zelenski
© President of Ukraine official Website
Evolucija odnosa snaga na ukrajinskom bojištu i tragična epizoda G20 na Baliju označavaju obrat situacije. Zapadnjaci još uvijek vjeruju da će uskoro poraziti Moskvu, ali Sjedinjene Države već su započele tajne pregovore s Rusijom. Spremaju se odbaciti Ukrajinu i okriviti samo Volodimira Zelenskog. Kao i u Afganistanu, buđenje će biti brutalno.

Razgovarajući prije desetak dana u Bruxellesu s jednim čelnikom europarlamentaraca za kojeg kažu da je otvorenog uma, slušao sam ga kako mi govori da je ukrajinski sukob svakako složen, ali da je najočitije da je Rusija napala tu zemlju. Odgovorio sam primjećujući da međunarodno pravo zahtijeva od Njemačke, Francuske i Rusije da primjenjuju rezoluciju 2202, što je Moskva jedina učinila. Nastavio sam podsjećajući ga na odgovornost zaštite stanovništva u slučaju neuspjeha vlastite vlade. Prekinuo me i upitao: "Ako se moja vlada žali na sudbinu svojih državljana u Rusiji i napada ovu zemlju, hoćete li to smatrati normalnim?". Da, odgovorio sam, ako imate rezoluciju Vijeća sigurnosti. Da li je imate? Zatečen, promijenio je temu. Tri puta sam ga pitao možemo li se pozabaviti pitanjem ukrajinskih "ultra nacionalista". Tri puta je odbio. Pristojno smo se rastali.

Pitanje odgovornosti za zaštitu trebalo je nijansirati. Ovo načelo ne dopušta rat, već policijsku operaciju, izvedenu vojnim sredstvima. Zato Kremlj pazi da ovaj sukob ne označi kao "rat", već kao "specijalna vojna operacija". Obe retorike upućuju na iste činjenice, ali "specijalna vojna operacija" ograničava sukob. Čim su ruske trupe ušle u Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin jasno je dao do znanja da ne namjerava pripojiti ovaj teritorij, već samo osloboditi stanovništvo koje su progonili ukrajinski "nacisti".

U prošlom dužem članku istaknuo sam da, ako je izraz "nacisti" ispravan u povijesnom smislu, on ne odgovara načinu na koji ti ljudi sebe nazivaju. Koriste izraz: "integralni nacionalisti". Prisjetimo se da je Ukrajina jedina država na svijetu s eksplicitno rasističkim ustavom.

Primjetiti da je međunarodno pravo u skladu s akcijom Rusijom ne znači dati joj bjanko ček. Svi moraju kritizirati način na koji se primjenjuje zakon. Zapadnjaci Rusiju još uvijek smatraju "azijskom", "divljom" i "brutalnom", iako su sami u mnogim prilikama bili daleko destruktivniji.

Preokret situacije

Nakon što su razjašnjena gledišta Rusa i zapadnjaka, jasno je da je nekoliko događaja dovelo do obrata Zapada.

Ulazimo u zimu, surovu sezonu u srednjoj Europi. Ruski narod je još od Napoleonove invazije bio svjestan da ne može obraniti tako veliku zemlju. Rusija je naučila koristiti prostranost svog teritorija i godišnja doba kako bi porazila one koji su je napali. Sa zimom, fronta je zamrznuta nekoliko mjeseci. Svi vide da je, suprotno retorici da su Rusi poraženi, ruska vojska oslobodila Donbas i dio Novorusije.

Prije nego što je pala zima, Kremlj je povukao oslobođeno stanovništvo koje je živjelo sjeverno od Dnjepra, zatim je povukao svoju vojsku, napuštajući dio Hersona koji se nalazio na sjevernoj obali Dnjepra. Po prvi put, prirodna granica, rijeka Dnjepar, označava granicu između teritorija pod kontrolom Kijeva i onih pod kontrolom Moskve. Međutim, tijekom međuratnog razdoblja upravo je nepostojanje prirodnih granica srušilo sve uzastopne sile u Ukrajini. Sada je Rusija u poziciji da izdrži.

Od početka sukoba Ukrajina je mogla računati na neograničenu pomoć Sjedinjenih Država i njihovih saveznika. Međutim, izbori na sredini mandata u Sjedinjenim Državama uklonili su većinu Bidenove administracije u Zastupničkom domu. Od sada će potpora Washingtona biti ograničena. Identično, i Europska unija pronalazi svoje granice. Njeno stanovništvo ne razumije sve veće cijene energije, zatvaranje pojedinih tvornica i nemogućnost normalnog grijanja.

Konačno, u određenim krugovima moći, nakon divljenja komunikacijskim vještinama glumca Volodimira Zelenskog, ljudi se počinju pitati o glasinama o njegovom iznenadnom bogatstvu. Za osam mjeseci rata postao je milijarder. Optužba je neprovjerljiva, ali skandal Pandora Papers (2021.) čini je vjerodostojnom. Treba li krvariti, a da ne vidimo da donacije ne stižu u Ukrajinu, već nestaju u offshore tvrtkama?

Anglosaksonci (tj. London i Washington) htjeli su G20 na Baliju pretvoriti u antiruski summit. Najprije su lobirali da se Moskva isključi iz Grupe, što im je uspjelo u G8. Ali, da je Rusija bila odsutna, Kina, daleko najveći svjetski izvoznik, ne bi došla. Također, Francuz Emmanuel Macron bio je odgovoran za uvjeravanje ostalih gostiju da potpišu krvavu deklaraciju protiv Rusije. Dva su dana zapadne novinske agencije osiguravale da se to postigne. Ali, u konačnici, konačna deklaracija, zatvara raspravu ovim riječima:
Bilo je i drugih stajališta i različitih procjena situacije i sankcija. Shvaćajući da G20 nije forum za rješavanje sigurnosnih pitanja, znamo da sigurnosna pitanja mogu imati značajne posljedice za globalno gospodarstvo.
Drugim riječima, po prvi put zapadnjaci nisu uspjeli nametnuti svoju viziju svijeta ostatku planeta.

Zamka

Još gore: Zapad je nametnuo video intervenciju Volodimira Zelenskog kao što su to učinili 24. kolovoza i 27. rujna u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. No, dok mu se Rusija neuspješno pokušala suprotstaviti u rujnu u New Yorku, prihvatila ga je u studenom na Baliju. U Vijeću sigurnosti Francuska, koja je predsjedavala, prekršila je pravila procedure dajući riječ šefu države putem videa. Naprotiv, na G20 Indonezija je imala apsolutno neutralnu poziciju i nije bila u opasnosti da mu pristane dati riječ bez ruskog odobrenja. Očito je bila zamka. Predsjednik Zelenski, koji ne zna kako ova tijela rade, nasjeo je na to.

Nakon što je karikirao akciju Moskve, pozvao je da se ona isključi iz G20. Drugim riječima, mali Ukrajinac je u ime Anglosaksonaca naredio šefovima država, premijerima i ministrima vanjskih poslova 20 najvećih svjetskih sila, ali nije bio poslušan. U stvarnosti, spor između ovih lidera nije bio oko Ukrajine, već oko toga treba li se ili ne pokoriti američkom svjetskom poretku. Svi latinoamerički, afrički i četiri azijska sudionika rekli su da je ovoj dominaciji kraj; da je sada svijet multipolaran.

Zapadnjaci su sigurno osjetili podrhtavanje tla pod nogama. Nisu bili jedini. Volodimir Zelenski je prvi put vidio da su ga njegovi sponzori dotad apsolutni gospodari svijeta, bez oklijevanja iznevjerili kako bi još neko vrijeme zadrži svoju poziciju.

Vjerojatno je Washington bio u dosluhu s Moskvom. Sjedinjene Države smatraju da se na svjetskoj razini stvari okreću protiv njih. Neće oklijevati okriviti ukrajinski režim. William Burns, direktor CIA-e, već se u Turskoj susreo sa Sergejom Nariškinom, direktorom Vanjske obavještajne službe. Ovi razgovori su nastavak razgovora Jacoba Sullivana, američkog savjetnika za nacionalnu sigurnost, s nekoliko ruskih dužnosnika. Međutim, Washington nema o čemu pregovarati oko Ukrajine. Dva mjeseca prije sukoba u Ukrajini objasnio sam da srž problema nema nikakve veze s ovom zemljom, kao ni s NATO-om. Riječ je u biti o kraju unipolarnog svijeta.

Stoga nas ne treba čuditi što je Volodimir Zelenski, nekoliko dana nakon šamara G20, prvi put javno proturječio svojim američkim sponzorima. Optužio je Rusiju da je lansirala projektil na Poljsku i ostao pri svojim riječima kada mu je Pentagon ukazao da je bio u krivu, radilo se o ukrajinskoj proturaketi. Ideja, za njega, trebao je nastaviti djelovati u skladu s Varšavskim ugovorom, koji su 22. travnja 1920. sklopili integralni nacionalisti Symona Petlioure s režimom Piłsudskog; gurnuti Poljsku u rat protiv Rusije. Ovo je bio drugi put da mu je Washington zazvonio na uši. On to nije čuo.

Vjerojatno se ta proturječja više neće očitovati u javnosti. Zapadne pozicije će omekšati. Ukrajina je upozorena: u narednim mjesecima morat će pregovarati s Rusijom. Predsjednik Zelenski već može predvidjeti svoj bijeg jer mu njegovi izmrcvareni sunarodnjaci neće oprostiti što ih je prevario.
O autoru:
Thierry Meyssan je politički konzultant, predsjednik-osnivač Réseau Voltaire (Voltaire Network). Najnovije djelo na engleskom jeziku - Pred našim očima, lažni ratovi i velike laži: od 11. rujna do Donalda Trumpa, Progressive Press, 2019.