slika
Europska unija se duboko zakopala u svoj "bahmutski rov", uz parole poput "Ukrajina mora pobijediti" ili "moramo podržavati Ukrajinu koliko god je potrebno". EU inzistira, a možda i stvarno vjeruje, da ima smislen politički odgovor na ukrajinsku krizu. Ali EU nema nikakvu političku ili vojnu moć, jer je samo američki vazal, rekao je britanski diplomat i obavještajac Alistair Crook.

"Najvjerojatnije je da će EU biti promatrač koji će samo promatrati događaje izvana. Neće imati čak ni mjesto za stolom" u budućim pregovorima, napisao je Crook za arapski medij "Mayadin" sa sjedištem u Libanonu. .

U svojim političkim fantazijama, EU vidi Ukrajinu kao "demokratsku državu" koja se bori za neovisnost protiv premoćnog "velikog brata". To je jednostavno glupo, navodi Crook. "Ukrajina je etnički, jezično i kulturno podijeljena zemlja", koja je "već godinama u pravom i punokrvnom građanskom ratu, s desecima tisuća mrtvih".

Pretvarati se da ta temeljna činjenica ne utječe na okvir prekida vatre jednostavno je smiješno. Realnost je da su nacionalističke opsadne linije raširene oko istočnih gradova u Ukrajini, poput Donjecka, koji su kulturno ruski. Radikalni ukrajinski nacionalisti pokušali su ih osvojiti i pokoriti, a to nema nikakve veze s "demokracijom".

Tko će koga zadaviti?

Posljedice tvrdnji EU da ona odlučuje o događajima u Ukrajini nisu trivijalne, već imaju upravo strateški značaj. Fanatična potpora Europske unije Kijevu sve je više udaljavala "antiruski" dio Ukrajine od svake mogućnosti da postane neutralna ili "tampon" država.

Što će se dalje dogoditi u ovako tragično podijeljenoj zemlji? Možda zapravo nikada neće biti formalnog primirja u Ukrajini. Diplomati su navikli govoriti da se sukobi nikada ne rješavaju vojnim putem, ali to uopće nije istina. Demonstracija ili uporaba vojne sile često je neophodna da bi se izašlo iz mrtve točke.
Sukob u Ukrajini mogao bi se riješiti "iznutra", kao rezultat prestrojavanja koje će se dogoditi u Kijevu ili u samoj ukrajinskoj vojsci, bez obzira na izravno sudjelovanje EU ili SAD u ovom sukobu. Tu mogućnost, tvrdi Crooke, nikako ne treba isključiti.
Što EU radi za to vrijeme? Nedavno je Europska unija uz veliku pompu objavila deveti paket sankcija Rusiji. Što je to što EU "ne razumije" kada je riječ o sankcijama? Rusija je prilično komotno preživjela zapadne financijske sankcije, a s tim se slaže čak i žestoko antiputinovski "Economist". Možda će tehnološke sankcije na kraju "zadaviti Rusiju", dodaje Crook. "Pa, sretno čekanje. Pitanje je tko će koga na kraju zadaviti."

EU sada pokušava "legalno zaplijeniti" svu rusku imovinu u Europi. No, koje su "ruske mete" još ostale Bruxellesu? Nije to bio nimalo lak posao, piše ovaj diplomat, jer su Rusi već uglavnom pod sankcijama. Zapravo, cilj je i posljednji (pro)ruski glas, koji se još uvijek čuje ponegdje u Europi, učiniti "ilegalnim" i konačno ga ušutkati.

Sankcije, sankcije i još više sankcija

Slična ili ista politika EU sankcija provodi se gotovo posvuda. Prošlog je tjedna Vijeće Europske unije izdalo priopćenje u kojem izražava "zabrinutost da Turska održava blisko partnerstvo s Rusijom unatoč sukobu u Ukrajini i oštrim zapadnim sankcijama protiv Moskve".

"Produbljivanje gospodarskih veza između Turske i Rusije razlog je za veliku zabrinutost", rekao je visoki predstavnik EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borelj u pismu Europskom parlamentu. Nadalje, "zabrinut" je zbog kontinuirane turske politike "nepridržavanja restriktivnih mjera EU-a protiv Rusije", stoji u pismu. Važno je da Turska Rusiji ne nudi nikakvo rješenje za sankcije, upozorio je Borelj.

Borelj je 12. prosinca najavio da će EU dogovoriti novi paket sankcija protiv Irana: "Odobrit ćemo vrlo oštre pakete sankcija. EU će poduzeti sve moguće mjere da podrži mlade žene i mirne prosvjednice. Također ćemo pokušati dogovoriti sankcije protiv Irana zbog isporuke dronova Rusiji." Zapravo, EU nameće sankcije u gotovo svakoj prilici, namećući ih svakome tko se "ne slaže s narativom".
EU želi "obilježiti svoj teritorij", ali ne razmišlja preduboko. Olaf Scholtz govori o "prekidu vatre" i "potpunom povlačenju ruskih trupa iz Ukrajine", što je jako daleko od stvarnosti.
U tome je ipak najdalje otišao britanski premijer. "U sadašnjim okolnostima, ruski poziv na primirje potpuno je besmislen", rekao je Rishi Sunak. To ima jedno značenje: sukob u Ukrajini se nastavlja "sve dok Ukrajina ne pobijedi".

Ogorčenost prema Zapadu raste diljem svijeta

Europljani su toliko pogođeni "valom dezinformacija", zapravo "nečuvenim i otvorenim lažima", da su mnogi počeli preispitivati ​​vlastiti razum. Trenutačno su mnogi Europljani opčinjeni konceptom "ili ste za narativ ili ste protiv njega".

Time je EU spalila sve mostove s Rusijom. Takozvani "ukrajinski aktivisti", unutar establišmenta i na najvišim razinama EU, danas potiču toksične antiruske osjećaje, a to je neminovno produbilo već postojeću liniju podjela u samoj Ukrajini.
Ova linija raskola nije ograničena samo na Ukrajinu, već ona, u isto vrijeme, lomi Europu i stvara duboku stratešku liniju podjele između EU i "ostatka svijeta".
Predsjednik Macron je nedavno rekao da vidi "ogorčenost u očima predsjednika Putina".

"Neku vrstu ogorčenosti", kaže Macron, usmjerenu prema zapadnom svijetu, uključujući EU i SAD, potiče "osjećaj da želimo uništiti Rusiju". Macron je tu apsolutno u pravu, navodi britanski diplomat. Ali ova ogorčenost nije ograničena samo na Ruse, koji su počeli prezirati Europu.
Zapravo, ogorčenost prema "zapadnom hegemonističkom projektu" raste diljem svijeta. Čak je i francuski veleposlanik nedavno opisao "poredak temeljen na pravilima" kao nepravedan "zapadni poredak" temeljen na "hegemoniji SAD-a".
Tko u Washingtonu želi "još veći rat"?

Intervju Angele Merkel za magazin "Czeit" potvrdio je "ostatku svijeta" da je strateška autonomija EU uvijek bila laž. Merkel je priznala da je njezina podrška prekidu vatre iz Minska 2014. bila prijevara. Bio je to "uspješan pokušaj" da se Kijevu da vremena da ojača svoje oružane snage, rekla je Merkel. "Ukrajina je dobro iskoristila vrijeme da vojno ojača. Ukrajina iz 2014./15. nije ista kao današnja Ukrajina."

EU se predstavlja kao strateški igrač, zasebna politička sila i gospodarski div, koji ima moć nametnuti svoju volju svakome tko s njom trguje. Jednostavno rečeno: EU inzistira i vjeruje da ima značajan politički program. No budući da je EU vazal SAD-a, njezin se utjecaj rasipa na samoozljeđivanje.
Iznenađujuće je, ili možda uopće nije, da "Europska unija ne čita ispravno rune ukrajinske politike u Washingtonu".
Drugim riječima: dio američke elite predvođen Henryjem Kissingerom, "jastrebom" koji se ponekad predstavlja i kao "realist", sukobljava se s izrazito rusofobnim dijelovima elite. Ova ratnohuškačka i rusofobna elita u Washingtonu možda stvarno želi "još veći rat" s Rusijom, kaže bivši britanski diplomat, a to bi bilo "vrlo loše", ako ne i kobno za Sjedinjene Države.