Dok je njegova dijagnoza o "najkritičnijoj fragmentaciji" u koju je svijet trenutno zaglibio predvidljivo mračna, Herr Schwab tvrdi da je "duh Davosa pozitivan" i da na kraju svi možemo živjeti sretno u "zelenoj održivoj ekonomiji".
Ono u čemu je ovoga tjedna Davos bio dobar je zasipanje javnosti novim mantrama. Tu je "Novi sustav" koji, s obzirom na krajnji neuspjeh toliko razvikanog Velikog resetiranja, sada izgleda kao stvar užurbanog ažuriranja trenutnog - uzdrmanog - operativnog sustava.
Davos treba novi hardver, nove vještine programiranja, čak i novi virus. Ipak, u ovom trenutku sve što je dostupno je "polikriza": ili, govoreći rječnikom Davosa, "skupinu povezanih globalnih rizika sa složenim učincima".
Komentar: Polikriza je istodobna pojava nekoliko katastrofalnih događaja
Jednostavnim riječima: savršena oluja
Nepodnošljivi dosadnjakovići s tog podijeli pa vladaj otoka u sjevernoj Europi upravo su otkrili da "geopolitika", nažalost, nikada nije zapravo ušla u bezobrazni tunel "kraja povijesti": na njihovo veliko čuđenje, sada je centrirana - opet - preko Heartlanda, kao što je to bilo tijekom većeg dijela zabilježene povijesti.
Ali šlag na alpskoj torti je arogancija/glupost koja zapravo odaje igru: londonski City i njegovi vazali su bijesni jer se "svijet koji je Davos napravio" brzo urušava.
Komentar: Londonski City povijesna je financijska četvrt u kojoj se nalaze i Burza i Banka Engleske.
Davos nije "napravio" nikakav svijet osim vlastitog simulakruma.
Davos nikad nije ništa uradio kako treba, jer su te "elite" uvijek bile zauzete veličanjem Carstva kaosa i njegovih smrtonosnih "avantura" diljem globalnog juga.
Davos ne samo da nije uspio predvidjeti sve nedavne, velike ekonomske krize, već prije svega ni ovu trenutnu "savršenu oluju", povezanu s deindustrijalizacijom kolektivnog Zapada koju je iznjedrio neoliberalizam.
I, naravno, Davos nema pojma o stvarnom resetiranju prema multipolarnosti.
Samoopisani lideri javnog mnijenja zauzeti su "ponovnim otkrivanjem" da je Čarobna planina Thomasa Manna smještena u Davosu - "u pozadini smrtonosne bolesti i nadolazećeg svjetskog rata" - prije gotovo jednog stoljeća.
Pa, danas "bolest" - potpuno biološko oružje - nije baš smrtonosna sama po sebi. A "nadolazeći svjetski rat" zapravo aktivno potiče klika američkih Straussovih neokonzervativaca i neoliberalista: neizabrana, neodgovorna, dvostranačka Duboka država koja nije čak ni podložna ideologiji. Stogodišnji ratni zločinac Henry Kissinger još uvijek ne shvaća.
Panel o deglobalizaciji u Davosu obilovao je zabludama, ali barem je dozu realnosti pružio mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto.
Što se tiče kineskog potpredsjednika, premijera Liu Hea, sa svojim golemim znanjem o financijama, znanosti i tehnologiji, barem je bio od velike pomoći u postavljanju pet glavnih smjernica Pekinga za doglednu budućnost - izvan uobičajene imperijalne sinofobije.
Kina će se usredotočiti na povećanje domaće potražnje; održavanje industrijskih i opskrbnih lanaca "glatkim"; ići na "zdrav razvoj privatnog sektora"; produbiti reformu državnih poduzeća; i ciljati na "atraktivna strana ulaganja".
Ruski otpor, američka propast
Emmanuel Todd nije bio u Davosu. No, francuski antropolog, povjesničar, demograf i geopolitički analitičar bio je taj koji je proteklih nekoliko dana na kraju razbarušio svo prikladno perje kolektivnog Zapada fascinantnim antropološkim objektom: intervjuom utemeljenom na stvarnosti.
Todd je razgovarao s Le Figarom - novinama koje su po izboru francuskog establišmenta i visoke buržoazije. Intervju je objavljen prošlog petka na 22. stranici, ukliješten između poslovično rusofobnih estriha i uz krajnje šturo spominjanje na dnu naslovnice. Dakle, ljudi su se stvarno morali potruditi da ga pronađu.
Todd se našalio da ima - apsurdnu - reputaciju "uništavača pobunjenika" u Francuskoj, dok je u Japanu cijenjen, predstavljen u glavnim medijima, a njegove se knjige objavljuju s velikim uspjehom, uključujući najnoviju (više od 100.000 prodanih primjeraka): "Treći svjetski rat je već počeo."
Značajno je da ovaj japanski bestseler ne postoji na francuskom, s obzirom na to da se cijela izdavačka industrija sa sjedištem u Parizu drži EU/NATO linije prema Ukrajini.
Činjenica da Todd ispravlja nekoliko stvari je malo čudo u trenutnom, krajnje kratkovidnom europskom intelektualnom krajoliku (postoje drugi analitičari, posebno u Italiji i Njemačkoj, ali oni imaju puno manju težinu od Todda).
Dakle, evo Toddovih sažetih najvećih pogodaka.
- Novi svjetski rat je u tijeku: "Prelaskom s ograničenog teritorijalnog rata na globalni ekonomski sukob, između kolektivnog Zapada s jedne strane i Rusije povezane s Kinom s druge strane, ovo je postao svjetski rat".
- Kremlj je, kaže Todd, pogriješio, računajući da će se raspadnuto ukrajinsko društvo odmah urušiti. Naravno, on ne ulazi u detalje o tome kako je NATO vojni savez do vrha naoružao Ukrajinu.
- Todd je u pravu kada naglašava kako su Njemačka i Francuska postale manje važni partneri u NATO-u i nisu bile svjesne onoga što se vojno planira u Ukrajini: "Nisu znali da bi Amerikanci, Britanci i Poljaci mogli da dopuste Ukrajini da vodi dugotrajan rat. Temeljna osovina NATO-a sada je Washington-London-Varšava-Kijev."
- Toddova glavna činjenica je ubojita: "Otpor ruskog gospodarstva vodi američki imperijalni sustav u propast. Nitko nije predvidio da će rusko gospodarstvo izdržati suočeno s 'ekonomskom moći' NATO-a".
- Posljedično, "monetarne i financijske američke kontrole nad svijetom mogu propasti, a s njima i mogućnost da SAD u bescijenje financira svoj enormni trgovinski deficit".
- I zato smo "u beskonačnom ratu, u sukobu gdje je na kraju krah jednih ili drugih".
- Što se tiče Kine, Todd bi mogao zvučati kao agresivnija verzija Liu Hea iz Davosa: "To je temeljna dilema američkog gospodarstva: ne može se suočiti s kineskom konkurencijom bez uvoza kvalificirane kineske radne snage."
- Što se tiče ruskog gospodarstva, "ono prihvaća tržišna pravila, ali s važnom ulogom države, te zadržava fleksibilnost oblikovanja inženjera koji omogućuju prilagodbe, industrijske i vojne".
- I to nas opet dovodi do globalizacije, na način koji okrugli stolovi u Davosu nisu mogli razumjeti: "Toliko smo delokalizirali naše industrijske aktivnosti da ne znamo hoće li se naša ratna proizvodnja moći održati".
- Na učenijem tumačenju te zablude o "sukobu civilizacija", Todd ide prema mekoj moći i dolazi do zapanjujućeg zaključka: "Na 75 posto planeta organizacija roditeljstva bila je po očevoj liniji, i zato možemo identificirati snažno razumijevanje ruske pozicije. Za kolektivni nezapad, Rusija potvrđuje umirujući moralni konzervativizam."
- Dakle, ono što je Moskva uspjela izvesti jest "repozicionirati se kao izvorni model velike sile, ne samo "antikolonijalističke", već i po očevoj liniji i konzervativne u smislu tradicionalnih običaja."
Između svjetla i tame
Može li biti da Rusija - uz pravu Četvorku, kako sam ih definirao (s Kinom, Indijom i Iranom) - prevladava u antropološkim udjelima?
Prava Četvorka ima sve što je potrebno da procvjeta u novi međukulturalni fokus nade u "fragmentiranom svijetu".
Pomiješajte konfučijevsku Kinu (nedualističku, bez transcendentalnog božanstva, ali s Taoom koji teče kroz sve) s Rusijom (pravoslavni kršćanin, koji poštuje božansku Sofiju); politeistička Indija (kotač ponovnog rođenja, zakon karme); i šijitski Iran (islamu prethodi zoroastrizam, vječna kozmička borba između Svjetla i Tame).
Ovo jedinstvo u različitosti svakako je privlačnije i nadahnjujuće od vječne ratne osovine.
Hoće li svijet naučiti iz toga? Ili, da citiramo Hegela - "ono što učimo iz povijesti je da nitko ne uči iz povijesti" - jesmo li beznadno osuđeni na propast?
O autoru:
Pepe Escobar je novinarski veteran, pisac i nezavisni geopolitički analitičar fokusiran na Euroaziju.
