© Reuters / Antonio Bronic
Sat otkucava sudbinu mira u Bosni i Hercegovini, koji traje od nametanja Daytonskog sporazuma, službeno poznatog kao Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini. Daytonski sporazum dobio je ime po gradu Daytonu u državi Ohio, u kojem se nalazi zračna baza Wright-Patterson, gdje su 21. studenog 1995. strane u sukobu u Bosni postigle sporazum o okončanju krvavog građanskog rata koji je izbio nakon raspada Jugoslavije početkom devedesetih. Sporazumi su službeno potpisani u Parizu 14. prosinca 1995. Od tada Bosnom i Hercegovinom upravlja tročlano Predsjedništvo, s predstavnicima bošnjačkog, hrvatskog i srpskog teritorija koji čine multietničko stanovništvo.
Od 1995. godine, ova koalicijska vlada je djelovala pod budnim okom Ureda visokog predstavnika (eng. Office of the High Representative - OHR. op.prev.) za Bosnu i Hercegovinu, navodno uspostavljenog da štiti suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, vršeći nadzor nad funkcijama vlade kao što su vojska, pravosuđe, naplata poreza i carina te obavještajne službe, koje su inače u isključivoj nadležnosti suverene države.
Dana 29. listopada 2021., ovu krhku koaliciju i mir koji ona nadzire uzdrmala je najava Milorada Dodika, srpskog člana tročlanog Predsjedništva, da namjerava povući Srbe iz zajedničke bosansko-hercegovačke vojske - zapravo ponovno stvaranje Vojske bosanskih Srba - institucije koju je 2007. godine Međunarodni sud pravde proglasio krivom za počinjenje djela genocida tijekom građanskog rata.
Dodik se do kraja studenog obvezao provesti više od 100 prijedloga zakona prema kojima bi se Republika Srpska - srpski entitet unutar cijele Federacije Bosne i Hercegovine čiji je on predsjednik - povukla iz središnje vlade Bosne i Hercegovine i uspostavila vlastite paralelne institucije. Ako bi postupio po svojim prijedlozima, to bi značilo kraj Daytonskog sporazuma.
I dok je Dodik i prije prijetio ovakvim postupcima, ovaj put svijet obraća pažnju. Dok je razlog koji je naveo za trenutnu prijetnju zakon koji je proglasio OHR u srpnju 2021. i koji zabranjuje poricanje genocida, pravi razlozi leže u široj geopolitičkoj borbi između Rusije i NATO-a, a usredotočeni su na zahtjev Bosne i Hercegovine za pridruživanje u transatlantski savez.
Bosna i Hercegovina je 2006. godine pristupila programu Partnerstvo za mir - što je prva faza procesa u više koraka za konačno punopravno članstvo u NATO-u. Četiri godine kasnije, NATO je pokrenuo Akcijski plan za članstvo (eng. Membership Action Plan - MAP, op.prev.) - formalni mehanizam pomoću kojeg članice razmatraju zahtjev. Bosanskohercegovački MAP bio je uvjetovan predajom nekih 63 vojna objekta na teritoriju te zemlje pod punu federalnu kontrolu. Međutim, Republika Srpska je do danas odbila predati 23 objekta na svom teritoriju. Unatoč odbijanju Republike Srpske da se povinuje, NATO je nastavio i odobrio MAP. Međutim, do danas je Dodik upotrebom veta odgađao njegovo aktiviranje. Njegova prijetnja da će povući srpske snage iz savezne vojske Bosne i Hercegovine najnovija je smicalica u sprječavanju dobijanja članstva u NATO-u.
Dodik nije nikakva odbjegla stranka. Umjesto toga, njegove se radnje moraju promatrati kao šira politika koju podržavaju i Srbija i Rusija, koje obje ne samo da smatraju Daytonski sporazum nametnutim mirom, a OHR koji je on stvorio sličnim kolonijalnom nadzorniku, već također i pristupanje Bosne i Hercegovine u NATO kao neprihvatljivu - a u slučaju Srbije i egzistencijalnu - prijetnju njezinoj nacionalnoj sigurnosti.
U srpnju, nakon nametanja spomenutog zakona o zabrani poricanja genocida, potaknutog od strane Valentina Inzka, austrijskog diplomata koji je služio kao OHR do njegovog odlaska istog mjeseca, Rusija je, uz potporu Kine, sponzorirala rezoluciju pred Vijećem sigurnosti UN-a o ukidanju OHR-ovih nadzornih ovlasti. Ovaj pokušaj nije uspio. Međutim, početkom studenoga, Rusija i Kina uspjele su postići da se svako spominjanje OHR-a ukloni iz rezolucije kojom se produžavaju mirovne snage u Bosni i Hercegovini. Iako izbacivanje bilo kakvog spominjanja OHR-a iz ove rezolucije nije eliminiralo njegov autoritet, Rusiji je dalo priliku da označi Christiana Schmidta, njemačkog diplomata koji je zamijenio Inzka, kao "privatnu osobu" kada se poziva na izvješće OHR-a o situaciji u Bosni i Hercegovini koja je kružila Vijećem sigurnosti.
Ovo ocrnjivanje OHR-a doprinosi Dodikovom cilju da institucije OHR-a učini irelevantnima i ukloni europske suce koji trenutno predsjedaju Ustavnim sudom BiH. Dodik je jasno stavio do znanja da njegov cilj nije nastavak građanskog rata; njegov stvarni cilj, i cilj i Rusije i Srbije, je blokiranje ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, čime se jača geopolitički profil Rusije i Srbije u Europi nauštrb sporazuma koji se dugo smatrao značajnim američkim diplomatskim postignućem.
U tu svrhu, Dodik je ponudio kompromis kojim će prestati gurati provedbu zakonodavnih radnji kojima je prijetio u zamjenu ili za potpuno ukidanje onoga što on naziva "Inzkovim zakonom" koji se odnosi na negiranje genocida, ili za amandman na "Inzkov zakon" koji bi pokrio ubojstva Srba od strane pronacističkih bosansko-hrvatskih snaga u koncentracijskom logoru Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata. Ako se postupi po Dodikovom kompromisu, to bi predstavljalo daljnju degradaciju statusa OHR-a, promicanje rusko/srpskpg cilja potpunog ukidanja tog ureda i time osnažiti Dodika i Srbe iz Republike Srpske da trajno blokiraju zahtjev Bosne i Hercegovine za ulazak u NATO.
Scott Ritter bivši je obavještajni časnik američkih marinaca i autor knjige 'Razoružanje u vrijeme perestrojke: Kontrola naoružanja i kraj Sovjetskog Saveza'. Služio je u Sovjetskom Savezu kao inspektor za provedbu INF sporazuma, u stožeru generala Schwarzkopfa tijekom Zaljevskog rata, a od 1991. do 1998. kao inspektor UN-a za oružje.© RTScott Ritter
Twitter: @RealScottRitter
Telegram: @ScottRitter
Komentari čitatelja
na naše novosti