italija
Zvijezde tako kažu. Dakle, ako netko vjeruje u astrologiju, on će vikati od bijesa protiv Plutona zbog dramatične sudbine rezervirane za Italiju. Ali i ekonomski analitičari kažu da je Italija opasno blizu ekonomske i socijalne krize koja bi mogla ugroziti institucionalnu stabilnost zemlje. Nakon što je bila europska granica za ulazak pandemije Covida, Italija se sada nosi s gospodarskom i društvenom krizom koja ugrožava jedinstvo zemlje. Politika sankcija Rusiji, koja se vrlo brzo pretvorila u bumerang, skupo se plaća. Troškovi energije i plina vrtoglavo su porasli, zakompliciravši račune nacionalne vlade. Ali i obitelji i poslovnih tvrtki.

Biti najvjerniji partner Washingtona ima visoku cijenu. Cijenu koju je čak i nova krajnje desna vlada, na čelu s Giorgiom Meloni (nasljednicom postfašističke političke tradicije), spremna platiti. Italija je doslovce slijedila Bidenove naredbe, stala u prve redove protiv Rusije, odrekla se opskrbe energijom iz istočne Europe, sa zebnjom iščekujući LNG plin iz Sjedinjenih Država.

Nikada nije stigao niti će stići, jer se u Italiji na prste jedne ruke mogu nabrojati terminali za regasifikaciju koji su sposobni transformirati i zatim pustiti u mrežu "zvjezdani i prugasti" ukapljeni plin.


Komentar: Zastava SAD-a poznata je i pod nazivom "Zvijezde i pruge" ("Stars and Stripes").


Bio je to blef, potpisan prvo od strane tehničke vlade povjerene Mariu Draghiju, koji je pobjegao čim su se stupovi države počeli klimati. Sada se, međutim, problemi vraćaju kući i moraju se početi plaćati računi. Procjene do prije nekoliko mjeseci pokazivale su rast od plus 6 posto talijanskog bruto domaćeg proizvoda. Dobar skok koji se u svakom slučaju mora izračunati uzimajući u obzir kontrakcije pretrpljene u godinama Covida.

Istina za Rim i njegovu okolicu ipak je drugačija. Talijansko gospodarstvo će 2022. porasti za 3,2%, dok će se 2023. brojka smanjiti za 0,2%. To se zove recesija: i potvrđena je za Italiju analizama Međunarodnog monetarnog fonda.
"Očekujemo tehničku recesiju u Italiji u nadolazećim kvartalima uglavnom zbog utjecaja energetske krize, visoke inflacije i pada prihoda", rekla je Petya Koeva Brooks, zamjenica glavnog ekonomista MMF-a.
"Sve će biti dobro" bio je slogan talijanske vlade u dramatičnim danima pandemije. Sada znamo da to nije bio slučaj. I da ono najgore tek dolazi. Mainstream mediji varali su ulijevajući povjerenje u gospodarsku sliku Italije, dok su svi ključni ekonomski podaci postajali crveni.

Sada znamo da ekonomska kriza nije prolazni šok i da će teško pogoditi Italiju i Europu u nadolazećim mjesecima. Očito, proatlantističkom mantrom se pokušava svaliti odgovornost za ono što se događa na Rusiju i Putina. Ali upravo analitičari Svjetskog ekonomskog foruma su ti koji demantiraju tu besmislicu.
Talijanska kriza "nije samo zbog visokih troškova energije uzrokovanih rusko-ukrajinskim ratom, sljedeće dvije zime bit će teške, a ona 2023.-2024. vjerojatno će biti gora".
U posljednja dva mjeseca, čak je i talijansko javno mnijenje - koje je gotovo uvijek zauzeto raspravom o ničemu, kao oružje masovnog odvraćanja pažnje - počelo osjećati drhtaj niz kralježnicu. Nakon godina bonusa, poticaja i primanja bez rada, nova Vlada promijenila je kurs. Klasičan primjer kako i zašto ekonomske i socijalne napetosti mogu eksplodirati u Italiji je takozvana "plaća za državljanstvo". To je besplatni bonus koji državna blagajna daje onima koji ne rade. Bila je to kiša novca. Tijekom Covida spasio je milijune obitelji od siromaštva. Italija je u tri godine spalila gotovo 26 milijardi eura.

Premijerka Giorgia Meloni najavila je da će se ta mjera smanjiti od 2024., ali će se korisnici znatno smanjiti već 2023. Postoji problem: 76 posto tog novca na kraju se distribuira iz Rima u najsiromašniji dio zemlje gdje je stopa nezaposlenosti najveća u cijeloj Europi. To je pravo bure baruta koje riskira pokretanje uličnih prosvjeda. Od Napulja do Palerma, ljudi su već prosvjedovali, podsjećajući na nemire kasnih 1800-ih, kada su ta dva grada i cijela južna Italija zapaljeni gnjevom naroda zbog porasta cijena kruha.

Sada je već svima jasno da su sjeverna i južna Italija dvije različite zemlje. A nije isključeno da neki guru atlantističke geopolitike cilja na otcjepljenje zemlje. Već su to pokušali početkom devedesetih.

Ostavimo li po strani scenarije špijunske priče, dramatična istina je jedna i jedina: blagajna talijanske države je prazna. Vlada je proteklih dana predstavila proračunski manevar. Riječ je o manevru vrijednom 36 milijardi eura. Čini se golemom brojkom, ali zapravo su mrvice za zemlju koja je do prije dvadesetak godina bila šesta industrijska sila. Ali ipak postoji nešto ozbiljnije. U skladu s diktatom Europske unije, talijanska je vlada u Bruxellesu predstavila gospodarski paket. Dužnosnici EU otkrili su da taj dokument nema financijskog pokrića za više od 16 milijardi: Italija, u praksi, ne objašnjava kako će ostvariti uštede od 10 milijardi i nove prihode za 6. Ukratko, Italija iznosi brojke.

Ubrzo nakon toga stigao je komentar Christine Lagarde (predsjednice Europske središnje banke): "u trenutnom kontekstu visoke inflacije, fiskalna politika mora biti oprezna kako ne bi povećala inflatorne pritiske. Proračunska bi potpora stoga trebala biti ciljana, personalizirana i privremena. U isto vrijeme, vlade bi trebale provoditi fiskalnu politiku koja pokazuje njihovu predanost postupnom smanjenju visokih omjera javnog duga."

To je upozorenje opće naravi, ali istovremenost podsjećanja od Lagarde i slijetanja talijanskog manevra u Bruxelles jasan je i nedvosmislen pokazatelj. U scenariju postoji i hipoteza povjerenika talijanskog gospodarstva od strane Bruxellesa. Za Italiju bi to bila kapitulacija.

Ostaje pitanje: bi li Europa mogla nastaviti postojati uz neizvršenje novčanih obaveza jedne od zemalja osnivačica? Odgovor je - ne.