Vjerojatno najsjajniji grumen u Hershovoj pripovijesti je usmjeravanje konačne odgovornosti izravno na Bijelu kuću. CIA se, sa svoje strane, izvukla. Cijelo izvješće može se čitati kao građenje žrtvenog jarca. Vrlo krhkog, aljkavog žrtvenog jarca - što s onim povjerljivim dokumentima u garaži, beskrajnim buljenjima u prazno, mnogo nerazumljivog mumljanja i naravno cijeli, jezivi, višegodišnji obiteljski korupcijski vrtuljak u i oko Ukrajine, koji tek treba biti do kraja razotkriven.
Hershovo izvješće pojavilo se odmah nakon smrtonosnih potresa u Turskoj/Siriji. Ovo je sam po sebi istraživački novinarski potres, koji se proteže preko rasjeda i otkriva bezbrojne otvorene pukotine, grumenčiće istine koji traže zrak usred ruševina.
Ali je li to sve? Održava li se pripovijest od početka do kraja? Da i ne. Prije svega, zašto sada? Ovo je curenje informacija - uglavnom od jednog insajdera Duboke države, Hershovog ključnog izvora. Ovaj remix "Dubokog grla" iz 21. stoljeća možda je zgrožen toksičnošću sustava, ali u isto vrijeme zna da što god kaže, neće imati posljedica.
Kukavički Berlin - cijelo vrijeme ignorirajući shemu - neće ni da progovori. Na kraju krajeva, banda Zelenih je bila u ekstazi jer je teroristički napad temeljito unaprijedio njihovu srednjovjekovnu agendu deindustrijalizacije. Paralelno, kao dodatni bonus, svi ostali europski vazali dobivaju dodatnu potvrdu da je to sudbina koja ih čeka ako ne slijede glas njihovog gospodara.
Hershova pripovijest uokviruje Norvežane kao bitnog suučesnika teroru. Nije iznenađujuće: NATO-ov Jens "Mir je rat" Stoltenberg bio je doušnik CIA-e možda pola stoljeća. I Oslo je naravno imao svoje motive da bude dio dogovora; prikupiti gomilu dodatnog novca prodajući sav višak energije koju je imao za očajne europske kupce.
Mali narativni problem je da Norveška, za razliku od američke mornarice, još uvijek nema operativni P-8 Poseidon. Ono što je u to vrijeme bilo jasno jest da je američki P-8 putovao naprijed-nazad - s dopunom goriva u zraku - iz SAD-a na otok Bornholm.
Pozitivno je to što je Hersh - radije njegov ključni izvor - učinio da MI6 potpuno nestane iz priče. SVR, ruska obavještajna služba, u to se vrijeme poput lasera usredotočila na MI6, kao i na Poljake. Ono što još uvijek učvršćuje priču jest da je kombinacija iza "Bidena" osigurala planiranje, podatke i koordinirala logistiku, dok su završni čin - u ovom slučaju sonar plutača koja detonira eksploziv C4 - možda izvršili norveški vazali.
Problem je što je plutaču možda ispustio američki P-8. I nema objašnjenja zašto je jedna od dionica Sjevernog toka 2 ostala netaknuta.
Hershov modus operandi je legendaran. Iz perspektive stranog dopisnika na terenu od sredine 1990-ih, od SAD-a i NATOstana do svih krajeva Euroazije, nekome poput mene lako je razumjeti kako koristi anonimne izvore i kako pristupa - i štiti - svoj opsežni popis kontakata: povjerenje djeluje u oba smjera. Njegov rekord je apsolutno bez premca.
No, naravno, ostaje mogućnost: što ako ga se izigrava? Je li ovo samo "limited hangout"? Na kraju krajeva, pripovijest mahnito oscilira između sićušnih detalja i dosta slijepih ulica, neprestano prikazujući ogroman trag papira i previše ljudi u petlji - što implicira pretjerani rizik. CIA koja previše oklijeva da odlučnije krene je potvrđena crvena uzbuna u cijeloj priči - pogotovo kada znamo da bi idealni podvodni glumci za takvu operaciju bili iz Odjela za posebne aktivnosti CIA-e, a ne iz američke mornarice.
Komentar: "Limited hangout" je obavještajni žargon za oblik propagande u kojem se odabrani dio skandala, kaznenog djela, osjetljive ili povjerljive informacije itd., otkriva ili procuri, bez priopćavanja cijele priče.
Što će Rusija učiniti?
Vjerojatno cijeli planet razmišlja kakav će biti ruski odgovor.
Promatrajući šahovsku ploču, ono što Kremlj i Vijeće sigurnosti vide jest da Merkel priznaje da je Minsk 2 bio samo prijevara; imperijalni napad na Sjeverne tokove (imaju sliku, ali možda nemaju sve insajderske pojedinosti koje je dao Hershov izvor); bivši izraelski premijer Bennett službeno govori o pojedinostima o tome kako su Anglo-Amerikanci ubili mirovni proces u Ukrajini koji je krenuo u Istanbulu prošle godine.
Stoga ne čudi što je Ministarstvo vanjskih poslova jasno dalo do znanja da su, kada je riječ o nuklearnim pregovorima s Amerikancima, sve predložene geste dobre volje "neopravdane, nepravovremene i nepotrebne".
Ministarstvo je, namjerno i pomalo zlosutno, bilo vrlo nejasno oko ključnog pitanja: "objekata strateških nuklearnih snaga" koje je napao Kijev - uz pomoć Amerikanaca. Ti su napadi možda uključivali "vojno-tehničke i informacijsko-obavještajne" aspekte.
Kada je riječ o Globalnom jugu, ono što Hershovo izvješće ističe je odmetnička supersila, predstavljena ogromnim krvavo crvenim slovima, kao državni sponzor terorizma: ritualno sahranjivanje - na dnu Baltičkog mora - međunarodnog prava, pa čak i kitnjaste imitacije carskog, "međunarodnog poredka temeljenog na pravilima".
Trebat će neko vrijeme da se u potpunosti identificira koja je frakcija Duboke države možda koristila Hersha za promicanje svoje agende. Naravno da je svjestan toga - ali to nikad ne bi bilo dovoljno da ga udalji od bombastičnog istraživanja (tri mjeseca napornog rada). Američki glavni mediji će učiniti sve da potisnu, cenzuriraju, ponize i ignoriraju njegovo izvješće; ali ono što je važno jest da se Globalnim jugom već širi kao šumski požar.
U međuvremenu, ministar vanjskih poslova Lavrov potpuno se isključio, slično kao i Medvedev, osuđujući kako su SAD "pokrenule totalni hibridni rat" protiv Rusije, pri čemu su obje nuklearne sile sada na putu izravnog sukoba. A kako je Washington proglasio "strateški poraz" Rusije kao svoj cilj i pretvorio bilateralne odnose u vatrenu loptu, više ne može biti "uobičajenog poslovanja".
Ruski "odgovor" - čak i prije Hershovog izvješća - bio je na sasvim drugoj razini; napredna dedolarizacija u cijelom spektru, od EAEU do BRICS-a i dalje; i potpuno preusmjeravanje trgovine prema Euroaziji i drugim dijelovima Globalnog juga. Rusija uspostavlja čvrste uvjete za daljnju stabilnost, već predviđajući neizbježno: vrijeme za frontalni obračun s NATO-om.
Kako idu kinetički odgovori, činjenice na bojnom polju pokazuju da Rusija dalje slama američku/NATO posredničku vojsku u punom načinu strateške dvosmislenosti. Teroristički na Sjeverne tokove naravno uvijek će vrebati iz pozadine. Bit će povratnog udarca. Ali to će biti u vrijeme, na način i na mjestu koje Rusija izabere.
Komentari čitatelja
na naše novosti