 300 milijardi dolara sredstava ruske riznice koja su bila deponirana u inozemstvu. To je učinjeno, naravno, bez ikakvog odgovarajućeg postupka i na veliku štetu ruskog naroda - i uz jedva kritičku riječ zapadnih stručnjaka.

Američki tretman Venezuele obiluje drugim primjerima. Dok pišem ove riječi, SAD manevrira kako bi zaplijenio komercijalni zrakoplov 747 iz Venezuele na temelju toga da je nekoć pripadao iranskom zrakoplovnom prijevozniku koji je imao neke veze s Korpusom iranske revolucionarne garde (koju je Washington označio kao terorističku) - što bi moglo zvučati poput slabog opravdanja, ali SAD-u stvarno ne treba razlog. A ovo je jednostavno vrh sante leda.

SAD je već zaplijenio najveći pojedinačni izvor prihoda Venezuele - njenu američku naftnu tvrtku CITGO - i sada je u procesu rasprodaje ove tvrtke u dijelovima, čak i dok Washington ukida ograničenja za venezuelansku naftu kako bi ojačao svoje gospodarstvo. Velika Britanija je u međuvremenu odlučila zadržati više od milijardu dolara u zlatu koje je Venezuela naivno pohranila u Bank of England na čuvanje. Da uvreda bude veća, SAD nastavlja kritizirati Venezuelu zbog teškoća koje njezin narod podnosi kao izravnu posljedicu ove pljačke.

U međuvremenu, SAD nastavlja progon kolumbijskog poduzetnika Alexa Saaba zbog pokušaja da nabavi hranu i lijekove za venezuelanski narod, kojem su takve pogodnosti uskraćene američkim sankcijama. Saab je uhićen po nalogu SAD-a u Cabo Verdeu 2020. dok je letio u Iran kako bi pregovarao o dogovoru za humanitarne zalihe, uključujući lijekove za suprotstavljanje pandemiji koronavirusa, na misiji koju je angažirao Caracas. Saab je od tada prebačen u savezni zatvor u Miamiju na Floridi, unatoč nepostojanju ugovora o izručenju između SAD-a i Cabo Verdea, i on nastavlja čamiti u zatvoru dok se kotači američke 'pravde' vrte puževim korakom kako bi riješili njegov slučaj. Ukratko, ne samo da su SAD slobodno krale od Venezuele, već se i jako trude zaustaviti one koji pokušavaju nabaviti osnovne potrepštine za venezuelanski narod.

Sve ovo ilustrira da kolonijalne navike teško umiru, a SAD je uvijek spreman okrenuti se prokušanim i pouzdanim tradicijama pljačke - bilo da se izvuče iz jedne od najgorih gospodarskih kriza posljednjih godina ili da prisili druge nacije da služe njezinim vlastitim geopolitičkim interesima. Činjenica da je SAD-u dopušteno da se izvuče s ovim pokazuje da je vladavina prava u 'poretku temeljenom na pravilima' koji je nametnuo Washington samo alat kojim se služe moćni kako bi zadržali slabe.
O autoru:

Daniel Kovalik predaje Međunarodna ljudska prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Pittsburghu i autor je nedavno objavljene knjige Nema više rata: Kako Zapad krši međunarodno pravo korištenjem "humanitarne" intervencije za unapređenje ekonomskih i strateških interesa.