medij
© zoroman2008
Ruski list Vzglyad u svom izvještaju postavlja pitanje: koje bi to države mogle priznati granice nove Rusije? Odgovara da njihov broj neće premašiti broj prstiju jedne ruke, ali da generalno to priznanje nije ni važno.

U izvještaju se navodi da će Sirija, Sjeverna Koreja, Venecuela, Abhazija i Južna Osetija vjerovatno priznati nove granice, ali da ostatak svijeta, uključujući i najbliže saveznike Rusije, kao što je Bjelorusija, to neće učiniti.

Vzglyad smatra da je priznavanje i nepriznavanje ove vrste čisto pravni problem i nema veze sa statusom quo. Armenija se dva puta borila za Nagorno-Karabah s Azerbejdžanom i jednom pobijedila, ali nije priznala njegovu nezavisnost, ni tada ni sada. Sjedinjene Američke Države prijete Kini vojnom intervencijom u slučaju pretenzija na Tajvan, ali priznaju Tajvan kao dio Narodne Republike Kine.

Priznanje kao stvar zakona i stvarnosti

Vzglyad u izvještaju navodi brojne slučajeve u svijetu kako bi potvrdio razliku između priznanja kao pravne stvari ili de facto stvari.

U izvještaju je zaključeno da, općenito gledano, svako prije svega misli na sebe, budući da je osnovna ideja gotovo svih država da štite vlastiti teritorijalni integritet od unutrašnjih separatista i vanjskih nasrtaja. Zbog toga ne žele poticati u tuđim slučajevima ono čega se plaše da će i sami pretrpjeti.

Sjedinjene Američke Države su nuklearna država koja se odavno ne plaši ovakvih stvari, kako se navodi u izvještaju, stoga rado sudjeluju u eksperimentima podjele drugih zemalja, bilo Jugoslavije ili Sirije, jer se pridržavaju principa da onima koji slijede njihove politike, garantiraju zaštitu od napada.

Ni Americi nije stalo do zvaničnog priznanja

Izvještaj Vzglyada pojašnjava da čak i u slučaju Sjedinjenih Američkih Država, pitanje zvaničnog priznanja ili nepriznavanja nije toliko važno da bi prisilile lojalnu Španiju (koja se plaši gubitka Katalonije i Baskije) ili fanatičnu Rumuniju (koja strahuje od secesije Transilvanije) da prizna Kosovo, na primjer.

Ističe da će Moskva ostati mirna prema svojim saveznicima ako ne uslijedi nikakvo zvanično priznanje njenih novih granica. Rusima je važno da budu priznati de facto, odnosno da strane sile ne dođu do njih, a priznanje de jure mogu čekati.

Moskva ne očekuje priznanje saveznika

U izvještaju se navodi da Rusija očekuje od svojih partnera da joj garantiraju da se neće miješati i da neće pomagati njenim neprijateljima u Kijevu ili Washingtonu. U isto vrijeme, ne traži njihovo priznanje koje bi im donijelo nevolje, poput američkih sankcija, samo zato što je Kremlju potreban neki oblik vanjskog poštovanja. "U konačnici, Rusija je prilično sigurna u svoje sposobnosti."

List objašnjava da referendumi koji su održani nisu za Ameriku, ili Kinu, pa čak ni za kijevsku vladu, već je to "razgovor" između Moskve i novih sunarodnjaka o zajedničkoj budućnosti. Napominje da stvarno jaka carstva često sebi to dozvoljavaju, uključujući i američko carstvo sa sjedištem u Washingtonu. Međutim, razlika je, prema izvještaju, u tome što oblasti Donbas, Zaporožje i Herson nisu kolonije, već su dio historijske Rusije, gdje žive ljudi koje su mnogi u Rusiji prije smatrali sunarodnjacima.