Volodimir Zelenski i Valerij Zalužni
Volodimir Zelenski i Valerij Zalužni
The Economist je intervjuirao trojicu ukrajinskih čelnika koji upravljaju ratom u Ukrajini. Sažima ih u interpretativnom zapisu. Iskoristit ću to da izdvojim važne točke.

Volodimir Zelenski i njegovi generali razgovaraju s The Economistom (iza Paywall-a)

Tekst je naravno pun propagande, ali iz njega se ipak mogu izvući neke informacije.

Prvi intervju (transkript) bio je s Volodimirom Zelenskim, ukrajinskim predsjednikom, koji ne govori ništa novo što bi bilo zanimljivo:
"Ljudi ne žele kompromis oko teritorija", kaže on, upozoravajući da bi dopuštanje da se sukob "zamrzne" s bilo kojom ukrajinskom zemljom u ruskim rukama jednostavno ohrabrilo gospodina Putina. "I zato je jako važno... otići do naših granica iz 1991. godine."
Zelenski želi nazad Krim. Sretno u postizanju te nemogućnosti, moglo bi se reći.

Drugi intervju je s generalom Valerijem Zalužnim, vrhovnim zapovjednikom Oružanih snaga Ukrajine. Treći intervju je s general-pukovnikom Oleksandrom Sirskim, šefom ukrajinskih kopnenih snaga.
Sva trojica naglasila su da ishod rata ovisi o sljedećih nekoliko mjeseci. Uvjereni su da Rusija sprema još jednu veliku ofenzivu koja će početi već u siječnju.
Autor piše da je "Ukrajina uživala u trijumfalnoj jeseni". Čovjek se pita koliko je tisuća ukrajinskih vojnika poginulo za taj trijumf koji je zapravo bio dobro kontrolirano rusko povlačenje kako bi skratili svoje bojišnice.
Ali ni general Zalužni ni general Sirski ne zvuče trijumfalno. Jedan od razloga je eskalacija zračnog rata. Rusija gađa ukrajinske elektrane i mrežu bespilotnim letjelicama i projektilima gotovo svaki tjedan od listopada, uzrokujući duge i česte nestanke struje. Iako Rusiji ponestaje precizno navođenih raketa, posljednjih tjedana se smatra da je ponudila Iranu borbene zrakoplove i helikoptere u zamjenu za tisuće dronova i, možda, balističkih projektila.
Da, od 2. ožujka znamo da Rusiji ponestaje precizno navođenih projektila. Od tada je koristila samo 4.500 njih.
"Čini mi se da smo na rubu", upozorava general Zalužni. Više velikih napada moglo bi potpuno onesposobiti mrežu. "Tada se žene i djeca vojnika počnu smrzavati", kaže. "U kakvom će raspoloženju biti borci? Bez vode, svjetla i topline, možemo li govoriti o pripremi rezervi za nastavak borbe?"
Kad je hladno i mračno moral doista postaje problem. Nije jedini.
Drugi izazov su borbe koje se trenutno vode u Donbasu, posebno oko grada Bakhmuta. General Sirski, koji na intervju u istočnoj Ukrajini stiže u uniformi, lica natečenog od nedostatka sna, kaže da se ruska taktika tamo promijenila pod zapovjedništvom Sergeja Surovikina, koji je preuzeo dužnost u listopadu. Wagnerova skupina, plaćenička jedinica koja je bolje opremljena od regularne ruske vojske, bori se u prvom ešalonu. Postrojbe iz ruske republike Čečenije i druge regularne trupe su pozadi. No dok su se te snage nekoć borile odvojeno, danas surađuju u odredima od 900 vojnika ili više, krećući se uglavnom pješice.

Bakhmut nije posebno strateško mjesto. Iako leži na putu za Slovjansk i Kramatorsk, dva velika grada (vidi kartu), Ukrajina ima još nekoliko obrambenih linija na koje se može osloniti u tom smjeru. Štoviše, Rusiji nedostaje ljudstva za iskorištavanje iskoraka. Smisao njezina nemilosrdnog napada na Bakhmut, vjeruju generali, jest obuzdati ili "pričvrstiti" ukrajinske jedinice tako da se ne mogu koristiti za jačanje ofenziva u pokrajini Luhansk na sjeveru. "Sada neprijatelj pokušava preuzeti inicijativu od nas", kaže general Sirski. "On nas pokušava natjerati da krenemo u potpunu defanzivu."
Ako Bakhmut nije strateško mjesto, zašto ukrajinska vojska u njega šalje sve više vojnika? Rusija koristi Bakhmut ne samo za "pričvršćivanje" ukrajinskih jedinica. Koristi ga da ih eliminira s do 500 ubijenih ili ranjenih ukrajinskih vojnika dnevno. Prava operacija pričvršćivanja događa se negdje drugdje.
Ukrajina se također suočava s novom prijetnjom od Bjelorusije, koja je započela velike vojne vježbe u ljeto i nedavno ažurirala svoj registar prijava. Dana 3. prosinca Sergej Šojgu, ruski ministar obrane, posjetio je Minsk, bjeloruski glavni grad, kako bi razgovarao o vojnoj suradnji. Zapadni dužnosnici kažu da je Bjelorusija vjerojatno dala previše materijalne potpore ruskim jedinicama da bi sama ušla u bitku, ali cilj ove aktivnosti vjerojatno je pričvrstiti ukrajinske snage na sjeveru, u slučaju da Kijev bude ponovno napadnut, i tako ih spriječiti da budu korištene u svakoj novoj ofenzivi.
General Zalužni ima sasvim realan pogled na ono što dolazi:
"Ruska mobilizacija je uspjela", kaže general Zalužni. "Car im kaže da idu u rat, i oni idu u rat." General Sirski se slaže: "Neprijatelja ne treba zanemariti. Nisu slabi...i imaju vrlo veliki potencijal u pogledu broja ljudi." Daje primjer kako su ruski novaci, opremljeni samo pješačkim oružjem, uspješno usporili ukrajinske napade na Kreminnu i Svatove u pokrajini Luhansk — iako je jesensko blato pomoglo. Mobilizacija je također omogućila Rusiji da češće rotira svoje snage na liniji bojišnice i izvan nje, kaže on, omogućujući im da se odmore i oporave. "U tom pogledu oni su u prednosti."

No, generali vjeruju da je glavni razlog zašto je Rusija natjerala toliko mladih ljudi da se vrati u ofenzivu po prvi put otkako je propalo njezina nastojanja da pregazi Donbas u ljeto. "Baš kao u [Drugom svjetskom ratu]...negdje iza Urala oni pripremaju nove resurse", kaže general Zalužni, misleći na sovjetsku odluku da obrambenu industriju premjeste na istok, izvan dometa nacističkih bombardera. "100% su spremni." Veliki ruski napad mogao bi uslijediti "u veljači, u najboljem slučaju u ožujku, a u najgorem slučaju krajem siječnja", kaže. A moglo bi doći bilo gdje, upozorava: u Donbasu, gdje g. Putin žarko želi zauzeti ostatak pokrajine Donjeck; na jugu, prema gradu Dnjepru; pa i prema samom Kijevu. U stvari, novi napad na prijestolnicu je neizbježan, smatra on: "Ne sumnjam da će ponovno krenuti na Kijev.
General stvara i zadržava rezerve što je problematično za prve crte:
Iskušenje je poslati rezerve. Mudrija strategija je zadržati ih.
...
"Neka mi oproste vojnici u rovovima", kaže general Zalužni. "Važnije je usredotočiti se na akumulaciju resursa upravo sada za dugotrajnije i teže bitke koje bi mogle započeti sljedeće godine."

Ukrajina ima dovoljno ljudi pod oružjem - više od 700.000 u uniformama, u ovom ili onom obliku, od kojih je više od 200.000 obučeno za borbu. Ali nedostaje materijala. Streljivo je ključno, kaže general Sirski. "Topništvo igra odlučujuću ulogu u ovom ratu", napominje. "Dakle, sve zapravo ovisi o količini zaliha, a to u mnogim slučajevima određuje uspjeh bitke." General Zalužni, koji podiže novi vojni korpus, ima popis želja. "Znam da mogu pobijediti ovog neprijatelja", kaže. "Ali trebaju mi ​​resursi. Trebam 300 tenkova, 600-700 borbenih vozila pješaštva, 500 haubica." Inkrementalni arsenal koji traži veći je od ukupnih oklopnih snaga većine europskih vojski.
Vjeruje li Zalužni doista da bi mogao dobiti tu silu? Ja ne mislim tako.

The Economist ističe da je donatorima oružja ponestalo gotovo svega:
Dana 6. prosinca američki Kongres se u načelu složio da dopusti Pentagonu da kupi 864.000 metaka od 155 mm topničkih granata, više od 12.000 GPS-vođenih Excalibur granata i 106.000 GPS-vođenih GMLRS raketa za HIMARS — teoretski dovoljno da održi najintenzivniju brzinu vatre u Ukrajini pet godina mjeseci bez prestanka. Ali to će se proizvoditi tijekom nekoliko godina, ne na vrijeme za proljetnu ofenzivu.

Rusija ima slične probleme. Ponestat će "potpuno operativnog" streljiva početkom sljedeće godine, kaže jedan američki dužnosnik, što će je prisiliti da koristi loše održavane zalihe i dobavljače poput Sjeverne Koreje. Njen nedostatak granata je "kritičan", rekao je 14. rujna admiral Tony Radakin, šef britanske obrane.
Posljednji dio je naravno jednako valjan kao i tvrdnja da Rusiji 'ponestaje raketa'.

No, iako nema dovoljno oklopnih snaga i streljiva, Ukrajina još uvijek sanja o velikim napadima:
"S ovom vrstom resursa ne mogu provoditi nove velike operacije, iako trenutno radimo na jednoj", kaže general Zalužni.
Novinar raspravlja o raznim opcijama gdje bi Ukrajina mogla napasti, ali smatra da ona zapravo nema dobru opciju. Velika pobjeda nad Rusijom neće doći:
U četiri oka, međutim, ukrajinski i zapadni dužnosnici priznaju da bi moglo biti i drugih ishoda. "Možemo i trebamo uzeti mnogo više teritorija", inzistira general Zalužni. No, on otvoreno priznaje mogućnost da bi se ruski napredak mogao pokazati jačim od očekivanog, ili ukrajinski slabijim, rekavši: "Još nije vrijeme da se privuče ukrajinske vojnike na način na koji je Mannerheim privukao finske vojnike." Referira se na govor koji je najviši finski general održao vojnicima 1940. nakon grubog mirovnog sporazuma kojim je Sovjetskom Savezu ustupljena zemlja.
Dakle, koliko će vojnika još morati umrijeti prije nego Zalužni bude spreman održati svoj Mannerheimov govor? On ne kaže.

Vjerojatno će morati održati govor prije nego što misli jer se ukrajinsko gospodarstvo slomilo. BDP se ove godine smanjio za 33 posto, a kako se napadi na električne mreže nastavljaju, dogodine će se smanjiti za još 5 ili 10 posto. Inflacija je iznad 20%, nezaposlenost iznad 30%. Velike metalske i rudarske industrije morale su se zatvoriti jer ovise o neprekinutoj opskrbi električnom energijom. U međuvremenu donatori nisu voljni dati Ukrajini proračun za koji tvrdi da joj je potreban.

Čini se mogućim da predstojeći bankrot Ukrajine doista može okončati rat prije nego bilo koja vojna akcija.