Tal Abyad • Sirija
© Delil Souleiman/AFPTal Abyad • Sirija
Dana 8. ožujka, zastupnik Matt Gaetz predstavio je rezoluciju koja bi prisilila kongresni nadzor da se primijeni na nastavak američke vojne okupacije Sirije.

Ukupno se 47 republikanaca pridružilo 56 demokrata - primarnih članova Kongresnog progresivnog kluba (CPC) - u korist zakona. Također je imao potporu Roberta Forda, koji je bio veleposlanik Obamine administracije u Siriji i ranije veliki jastreb za svrgavanja sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

"Sirija je moj glavni cilj. Krećemo na put oko svijeta. Možda ćemo otići u Jemen. Možda ćemo se zaustaviti u Nigeru. Možda ćemo se zaustaviti u Sudanu. Možda ćemo na kraju završiti u Ukrajini," Gaetz je rekao za Intercept o zakonu, što implicira da to neće biti posljednji takve vrste u okončanju američkog intervencionizma diljem svijeta.

Unatoč ovoj neočekivanoj dvostranačkoj potpori, ipak ga je oborila velika većina jastrebova statusa quo u Kongresu, što je predstavljalo veliku izgubljenu priliku za Washington da se uskladi s međunarodnim pravom - i vlastitim domaćim zakonom. Kao što je Ford primijetio u svom pismu Kongresu:
"Ne postoji definicija kako bi izgledao 'trajni' poraz ISIS-a, a Washington duguje našim vojnicima koji tamo služe u opasnosti ozbiljnu raspravu o tome je li njihova misija zapravo ostvariva."
Štoviše, kao što je primijetio, posljednje dijelove teritorija na koje je ISIS polagao pravo već su zauzele kurdske snage uz potporu SAD-a u ožujku 2019., a procjena Pentagona pokazala je da terorističkoj skupini nedostaje kapaciteta za pokretanje napada na SAD. Sada se radi o milicijama koje podržava Iran i koje napadaju američke trupe u Siriji, pri čemu mnogi članovi Kongresa vide njihovu kontinuiranu prisutnost kao strateškog posrednika u izbjegavanju kopnenog mosta između Irana, Sirije i Hezbollaha, milicije u Libanonu koju podržava Iran.

Ali problem s ovim strateškim razmišljanjem je da takav kopneni most već postoji. Američke trupe samo produljuju vožnju između ovih teritorija - ali je ne guše u potpunosti. Što je još važnije,to je protuzakonito i po međunarodnim i po američkim standardima. Vojno odobrenje za postavljanje američkih trupa u Siriju u osnovi je protiv međunarodnog prava jer oni nikada nisu dobili dopuštenje od postojeće vlade Sirije, priznate od strane UN-a. U isto vrijeme, taj isti zakon nikada nije odnosio na Iran, milicije koje podržava Iran ili bilo što povezano s tim, čineći trenutnu vojnu okupaciju temeljnim prekoračenjem zakonski dodijeljenih ratnih ovlasti. Tu je i pitanje područja pod kontrolom Kurda koja bi bila odmah napadnuta od strane susjedne Turske ako američke trupe odu, ali ni to se ne spominje u postojećem vojnom ovlaštenju.

Štoviše, stalna prisutnost SAD-a samo pogoršava humanitarnu krizu u Siriji. Kao što je The Cradle opširno izvijestio u suradnji s drugim arapskim medijskim izvorima, SAD kradu sirijsku naftu, tj. njihov najvažniji tok prihoda na međunarodnom tržištu, dok također postavljaju parališuće ​​sankcije Damasku koje lijekove, hranu i osnovne proizvode čine nedostupnima - možda veći udarac za sirijski narod od tekućeg, desetljećima dugog rata u toj zemlji. To je čak i nakon nedavne humanitarne katastrofe koju je izazvao snažan potres duž tursko-sirijske granice.

Prethodne rezolucije usmjerene na povlačenje američkih trupa iz Sirije bile su, za sve namjere i svrhe, politički teatar. Na primjer, dali su rok od tjedan dana za izlazak trupa - što je očito vrlo nerealno, ako je čak i ispravno i zakonito. A s obzirom na neuspješno američko povlačenje iz Afganistana, politički ima smisla da SAD želi izbjeći još jednu sramotu takvih razmjera. Ali Gaetzovo zakonodavstvo bi im odobrilo do 180 dana, što bi bilo realno i pomoglo bi pogođenim regijama da glatko prijeđu pod zakonitu kontrolu središnje vlade u Damasku.

Stoga je ova zadnja rezolucija bila ozbiljno propuštena prilika da se okonča američki prljavi rat protiv Sirije. Konačno skloniti američke trupe s puta opasnosti i prekinuti višegodišnja kršenja relevantnih međunarodnih i domaćih zakona. I američka i sirijska javnost zaslužile su bolje; zaslužili su potpuni i konačan kraj tekuće i nezakonite okupacije sirijskog suverenog teritorija od strane Washingtona, koji prazni blagajne obiju nacija bez ikakvog razloga (ili barem ne onog relevantnog za svakodnevni život ljudi na ulicama).

Sada je nemoguće znati koliko će dugo trajati imperijalni projekt Washingtona u Siriji. Ali sa sigurnošću se može reći da će se to nastaviti sve dok ratni jastrebovi statusa quo budu imali udobna mjesta u Kongresu. Međutim, činjenica da su republikanske zvijezde u usponu poput Gaetza i mladih demokrata poput onih u CPC-u udružili snage s veleposlanikom Fordom kako bi pozvali na okončanje ovog nereda siguran je znak da se stvari mijenjaju. Za nadati se je da će jednoga dana, kada dinosauri u Kongresu budu konačno istrijebljeni, Gaetz i njegovi istomišljenici u Kongresu imati svoj "put oko svijeta" kako bi okončali američki popis nezakonitih vojnih okupacija i zauzdali vojne ovlasti predsjednika.
O autoru:
Bradley Blankenship američki je novinar, kolumnist i politički komentator. Ima sindiciranu kolumnu na CGTN-u i slobodni je izvjestitelj za međunarodne novinske agencije, uključujući novinsku agenciju Xinhua.