U nedjelju, 16. listopada, najvruće je vjerojatno bilo u Parizu, na čijim se ulicama okupio veliki broj prosvjednika - nezadovoljnih rastom cijena, nedostatkom goriva i sl. Organizatori procjenjuju da ih je bilo čak 140 000, dok policija navodi broj od 30 000. Što je najvažnije, ovo je bio samo uvod, priprema za opći štrajk koji se planira već za sutra na poticaj lijevih političkih stranaka i četiri sindikata i koji bi trebao obuhvatiti cestovni i željeznički promet i javni sektor, navode agencije.
Obilježje ovog prosvjeda i sutrašnjeg štrajka je da se odvija u vrijeme masovne nestašice goriva na benzinskim crpkama diljem francuske zbog štrajka radnika u rafinerijama, kao i štrajka radnika u nuklearnim elektranama tvrtke EDF, o čemu izvješćuje Reuters.
Komentar: Prijevod: Po ovoj optužbi L, prosvjednik koji je nasilno oboren na tlo, izgubio crnu torbu koja mu je bila prebačena preko ramena, ako ju je netko pokupio, javite se ispred kafića Milou
Jučerašnje prosvjede inicirale su lijeve političke stranke, a predvodio ih je bivši kandidat za predsjednika države i čelnik stranke Nepokorena Francuska Jean-Luc Melenchon, koji je marširao uz ovogodišnju dobitnicu Nobelove nagrade za književnost Annie Emaux, prenosi agencija AFP.
"Slijedi nam poseban tjedan, mi ga počinjemo ovim maršem", kazao je Melenchon i pozvao na sutrašnji opći štrajk za rast plaća zaposlenih.
Zanimljivo je kako uz četiri sindikata nije stao i onaj najveći - umjereni sindikat CFDT.
Ali i bez njega očekuje se veliki broj ljudi, tim više što su se i na jučerašnjem maršu ponovo aktivirali umirovljenici i "žuti prsluci" - nezadovoljni vladavinom predsjednika Emmanuela Macrona, prije svega njegovim planom oporezivanja dizela i benzina s ciljem poticaja građana na kupnju električnih vozila, zbog čega se nezadovoljstvo širi i na druge europske zemlje.
Francuska vlada, logično, kritizira jučerašnji veliki marš ulicama glavnog grada, a najoštriji je bio ministar financija Gabriel Attal koji je kazao kako prosvjednici "žele blokirati zemlju".



Komentar: Kao što je slučaj u brojnim glavnim gradovima diljem Zapada, prosvjedi protiv skokovitog rasta troškova života relativno su mali, ali redoviti i traju, očito će ljudi morati iskusiti veću patnju prije nego što ovi prosvjedi porastu da budu dovoljno značajni da izazovu odgovor establišmenta. Čak i tada, malo je vjerojatno da će se građanima svidjeti ono što patokrati imaju na umu.
Ispod je samo mali izbor snimaka ovih prosvjeda proteklih dana:
Atena:
Tunis:
Belgija: