© ILUSTRATIVNA SLIKA
Na primjer, u samoj imperijalnoj naciji, SAD-u (jedinoj preostaloj imperijalnoj naciji), izlazna anketa AP-a na nedavnim kongresnim izborima 8. studenoga pokazala je da samo 2% birača smatra da je "vanjska politika najvažnije pitanje s kojim se zemlja suočava" i utvrdila da su 52% od ovih 2% bili demokrati, a 43% republikanci. Nije bilo ponuđene posebne kategorije za bilo koji dio "vanjske politike" (kao što je "nacionalna obrana" ili "vojska"), a svih ostalih 8 navedenih kategorija odnosilo se samo na domaće (ili "nacionalne") poslove; dakle, da je američka javnost razmišljala na način na koji misle američki milijarderi, onda bi "vanjska politika" vjerojatno imala čak i veći postotak od teme s najvećim brojem bodova u široj javnosti, "ekonomija i radna mjesta", koju je odabralo 47% glasača (od kojih su 64% bili republikanci, a 33% demokrati). Ne bi bilo konkurencije; pomeo bi cijeli ostatak terena.
Međutim, Kongres SAD-a ignorira prioritete američke javnosti (osim kako bi od nje dobio glasove, putem lažljivih javnih obećanja), a stvarnu pozornost posvećuje samo (i drži svoja tajna obećanja) političkim megadonatorima (stoti dio postotka najbogatijih donatora daje 57,16% novca kojim se financiraju političke kampanje u Americi, a taj novac uspješno zavara opću populaciju da glasa za ljude u kojima tih najbogatijih 0,01% želi osvojiti javne položaje); Dakle, velika većina godišnje "diskrecijske potrošnje" (ono što svaki Kongres zapravo kontrolira) financira vanjsku politiku (osobito vojsku) umjesto unutarnje politike.
Sada dolazimo do temeljne laži koja tjera naivne birače da nastave s ovom Vladom (umjesto da svrgnu i zamijene demokracijom današnju američku aristokraciju, kao što su utemeljitelji Amerike 1776. srušili i zamijenili demokracijom britansku aristokraciju koja je vladala ovom stranom zemljom):
Ova temeljna laž to 'opravdava': navedeno je u ovom apelu za još većim povećanjem američke 'obrambene' (agresije) potrošnje: "Ako je natjecanje između autokracija i demokracija stvarno ušlo u vojnu fazu, onda arsenal demokracije prvo mora radikalno poboljšati svoj pristup proizvodnji ratnog materijala." Ta lažljiva pretpostavka da je vlada SAD-a demokracija umjesto aristokracija potječe iz članka od 17. lipnja 2022. na Kraljevskom institutu za ujedinjene službe, koji je najstariji svjetski think tank za 'obranu' (zapravo agresiju) i 'nacionalnu sigurnost', kojeg je Vojvoda od Wellingtona osnovao 1831. — tada za neprijatelje američke demokracije, britansku aristokraciju. (Britanija je čak spalila glavni grad SAD-a 24. kolovoza 1814.) Ali dana 25. srpnja 1945., Britansko carstvo na izdisaju konačno je uspjelo potkopati i preuzeti vladu SAD-a, čime je ispunjen ključni cilj britanskog lorda Cecila Rhodesa iz 1877. godine. Ovo indirektno britansko carstvo trebalo je postati nasljedno carstvo koje će biti vezano za britansku aristokraciju onim što je Rodezist Winston Churchill označio (a naivčina Harry Truman prihvatio) kao "poseban odnos", tako da bi to bilo sveobuhvatno UK/SAD globalno carstvo, ujedinjenje ovih dviju aristokracija — OKONČAVAJUĆI ono što je postojalo od demokracije u Americi.
Komentar: Eric Zuesse, u svom članku iz 2021., navodi:
EU su stvorile vlade SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva nakon Drugog svjetskog rata kako bi se proveo plan koji je Cecil Rhodes osmislio 1877. da UK, prvo, ponovno preuzme (pomoću agenata sa sjedištem u SAD-u) SAD, a potom i za zajedničko britansko-američko carstvo koje će preuzeti cijeli svijet, počevši od Europe. U konačnici, Rusija, koja je bila i jest daleko najveća zemlja na svijetu, bila je najveća i glavna meta. Nakon Drugog svjetskog rata, plan Rodezista da preuzmu svijet bio je stvoriti i vojni savez NATO-a i diplomatski savez EU, kako bi se učvrstila kontrola Rodezista nad Europom, tako da bi tada Sovjetski Savez (prvobitno Rusija) mogao biti konačno pokoren.
Temeljna laž je temeljna jer se koristi kako bi se u glavama budala izjednačio koncept "američke vlade" s "demokracijom", i kako bi se izjednačilo ono što američki i britanski aristokrati nazivaju "autokracijom" s onom koja će biti SLJEDEĆA nacija (nakon, na primjer, Iraka 2003., Libije 2011., Sirije 2012., Ukrajine 2014. itd.) za kojom žude američka i britanska aristokracija da "promjene režim" ili zbace i zamjene: tj. da osvoje.
Koristi se kako bi se još više podigao obujam prodaje američkih i britanskih 'obrambenih' industrija kao što su Lockheed Martin i BAE, te ekstraktivne industrije kao što su ExxonMobil i BP. Drugim riječima: pumpati još više VLASTITE neto vrijednosti.
Jedino preostalo carstvo je američko, a SVAKO carstvo je diktatura, protiv svojih 'saveznika' ili 'kolonija' ili vazalnih nacija - međunarodna, umjesto SAMO nacionalna diktatura. Temeljna laž je glavna laž: da ovo nije ono što zapravo JEST. Razlog zbog kojeg se to navodi kao pretpostavka, iako se opetovano pokazalo da je netočno, je taj što budale to bolje apsorbiraju na taj način nego tako eksplicitnom izjavom kao što je "Amerika je demokracija". Ovo je institucionalizirana vladavina prijevarom. Ako se uopće može pobijediti, to se može dogoditi SAMO širenjem istine.
Demokracija se može temeljiti i održati SAMO na širenju istina; aristokracija, teokracija ili druga vrsta diktature, mogu se temeljiti i održavati SAMO na širenju laži.
Nova knjiga istraživačkog povjesničara Erica Zuessea, AMERIČKO CARSTVO ZLA: Hitlerova posthumna pobjeda i zašto se društvene znanosti trebaju promijeniti govori o tome kako je Amerika preuzela svijet nakon Drugog svjetskog rata kako bi ga porobila američkim i savezničkim milijarderima. Njihovi karteli izvlače svjetsko bogatstvo kontrolirajući ne samo 'medije' već i društvene 'znanosti' — obmanjujući javnost.
Komentari čitatelja
na naše novosti