Mještani su upozorenje čuli preko razglasa, ali poziv nije bio za evakuaciju, već za dolazak do "prstenastog nasipa" - okruglog zida dužine 17 kilometara - koji su stanovnici izgradili 2010. godine kako bi spasili grad od poplava.
Prethodno uspješno iskustvo ohrabrilo je stanovnike na još jedan pokušaj spašavanja grada, iako su poplave ovoga puta bile velike.
Susjedni grad Khairpur Nathan Shah već je bio pod vodom u razornim poplavama, koje su poplavile trećinu Pakistana i u kojima je od sredine juna poginulo skoro 1.700 ljudi.
Lokalni trgovac Nasarullah Jamali prisjetio se dana kada su se neki stanovnici odlučili za evakuaciju, ali je većina pojurila prema nasipu koji je pogođen bujičinim poplavama 1. septembra.
"Samo 30 posto stanovnika je željelo napustiti grad, ali većina, hiljade njih, pohrlila je prema nasipu, jer smo imali samo tri dana i noći da spasimo ovaj grad", rekao je Jamali u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Nasip, izgrađen prije 12 godina, nije bio dobro održavan i zahtijevao je velike popravke s obzirom na količinu vode koja ide prema gradu.
"Hiljade ljudi stiglo je do nasipa u roku od sat vremena noseći torbe, jorgane, jastučnice, sve što može zadržati pijesak, kamenje i zemlju", priča Jamali.
- Presudnih pet dana -
Šetnja gradskom čaršijom bila je sasvim uobičajena pojava. Prodavnice prehrambenih proizvoda i radnje bile su prepune kupaca. Prodavači ribe i voća su glasno pozivali građane da kupuju, a objekti pored puta bili su krcati ljubiteljima čaja.
Generalno, panike nije bilo, premda se do grada moglo doći samo čamcem iz Dadua.
Jedini put koji vodi do Johija i dalje je poplavljen na različitim mjestima, dok su skoro sva obradiva zemljišta oko grada pod vodom čija dubina doseže i metar.
Amjad Soomro, lokalni učitelj i jedan od lokalnih vođa, prisjetio se noći kada je bujica pogodila nasip.
"Imali smo iskustvo iz 2010. godine. Jedanaest grupa od po 40 ljudi formirano je i raspoređeno duž nasipa, uglavnom na sjevernoj strani, koja je bila relativno slaba", kazao je Soomro koji nastavu drži u večernjim satima.
U razgovoru za AA rekao je da su različite grupe dobile zadatak da vreće, plahte, jorgane napune kamenjem, zemljom i pijeskom.
"Niko od nas nije mogao spavati prve dvije noći, jer su vlasti već upozorile na bujicu do 2,5 metra koja ide prema nama", prisjetio se Soomro.
Prvih pet dana bilo je, kako je kazao, presudno i teško, posebno u noći 4. septembra, kada je bijesna bujica snažno udarala o nasip.
"Kako se nivo vode povećavao, nastavili bismo podizati visinu nasipa", rekao je Soomro.
"Operacija spašavanja Johija" trajala je mjesec dana i kulminirala kada je vodostaj pao na 1,2 metra.
"Na nasipu su klanjane molitve zahvalnosti, a gradske vlasti su najavile kulminaciju operacije", naveo je Soomro.
- Uloga žena -
Vreće napunjene pijeskom, kamenjem i zemljom postavljene su između komada drveta stavljenih na vrh zida. Izvan nasipa je formirano ogromno jezero koje je preplavilo velike površine usjeva.
Nazeer Ahmad, koji vodi prodavnicu kancelarijskog materijala, uputio je brojne pohvale na račun lokalnih žena.
"Političari, advokati, učitelji, farmeri i vlasnici radnji, svi su igrali ulogu u uspješnoj borbi, ali uloga žena je bila izvanredna", istakao je Ahmad.
Izjavio je da lokalne žene nisu samo ohrabrivale svoje muškarce da učestvuju u popravci i rekonstrukciji nasipa, već su se i same uključile u uspješan pohod.
"Mnoge od njih su nam se pridružile i pomogle u punjenju vreća, dok su druge dobrovoljno preuzele zadatak da kuhaju hranu za one koji rade na nasipu", rekao je Ahmad.
Starije osobe i one koje nisu bile u stanju da rade teške poslove pomagali su u donošenju i raspodjeli hrane.
"Užurbanost kojoj svjedočite ovdje postoji zahvaljujući našim hrabrim ljudima, posebno ženama koje su, umjesto da pobjegnu, odlučile da se bore protiv potopa. I uspjeli su unatoč tome što nije bilo pomoći Vlade", tvrdi Ahmad.
Komentar: