slika
Vjerujem da povijest jedne zemlje oblikuje način na koji njezini građani vide sebe i svijet izvan svojih granica. Ako to prihvatite kao istinu, vjerujem da možete razumjeti zašto se Sjedinjene Države u svijetu ponašaju na ovakav način. Sjedinjene Države su se do sada suočile s jednom egzistencijalnom prijetnjom — građanskim ratom. Smatram ga egzistencijalnim, jer je zajednica država bila ugrožena, a pobjeda Konfederacije bi stvorila sasvim drugačiju Ameriku.

Pobjedom nad britanskom imperijalnom silom, stvaranje Sjedinjenih Država popraćeno je preuzimanjem kontrole, ponekad i silom, nad zemljom od Atlantika do Pacifika. O da, porazili smo Meksiko 1848. i proglasili bivše zemlje Meksika svojima. Moja poanta je da se ni u jednom trenutku od građanskog rata Amerika nije morala braniti od strane vojne invazije. Zaštićeni oceanima i slabim susjedima na jugu i sjeveru (tj. Meksikom i Kanadom), Amerikanci nikada nisu proživjeli iskustvo stranih osvajača koji pustoše. Pa, postojao je Pancho Villa, ali on je pokrenuo samo neke beznačajne pogranične napade i Sjedinjene Države su odbile izvršiti invaziju na Meksiko u znak odmazde.

Bez neprijatelja sposobnih za invaziju na Ameriku, razvili smo neku vrstu mesijanskog kompleksa. Otišli smo u Europu pred kraj Prvog svjetskog rata kako bismo "spasili Europu". Uslijedilo je spašavanje Europe od nacista (barem se tako uči u osnovnim i srednjim školama). Nikada sebe nismo doživljavali kao imperijalne osvajače. Jednostavno smo išli "tamo" dati slobodu. Barem smo tako rekli sami sebi. Dok se mnogi ljudi Koreje, Vijetnama, Iraka, Sirije, Libije, Afganistana i Balkana ne bi složili s tim, američki način razmišljanja nakon Drugog svjetskog rata je da je naša upotreba vojne sile u stranim područjima imala plemenitu svrhu.

Američke prekomorske vojne misionarske avanture uvijek su zahtijevale negativca. U Vijetnamu je to bio međunarodni komunizam. U Iraku, Afganistanu, Libiji i Siriji to je bio međunarodni terorizam, a Iran se redovno spominjao kao ekstremni zlikovac kojeg treba zaustaviti. Sada imamo novog, rekonstruiranog negativca — Ruse.

Rusija, za razliku od Sjedinjenih Država, ima dugu i krvavu povijest obrane od osvajača. Ta je činjenica uvjetovala ruski narod da bude prilično ljut kad se suoči sa stranom prijetnjom. Nosili su se s Napoleonom, posrnuli od napada Osmanskog Carstva, Britanaca i Francuza u Krimskom ratu, i porazili naciste. Nedavno je Rusija uzvratila udarac islamskim pobunjenicima u Čečeniji. Ova povijest čini Rusiju smrtno ozbiljnom kada vjeruje da joj prijete strani osvajači.

Što me dovodi do trenutnog rata u Ukrajini. Zapadni meme, koji je američka javnost u potpunosti prihvatila, jest da je Rusija grabežljiva imperijalna sila koja namjerava uništiti slobodu ukrajinskog naroda. Rusija, sa svoje strane, vjeruje da Zapad namjerava uništiti Rusku Federaciju. K vragu, to nije vjerovanje, zapadne nacije su otvoreno govorile o eliminaciji Putina i razbijanju Rusije na pet zasebnih zemalja.
Napad Vladimira Putina na Ukrajinu pokazao je svijetu da ponovno oživljena Rusija nužno znači imperijalistička Rusija. I oživio je rasprave o tome treba li Rusiju "dekolonizirati", ili možda "defederalizirati", kako bi pokopala svoje imperijalističke ambicije i obuzdala svoju vojnu prijetnju. Raspad današnje Rusije, sličan raspadu Sovjetskog Saveza, smatra se mogućim, za neke čak i najpoželjnijim ishodom neuspjele invazije na Ukrajinu. Izraženo je žaljenje što to SAD nije postavio kao cilj 1990-ih, kada je postsovjetska Rusija ležala u ruševinama i borila se da zadrži jednu, sićušnu secesionističku regiju: Čečeniju.
Da. Moramo okončati taj "ruski imperijalizam". Ovo dolazi iz Sjedinjenih Država i Europe koji su zapravo bili angažirani u imperijalnim osvajanjima i pokušajima osvajanja. Čudna stvar. Današnja Rusija nije zauzela niti kontrolirala niti jednu zemlju u Latinskoj Americi, Africi ili Aziji. To je povijest Sjedinjenih Država i Europe.

Dok se Sjedinjene Države i Europa trude poslati više oružja i streljiva Ukrajini, ruski političari iznose oštro upozorenje:
Čovječanstvu bi se mogla dogoditi "globalna tragedija" ako Zapad nastavi isporučivati oružje Ukrajini, upozorio je najviši ruski zakonodavac. Vjačeslav Volodin, predsjednik Državne dume, također je sugerirao da bi Moskva mogla uzvratiti snažnijim oružjem, ako njezin teritorij bude ugrožen. ...

Volodin je u nedjelju na Telegramu istaknuo da ako se oružje koje su osigurale SAD i druge države članice NATO-a upotrijebi za "napad na civilne gradove i za pokušaj zauzimanja naših teritorija, kao što to prijete [učiniti]," Moskva bi odgovorila "moćnijim oružjem".

Ruski zakonodavac je dalje tvrdio da bi zapadni dužnosnici trebali biti svjesni svoje odgovornosti kako bi se spriječio takav scenarij.

"Uzimajući u obzir tehnološku nadmoć ruskog oružja, strani političari koji donose takve odluke moraju shvatiti: ovo bi moglo završiti kao globalna tragedija koja bi uništila njihove zemlje", upozorio je Volodin.
Bojim se da mnogi moji sunarodnjaci ovo vide kao praznu hiperbolu jednog beznačajnog ruskog političara. Korporativna i politička Amerika nastavlja promicati uvjerenje da činimo pravu stvar pokušavajući obraniti "demokraciju" u Ukrajini. A ipak, ignoriramo rasprostranjenost neonacističke ideologije koju utjelovljuju sljedbenici Stepana Bandere, eliminaciju oporbenih političkih stranaka i medija od strane predsjednika Zelenskog te napade na rusko pravoslavno svećenstvo. Samo se pravimo da se to nije dogodilo, a čak i da se dogodilo, Rusiju to ne bi trebalo zanimati.

Tvrdoglavo odbijanje političke i medijske klase u Sjedinjenim Državama da čak i prizna mogućnost da Rusija ima legitimne sigurnosne brige postavilo je stol za razornu eskalaciju u ratu između Rusije i Zapada. Volodinovo upozorenje ne treba zanemariti. Ali u Washingtonu to nailazi na gluhe uši. Neuspjeh Bidenove administracije i njegovih političkih navijača je da shvate da se Rusija neće ponašati kao zlostavljani supružnik.

Dani premlaćivanja, ili pokušaja premlaćivanja, svakoga tko se ne pokorava našim zahtjevima su prošli. Vjerojatno ćemo svjedočiti nekom događaju ili nizu događaja u nadolazećim tjednima i mjesecima kada će američka imperijalna nemoć biti razotkrivena, a Rusija će stajati prkosna i netaknuta. To će vjerojatno izazvati psihološki slom u američkom uvjerenju - više nismo izolirana, zaštićena nacija..