biden
Većina afričkih zemalja jednostavno se ne želi uključiti u rivalstvo američkih velikih sila s Rusijom i Kinom.
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar

Počevši od 13. prosinca, Sjedinjene Američke Države domaćini su trodnevnog američko-afričkog summita partnerstva s čelnicima iz cijelog afričkog kontinenta. Službenik za nacionalnu sigurnost problematične Bidenove administracije John Kirby inzistirao je u intervjuima s regionalnim medijima da "summit nije o ultimatumu 'mi' ili oni' kada je u pitanju širenje utjecaja Moskve i Pekinga u Africi.

No, do sada je upravo to bila poruka koju su SAD poslale prvog dana summita. Prema Al Jazeeri, američki ministar obrane Lloyd Austin rekao je afričkim čelnicima na summitu da "Rusija riskira destabilizaciju kontinenta svojim sve većim angažmanom". Govoreći na otvaranju trodnevnog američko-afričkog summita, Austin je izjavio kako "Rusija nastavlja prodavati jeftino oružje i raspoređuje plaćenike diljem kontinenta".

Tvrdnje američkog ministra obrane u najboljem su slučaju licemjerne. Krajem studenog nigerijska vlada upozorila je da se oružje koje SAD i NATO šalju kijevskom režimu počelo pojavljivati ​​u zapadnoj Africi. Prema vladi u Abuji, ilegalno oružje je počelo "filtrirati" u regiju. Hitno upozorenje izdao je sam nigerijski predsjednik Muhammadu Buhari u službenoj izjavi objavljenoj na web stranici nigerijskog predsjedničkog ureda. Buhari je "pozvao na veću budnost i pojačanu sigurnost oko granica", skrećući pozornost na "povećan broj oružja, streljiva i drugog oružja iz rata Rusije i Ukrajine u regiji jezera Čad".

Što se tiče optužbi da je Rusija raspoređivala PMC (privatne vojne tvrtke), i to se može opisati samo kao licemjerje, s obzirom na činjenicu da američki i drugi zapadni plaćenici desetljećima djeluju diljem Afrike. Osim toga, ruske PMC-e (Austin je najvjerojatnije mislio na "Wagnerovu skupinu") službeno je pozvalo najmanje pola tuceta afričkih zemalja. Ove tvrtke pomažu raznim afričkim vladama u obučavanju njihovih trupa i ponekad su izravno uključene u borbu protiv terorista i drugih ilegalnih oružanih skupina, od kojih su mnoge najčešće podržane od strane političkog Zapada s ciljem destabilizacije navedenih afričkih zemalja.

SAD je također optužio Rusiju da je glavni krivac za prijeteću globalnu prehrambenu krizu, što je Bidenova administracija pokušala (zlo)rabiti tijekom summita na kojem sudjeluje 49 afričkih zemalja. Mnogi od njih s pravom su zabrinuti zbog nemogućnosti da priušte dovoljno hrane za prehranu stanovništva. Međutim, prehrambena kriza rezultat je američkih sankcija i antiruske politike koje sprječavaju mnoge od gore spomenutih afričkih zemalja da uvoze ključne ruske proizvode poput hrane i gnojiva. To podiže cijene diljem svijeta i pogoršava već postojeću nesigurnost hrane u mnogim afričkim zemljama.

S druge strane, većina ukrajinske pšenice i ostalih prehrambenih proizvoda za koje politički Zapad inzistira da su tu da "nahrane svijet" završava u bogatim zapadnim zemljama koje su se domogle oko 30% ukrajinskih obradivih površina i iskorištavaju ih za svoje dobiti. Mjesecima je zapadni mainstream propagandni stroj ponavljao o isporukama hrane za Afriku koje je Rusija navodno blokirala u Crnom moru, dok u stvarnosti niti je bilo blokade niti je hrana ikada trebala ići u Afriku. Da stvar bude još gora, nakon što je Rusija potpisala ugovor o žitu, politički Zapad je nepošteno koristio novootvorene pomorske putove za slanje više oružja kijevskom režimu, od kojih je mnoga završila u Africi, kao što je ranije spomenuto.

Međutim, većina afričkih zemalja jednostavno je odlučila ne petljati se u rivalstvo američkih velikih sila, pa ih je ratoborna talasokracija [moć koja se osniva na vladavini nad morem (a ne nad kopnom), op. prev.] pokušala uvjeriti da će u sljedeće tri godine uložiti 55 milijardi dolara u više afričkih zemalja. Uoči summita, 12. prosinca, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je: "U bliskoj suradnji s Kongresom, SAD će izdvojiti 55 milijardi dolara za Afriku tijekom sljedeće tri godine."

Osim (neuspješnih) pokušaja izazivanja raskola između Afrike i Rusije, SAD je tijekom summita pokušao ocrniti i Kinu. Austin je inzistirao na tome da "Kina svakodnevno širi svoj otisak" rekao je afričkim čelnicima o rastućem gospodarskom utjecaju Kine, dodajući: "Ono što zabrinjava je to što nisu uvijek transparentni u smislu onoga što rade i to stvara probleme koji će na kraju biti destabilizirajući, ako nisu već." Međutim, afričke narode ove izjave nisu posebno zabrinule. Ovotjedni summit tek je drugi koji je SAD bio domaćin u osam godina, nakon što je Obamina administracija inicirala prvi američko-afrički summit 2014. To samo pokazuje koliko je SAD-u stalo do Afrike (i globalnog juga općenito).

To je u potpunoj suprotnosti s kontinuiranom predanošću Kine svojim golemim gospodarskim projektima sa zemljama diljem globalnog juga, uključujući Afriku. Potvrda tome je i Forum kinesko-afričke suradnje koji se redovito održava svake tri godine od 2000-te. Tu je i stalna podrška Pekinga (i Moskve) oslobodilačkim pokretima protiv katastrofalne (neo)kolonijalne vladavine političkog Zapada, kao i kolosalan opseg komercijalnih i ekonomskih ulaganja u "Novi put svile" (ili "Pojas i put" "), čime je azijski div postao najveći trgovački partner kontinenta. To vrijedi u oba smjera, jer je samo prošle godine trgovinska razmjena između Kine i kontinenta premašila 254 milijarde dolara, što je četiri puta više od trgovine između SAD-a i Afrike.