slika
Napisao Eric Zuesse

Prema izvješću Kongresne službe za istraživanje od 6. prosinca, Vlada Sjedinjenih Država od svibnja nudi poticaje stranim zemljama koje još nisu baze iz kojih je SAD-u dopušteno postaviti i lansirati projektile protiv Rusije i/ili Kine, da postanu takve baze, što bi te zemlje učinilo dodatnim ciljevima za ruske i/ili kineske rakete. SAD nastoji proširiti vojne mete Rusije i Kine na zemlje koje još nisu takve mete. Time bi se povećala količina oružja koje se prodaje, a to bi posebno koristilo američkim proizvođačima oružja jer je Amerika najveći svjetski proizvođač vojnog oružja, a također i zato što drugi i treći najveći proizvođači, Rusija i Kina, imaju proizvođače oružja koji su u većinskom vlasništvu same vlade, pa stoga tamošnji proizvođači oružja ne odgovaraju primarno investitorima, već na stvarne i autentične nacionalne obrambene potrebe (potrebe vlade).

Američke 'obrambene' tvrtke, poput Lockheed Martina, financiraju karijere i time kontroliraju svoje političare i vladu i njezinu 'obrambenu' politiku, kako bi mogle kontrolirati vlastita tržišta, a to su uglavnom vlada SAD-a, ali također i vlade saveznika SAD-a (koje također uglavnom kontroliraju takvi privatni investitori u tvrtkama povezanim s vojskom). Ali i u Rusiji i u Kini, koje još uvijek zadržavaju socijalizam u pogledu svojih vojnih proizvođača, vlada kontrolira njihove "obrambene" tvrtke; i, stoga, njihove obrambene politike su isključivo za obranu (u nacionalne, umjesto u privatne svrhe), dok su u Americi i njenim savezničkim zemljama, 'obrambene' tvrtke za agresiju (jer je stvaranje ratova ono što koristi ulagačima u te tvrtke, koje kontroliraju vlastitu vladu i njezine 'saveznike' ili vazalne vlade).

Evo odlomka iz izvješća Kongresne istraživačke službe:
Navodno je u svibnju 2022. ministar kopnene vojske izjavio da vojska još nema sporazume o bazi za sustave dugog dometa, ali "u tijeku su razgovori" s nizom zemalja u indo-pacifičkoj regiji. S obzirom na važnost baziranja, Kongres bi mogao razmotriti stalne napore da se osiguraju baze jedinica za preciznu paljbu dugog dometa vojske i u Europi i u indo-pacifičkoj regiji.
Ove vlade "i u Europi i u Indo-pacifičkoj regiji" dovoljno su blizu Rusiji i Kini, tako da ako Sjedinjene Države izravno krenu u rat protiv Rusije i/ili Kine (umjesto, kao sada, indirektno - kao što to čini u Ukrajini na granici Rusije i na Tajvanu na granici Kine) kako bi osvajili Rusiju i/ili Kinu, tada će te rakete, koje će biti usmjerene protiv jedne ili obje zemlje, biti u dometu ili Moskve ili Pekinga, i stoga će postati sredstva koja će povećati vjerojatnost da će Amerika u potpunosti kontrolirati svijet nakon III svjetskog rata. Uglavnom zato što je vojno oružje, u SAD-u i njegovim 'savezničkim' zemljama, pod privatnim nadzorom investitora (uglavnom milijardera iz SAD-a i saveznika), glavni cilj američke vlade je kontrolirati svijet nakon III svjetskog rata.

Drugim riječima: glavni cilj te Vlade je agresija (obrana je zapravo tek sekundarna). Nasuprot tome, i u Rusiji i u Kini, cjelokupna vojska je osmišljena i funkcionira isključivo u svrhu nacionalne obrane, što znači spriječiti, umjesto pobijediti, III svjetski rat. I u Rusiji i u Kini, JEDINI cilj vojske i GLAVNI cilj svih DRUGIH politika je, zapravo, obrana nacije. U SAD-u i njegovim 'savezničkim' nacijama, GLAVNI cilj cijele vlade je širenje američkog imperija kako bi u konačnici kontrolirao svaku naciju — što znači osvajanje svake nacije koja nije već dio toga. Dok je glavni cilj vlade SAD-a imperijalni — ne spriječiti, već pobijediti u III. svjetskom ratu — glavni cilj njezinih ciljanih nacija (ili 'neprijatelja') je umjesto toga nacionalni (zapravo spriječiti III. svjetski rat). I to objašnjava odnos vanjske (uključujući vojnu i diplomatsku) politike, na objema stranama: imperijalističku nasuprot antiimperijalističkoj. Tako treba tumačiti i razumjeti svaku stranu: to je razlika u perspektivi — perspektivi predatora (na strani Amerike), naspram perspektive njenog plijena (na strani predatorovih namjeravanih žrtava).

Općenito izraženo stajalište zagovornika predatorske strane u međunarodnim odnosima je da ako njegova strana postane poražena ili ako oslabi, tada neće biti temeljne promjene osim identiteta predatora. To gledište (svi su psihopati) može biti univerzalno istinito u prirodnom stanju, ali ne nužno i u civilizacijskom stanju. I Rusija i Kina opetovano su osudile, na moralnoj osnovi — antiimperijalističkoj osnovi — predatorsku perspektivu u međunarodnim odnosima, gledište pobjede i poraza ili "igre s nultom sumom" te su — barem verbalno — obećale da ako i kada SAD budu poražene ili jednostavno nestanu, i Rusija i Kina će krenuti naprijed SAMO na temelju postulata da svi dobijaju (tj .- antiimperijalistički) u odnosu prema svim drugim narodima.

Američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt strastveno je izražavao, opetovano, i privatno i javno, istu predanost budućnosti u kojoj svi dobijaju, kao što to sada izražavaju Rusija i Kina: gnušanje i odbacivanje svake vrste imperijalizma. Međutim, njegova neposredna dva nasljednika, Truman i Eisenhower, prezirali su FDR-a i odmah su se 25. srpnja 1945. obvezali da će Amerika konačno osvojiti cijeli svijet. Amerika je od tada na tom putu (da bi pobijedila u Trećem svjetskom ratu), a osobito Bidenova administracija koja to opsesivno čini. (Možda se Biden boji da će uskoro umrijeti i želi biti u tu da vidi kako Amerika kontrolira cijeli svijet, pa požuruje stvari; ali, u svakom slučaju, ispada da je izvrstan u svojoj ulozi za ljude koji su uložili u njega, među mega-donatorima, uključujući, na primjer, bivšeg potpredsjednika i glavnog investitora u Lockheed Martinu koji je pomogao organizirati Bidenove milijardere, i — kao demokrat, što znači licemjer — javno je rekao da "Iskreno vjerujem da i demokrati i Republikanci [misleći samo na članove Kongresa — ljude koje kupuju ljudi poput njega] ... su pod prevelikim utjecajem obrambene industrije u ovoj zemlji." Biden drži do svojih tajnih obećanja svojim megadonatorima, ali ignorira svoja javna obećanja svojim biračima. To je način na koji funkcionira američka 'demokracija'.)

U imperijalnom svijetu vladanja putem korupcije, vlada je uvijek na prodaju onima koji najviše ponude, a u vazalnim nacijama to znači da će "tekući napori da se osiguraju postrojbe dugometne precizne vatre sa sjedištem u Europi i Indo-pacifičkoj regiji" — budući da će to nužno značiti da njihova vlastita nacija postane meta projektila Rusije i/ili Kine — dovesti do "javno/privatnog partnerstva" ili legalnog podmićivanja vođa vazalne nacije kako bi američka vlada mogla da dobije tu krajnju žrtvu te pojedine vazalne nacije. Naravno, takva podmićivanja su privatna, a ne javna, jer su to vazalni narodi i njihova je 'demokracija' samo ruganje pravoj stvari.
Nova knjiga istraživačkog povjesničara Erica Zuessea, AMERIČKO CARSTVO ZLA: Hitlerova posthumna pobjeda i zašto se društvene znanosti trebaju promijeniti, govori o tome kako je Amerika preuzela svijet nakon Drugog svjetskog rata kako bi ga porobila milijarderima iz SAD-a i saveznika. Njihovi karteli izvlače svjetsko bogatstvo kontrolirajući ne samo svoje 'medijske vijesti' već i društvene 'znanosti' — obmanjujući javnost.