© THE CANADIAN PRESS/Bernard BraultPremijer Justin Trudeau razgovara s medijima ispred bazilike Sainte-Anne de Beaupré, istočno od Quebec Cityja, tijekom papinskog posjeta pape Franje, 28. srpnja 2022.
Sve što karakterizira njegovu vladavinu i javni život čini ga, vjerojatno, najkontroverznijim vođom zapadnog svijeta.
Sin bivšeg premijera Kanade, političkog "maratonca" Liberalne stranke, Pierrea Trudeaua, svoj je rejting političara u početku gradio na naslijeđu očevih zasluga. Pierre Trudeau je vladao Kanadom ukupno 15 godina, a njegovu vladavinu karakteriziralo je ustoličenje kanadskog nacionalizma, značajno slabljenje veza s britanskom krunom i Ujedinjenim Kraljevstvom, antiamerička vanjska politika, kao i brutalna represija i suzbijanje separatističke pobune quebečkih Francuza.
Čak i tijekom srednjoškolskih dana, kao i tijekom studija, Trudeau junior više puta se rugao crnačkoj zajednici maskirajući svoje lice tamnom kožom na nekoliko žurki i drugih zabava (tzv. "blackface" ruganje). Studirao je književnost, a kasnije i pedagogiju te je isprva radio kao srednjoškolski profesor u Vancouveru. Godine 2006. dobio je pozicije u Liberalnoj stranci, vodeći program "obnove mladih".
Vladavina i političke kontroverze
Justin Trudeau postao je kanadski premijer na izborima 2015., kada su njegovu predizbornu kampanju vodili stručnjaci za propagandu iz tima Baracka Obame, koristeći već poznate izborne floskule iz tog dijela svijeta o navodnom stranom uplitanju u kanadske izbore, iz pravca istočne hemisfere. Taj narativ nije puno pomogao na novim izborima 2019., pa od tada on vodi manjinsku vladu potpomognutu ekstremno ljevičarskom Novom Demokratskom Partijom.
Gušenje slobode govora, kao demokratske vrijednosti, česta je pojava u njegovim mandatima. Najpoznatija je njegova stalna borba protiv aktivista koji se zalažu za ograničavanje i kontrolu pobačaja, kao i onih koji promiču kršćanske vrijednosti, što je javno istaknuo u siječnju 2018. Poznat je po progonu oporbenih, ali posebice konzervativnih medija, poput Rebel Newsa koje je u nekoliko navrata bezuspješno pokušao ugušiti.
Njegovi tjelohranitelji nasilno su udaljili novinarku koja ga je u srpnju 2021. pitala zašto ne želi da se 20 slučajeva paljenja crkava u Kanadi okarakterizira kao "zločini iz mržnje". Sam Trudeau je 2022. optužio židovske članove parlamenta da "podržavaju naciste". Trudo je, nakon mnogo buke u javnosti oko njegovog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o emitiranju, kojim bi državnim organima dao pravo cenzure sadržaja na društvenim mrežama i internetu, onih koji ne odgovaraju njegovom zvaničnim narativu i koji ne govore afirmativno o njegovom liku i djelu, isti predlog zakona bio prinuđen da povuče iz procedure, proprativši taj svoj poraz histeričnim vrijeđanjem cjelokupne opozicije.
U isto vrijeme, vlada Justina Trudeaua potrošila je milijune dolara na promicanje gay turizma u Kanadi, kao i na indoktriniranje djece, čak i u predškolskoj dobi, LGBTQ+ ideologijom. Općenito, mnoge njegove političke odluke mogu se, kao što ćemo kasnije vidjeti, svrstati u mjere za depopulaciju Kanade.
Brojne je Kanađane razljutio svojom odlukom da prihvati migrante s Bliskog istoka, ali i odlukom da povuče kanadsku sigurnosnu potporu borbi protiv Islamske države. Štoviše, omogućio je kanadskim borcima iz Islamske države da se vrate u Kanadu, oslobađajući ih pravne odgovornosti i čak im dopuštajući da se pridruže kanadskim oružanim snagama.
S druge strane, izraelska javnost ga je osudila jer nije zauzeo negativan stav prema palestinskim političkim skupinama. Iskoristivši kao izgovor najveće kanadsko masovno ubojstvo u povijesti, odnosno pucnjavu, uspio je učiniti ono što američkim demokratima godinama ne polazi za rukom - uvesti vrlo strogu kontrolu i ograničenja posjedovanja osobnog oružja.
Tijekom tog vremena, je sa svojom zamjenicom Christinom Freeland organizirao značajne financijske donacije kontroverznoj ekstremističkoj američkoj organizaciji Black Lives Matter, ozloglašenoj po predvodništvu brojnih nemira u američkim gradovima, koji su završili rasnim nasiljem, ubojstvima, ali i velikom materijalnom štetom na privatnoj imovini.
Trudeau je također poklonik Zelene agende, kao i obožavatelj švedske globalističke eko-aktivistice Grete Thunberg, koju je susreo na marginama Montrealskog klimatskog marša u rujnu 2019. Tom prilikom ga je dotična kritizirala, u svom prepoznatljivim retoričkim stilom, "za nedovoljno bavljenje klimatskim promjenama". Iako je tijekom prethodne vladavine u nekoliko navrata izrazio "divljenje kineskom diktaturom", čiji način vladanja "promiče ekonomiju", u studenom 2022. je osudio gušenje prosvjeda protiv anticovid mjera u toj zemlji i davao izjave podrške kineskim prosvjednicima, uprkos tome što je to krajnje hipokritički potez, imajući u vidu sve mjere koje je pokrenuo i sproveo protiv prosvjednika okupljenih oko istovjetne ideje u svojoj Kanadi.
Izvanredno stanje i vojni zakoni
Ono po čemu je Trudeau najpoznatiji u svijetu su njegove represivne anticovid mjere i politički potezi protiv protivnika takvih mjera predvođenih kanadskim kamiondžijama na prosvjedu Konvoj slobode početkom 2022. godine. Izvanredno stanje u Kanadi je prije toga uvedeno samo tri puta - tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. rata, kao i tijekom quebečkih nemira i separatističke pobune quebečkih Francuza 1970. (posljednju je sproveo upravo njegov otac).
Trudeau je bio gorljivi zagovornik svih anticovid mjera, uključujući i obvezna, pa čak i prisilna cijepljenja, što je napad na slobodu izbora i pravo na izbor svakog pojedinca. U svim svojim govorima u tom razdoblju inzistirao je na cijepljenju te ograničavanju pa čak i ukidanju nekih prava i sloboda necijepljenih Kanađana. Njegove represivne mjere, prema izjavama mnogih njegovih tadašnjih kritičara, "tiranske", izazvalo je mirno okupljanje većine Kanađana širom zemlje u prosvjedu koji su predvodili kanadski kamiondžije. Konvoj Slobode, koji je krenuo iz svih dijelova ove goleme zemlje, stigao je u glavni grad Ottawu, a već 14. veljače 2022. premijer je počeo potiskivati masu, inventivnošću na kojoj bi mu pozavidjeli mnogi povijesni nacistički i fašistički vođe.
Naime, Trudeau je tog 14. veljače, na nagovor svog ideološkog kolege Joea Bidena, pokrenuo proceduru ukidanja kanadske Povelje o pravima i slobodama te pokrenuo proceduru uvođenja izvanrednog stanja koje prema tamošnjim zakonima parlament morao izglasati u roku od 7 dana.
Nakon burnih parlamentarnih rasprava, punih uvreda i neopravdanih, prenapuhanih i pejorativnih kvalifikacija koje su zastupnici iz Trudeauove Liberalne stranke uputili oporbi, Trudeau je, suočen s parlamentarnom krizom i nemogućnošću proguravanja svojih diktatorskih mjera, raspustio kanadski parlament četvrti dan rasprave. Odbivši pregovore s prosvjednicima, a i sam pobjegavši u nepoznato, pokrenuo je vojne zakone, čijim je mjerama napao okupljeni narod.
Kamiondžije i drugi okupljeni ljudi iz cijele Kanade nisu se toga bojali, a Trudeauov rejting u to vrijeme bio je samo 16%. Tada je kanadski premijer odlučio zamrznuti privatne bankovne račune pojedinih prosvjednika (koje su identificirale kanadske tajne službe), ograničio prodaju i prijevoz goriva okupljenima te zamrznuo račune ad hoc zaklada za masovno javno kapilarno financiranje političkih pokreta ("crowdfunding").
Uslijedila su masovna uhićenja prosvjednika, uključujući i svećenika čiji je jedini "prekršaj" bila javna molitva za Božju pomoć okupljenima i koji je zbog tog "nedjela" završio u samici. Također je kaznio sudionike prosvjeda, od 500 do 5000 kanadskih dolara. Prosvjed je s vremenom jenjavao, ali s ruskom specijalnom vojnom operacijom u Ukrajini, koja je upravo tih dana i otpočela pa je i globalna covid histerija izgubila na zamajcu jer ju je zamijenila hitnost najnovijeg globalističkog narativa te se kanadski politički lider "izvukao", ne prekidajući svoj mandat prije vremena.
Proukrajinska politika i neizravna podrška neonacistima
Odmah nakon izbijanja sukoba u Ukrajini, kao lojalni član skupine vođa okupljenih u tzv. "međunarodnoj zajednici", isticao se gorljivom podrškom Ukrajini. Efraim Zurov, direktor Centra Simon Wiesenthal u Izraelu, osudio je kanadsku vojsku za obuku neonacističkih boraca u Ukrajini. Ukupno je od 2015. Kanada obučila preko 33.000 ukrajinskih vojnika.
Još 2016. godine, tijekom posjeta Ukrajini, Trudeau se sastao s Andrejem Parubijem, kojeg se često optužuje za veze s ukrajinskim ultranacionalistima i veličanje Adolfa Hitlera. Ukrajinsko-kanadski kongres uspio je osujetiti namjere bivšeg premijera Stephanea Diona da "spusti napetosti u odnosima s Rusijom". Bezuvjetna politička i vojno-materijalna podrška Oružanim snagama Ukrajine i dalje je zaštitni znak kanadske vanjske politike.
Također treba naglasiti da ukrajinska zajednica u Kanadi broji oko 1.360.000 ljudi, od kojih većina živi u Saskatoonu. Dobar dio te zajednice slijedio je Andreja Meljnika, ukrajinskog nacionalista, koji se sa svojom oružanom frakcijom odvojio od Stepana Bandere u emigraciju. Mnogi Kanađani ukrajinskog podrijetla potječu iz obitelji Melnyk i danas predstavljaju utjecajan dio kanadskog građanstva, uz nekoliko milijardera, od kojih su se neki istaknuli kao financijeri Trudeauove predizborne kampanje.
Osim što je uvela sankcije Ruskoj Federaciji, Kanada je u međuvremenu u više navrata poslala značajnu financijsku pomoć Ukrajini s više od 3,4 milijarde dolara samo u 2022. godini, kao i 626 milijuna dolara izravne pomoći ukrajinskoj vojsci. Osim toga, u određenim krugovima u Ottawi razmišlja se i o slanju broja od 82 tenka Leopard 2 koje je Kanada kupila od Njemačke 2007. godine. No, službene odluke o tome za sada još nema.
Eugenika u Kanadi
Iako Kanada ima svoju bogatu povijest eugenike, osobito prije Drugog svjetskog rata. rata, koji se ogleda u prisilnoj sterilizaciji indijskih žena, ovdje neće biti riječi o tome. Neće biti riječi ni o odabiru imigranata prema strogim kriterijima zdravstvenog stanja. Vrijeme je da spomenemo nova zakonska rješenja Justina Trudeaua o eutanaziji u modernoj Kanadi.
Naime, u zakonu koji ove godine stupa na snagu u Kanadi, predviđena je eutanazija osoba s psihičkim smetnjama, ali čak i djece (sic!) s invaliditetom. Kanadski zakoni o eutanaziji, koji su stupili na snagu 2016., rezultirali su s više od 10 000 ubojstava iz "milosrđa" do danas. U Kanadi je redovita pojava da liječnici pacijentima za teške bolesti predlažu "medicinski potpomognuto umiranje" kao jednu od opcija "medicinskog liječenja".
Mnogi pacijenti, koji nemaju nikakvu "smrtnu bolest" nego samo invaliditet, redovito dobivaju takve sugestije od svojih liječnika. Prošle je godine nekoliko stručnjaka Ujedinjenih naroda za ljudska prava osudilo kanadsko zakonodavstvo kao diskriminirajuće prema osobama s invaliditetom. Nije ni čudo što se takva zakonska rješenja u području zdravstva uspoređuju s istim idejama iz razdoblja Trećeg Reicha.
Eutanazija je danas šesti vodeći uzrok smrti u Kanadi jer se mnogi građani na nju odlučuju jer si ne mogu priuštiti troškove liječenja i tuđe skrbi i pomoći. Dakle, puno manje nego u svim drugim zemljama, u Kanadi (kao ni u SAD-u) se ne isplati biti kronični bolesnik. Ako vam se živi...
Naposljetku, može se primijetiti da politika Justina Trudeaua ne samo da izvana često izgleda kaotično, nedosljedno i shizofreno, nego je i nekonzistentna sa samim liberalizmom, a ponajmanje s poštivanjem demokratskih načela i ljudskih prava. Stoga, ako vas netko uvjeri da ondje potražite dom, pogotovo ako pripadate skupini koja je takvom politikom ugrožena, razmislite još jednom.
Komentari čitatelja
na naše novosti