© SANARuski predsjednik Vladimir Putin (L) rukuje se sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom tijekom sastanka u Kremlju u Moskvi 15. ožujka 2023.
U cijelom svijetu, osim na Zapadu, naravno, očekivani susret Putina, Assada i Erdogana u Moskvi označit će početak rješavanja sirijske krize, piše Asharq Al-Awsat. Moskva čini sve kako bi normalizirala odnose između Damaska i Ankare. Međutim, vlasti arapske zemlje također trebaju podržati ovu namjeru, što znači da ostatak rješenja ne podrazumijeva vojnu opciju i da se Sirija proglasi apsolutnim pobjednikom na bojnom polju.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad stigao je u službeni posjet Moskvi, gdje ga je dočekao zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Mihail Bogdanov. Čak je bilo očekivanja da će njegovo putovanje kulminirati sastankom s ruskim i turskim predsjednicima Vladimirom Putinom i Recepom Tayyipom Erdoganom.
Assadov posjet dolazi u trenutku kada je Moskva pojačala napore da prevlada prepreke za normalizaciju odnosa između Damaska i Ankare. Ona je omogućila sastanak zamjenika ministara vanjskih poslova Rusije, Irana, Turske i Sirije, ali je Damask ipak htio da se prije tog multilateralnog sastanka održe pregovori između Assada i Putina.
Neki kažu da Sirija i dalje želi izaći kao pobjednik iz ove krize i ignorira sve napore da se ona riješi, ali je to mišljenje saudijskog stručnjaka za globalnu geopolitiku Raida Jabera, koje baš nema argumente koji bi to potkrijepili.
Sastanak zamjenika ministara vanjskih poslova Turske, Rusije, Sirije i Irana održali su se jučer u Moskvi, a nastaviti će se danas, 16. ožujka. Glavna tema je proces normalizacije službenih odnosa između Ankare i Damaska u pripremi tehničkih pregovora uz sudjelovanje ministara vanjskih poslova ovih država.
Tursko izaslanstvo predvodi zamjenik ministra vanjskih poslova Burak Akçapar. Sastanku će nazočiti i Mihail Bogdanov, zamjenik ministra vanjskih poslova i posebni izaslanik predsjednika Rusije za Bliski istok i Afriku, Ali Asghar Hadji, viši savjetnik iranskog ministra vanjskih poslova za posebna politička pitanja, te Ayman Susan, zamjenik ministra vanjskih poslova Sirije.
Sastanak je bio najavljen, iako su sirijski mediji demantirali da će se održati u terminu kojeg je odredio turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, odnosno tijekom tekućeg tjedna. Razlog leži u činjenici da Damask još nije dobio odgovarajuće garancije za normalizaciju odnosa s Ankarom. A susreta, prema sirijskim medijima, neće biti dok Assadova vlada ne dobije te garancije. Ipak, turski mediji su naveli da će Burak Akçapar danas održati radni sastanak.
U utorak je postalo poznato da strane nisu postigle dogovor o datumu i postupku održavanja ovog sastanka, o čemu svjedoče oprezne izjave zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Mihaila Bogdanova. Najavio je pripreme za sastanak zamjenika ministara vanjskih poslova Rusije, Sirije, Turske i Irana. Istodobno, nije precizirao datum i mjesto predstojećeg sastanka, a također je odbio razjasniti njegove detalje.
"Pripremamo se", odgovorio je Bogdanov na pitanje novinara o datumu predstojećeg sastanka.
Ruski mediji objavili su neke detalje vezane uz rezerve Sirije prema sastanku i citirali sirijske izvore koji kažu da Damask ima zahtjeve koje želi ispuniti prije službene objave datuma sastanka.
Rasprave su još u tijeku, a datum sastanka mogao bi biti objavljen ako se postignu pozitivni rezultati. Glavni zahtjev Damaska Ankari je da dostavi raspored za povlačenje turskih snaga sa sirijskog teritorija i prestane podržavati terorističke skupine. To su objavile sirijske novine Al-Watan.
Islam Times, koji opširno piše o naporima Irana da se postigne održivo rješenje, navodi da su se turski i sirijski diplomati, obavještajci i generali sastajali i ranije, a svi njihovi sastanci imaju jedan cilj: dogovoriti sastanak Erdogan-Assad nakon 12 godina napetosti. Iako je Erdogan više puta tražio od ruskih dužnosnika da uvjere sirijskog čelnika da prekine diplomatsku stanku što je prije moguće, sirijska strana još nije dala zeleno svjetlo. Dužnosnici Damaska vide Tursku kao jednog od glavnih uzroka razorne krize i nevolje u svojoj zemlji i zapravo ne vjeruju novom turskom pristupu. Erdogan pokušava zaključiti slučaj detanta sa Sirijom i povećati joj šanse za pobjedu na predsjedničkim izborima u svibnju. Ali Assad i drugi sirijski dužnosnici nisu zaboravili patnje tijekom svog rata protiv terorizma i ne žele Ankari brzo dodijeliti privilegije.
Sirijska vlada postavila je uvjete za normalizaciju, koji će je, ako ih Ankara provede, uvjeriti da donese konačnu odluku o normalizaciji. Najvažniji od njih su povlačenje turskih vojnih snaga iz sjevernih regija i prestanak podrške teroristima. Zbog činjenice da su dijelovi Sirije pod vojnom okupacijom Turske i snaga pod njezinim zapovjedništvom, bez prestanka okupacije odnosi među njima neće se vratiti u normalu. Sirijski dužnosnici također su poručili da puke riječi nisu dovoljne i da Turci to trebaju dokazati djelima.
Turska je proteklih godina pokušala promijeniti demografiju sirijskih područja svojom vojnom okupacijom dijelova sjevera i uspostaviti svoju doživotnu prisutnost odvajanjem od središnje vlasti Sirije, što je destruktivna akcija koju Damask ni na koji način neće tolerirati i dok ne dobije jamstva vezana za povlačenje turskih vojnih snaga, neće potpisati dokument o normalizaciji odnosa, što Ankara vrlo dobro razumije.
Turska tvrdi da je njena vojna prisutnost na sjeveru Sirije namijenjena borbi protiv terorističkih skupina PKK i YPG. Ali sve su to izgovori koji su sirijskim dužnosnicima neprihvatljivi. Doista, velik dio sigurnosnih prijetnji o kojima Turska govori proizlazi iz okupacijske politike Sjedinjenih Država koje su pod svoju zaštitu stavile kurdske snage od 2014. i potaknule sukobe naoružavajući ih i opremajući. Ako se takve terorističke prijetnje žele ukloniti, to bi se trebalo dogoditi uz pomoć sirijske vlade, a ne turske okupacije.
S druge strane, ako se smanji potpora Ankare teroristima u sirijskoj pokrajini Idlib, posljednjem uporištu terorista koje podupire Turska, otvorit će se put za uništenje tih skupina u budućnosti, a Erdogan mora pokazati svoju dobru volju jer prijateljstvo s Damaskom je u suprotnosti s podrškom teroristima i Damask to ne odobrava.
Striktnost Damaska po pitanju detanta i njegovo nepovjerenje u tursku vladu izgleda logično s obzirom na Erdoganovo ratnohuškačko iskustvo u posljednjih 12 godina. Zbog toga se Ankara za pomoć obraća Moskvi i Teheranu, a oni bi mogli utjecati na Assada da "popusti" bar u dijelu u kojem je to moguće. Ali tada bi Assad morao riješiti kurdski problem, koji muči Turke, iako je to bio dio Sporazuma iz Adane, kojeg je s Turcima potpisao još Hafez al-Assad, otac aktualnog predsjednika, a Rusija taj sporazum uzima kao polazište za normalizaciju.
Uz sigurnosna i diplomatska pitanja koja su prioritet, sirijsko-turski dužnosnici su u svojim bilateralnim susretima kao važno pitanje istaknuli i povratak sirijskih izbjeglica.
Trenutno u Turskoj živi oko 3,7 milijuna sirijskih izbjeglica, ali i Erdogan pokušava brzo zatvoriti taj slučaj i pokrenuti njihov masovan povratak kući. Tu mu treba pomoć Damaska jer se Turska posljednjih godina nosi s velikom gospodarskom krizom, a nakon nedavnog potresa problemi zemlje su se udvostručili. Stoga je nastavak primanja sirijskih izbjeglica izvan mogućnosti turske vlade, a sporazum o normalizaciji može mnogo pomoći Ankari.
Ulazak Irana na sastanak o razvoju situacije u Siriji pridonijet će detantu između Sirije i Turske, a ako Erdoganova vlada odobri sirijske uvjete, možda ne sve, obnova veza prije izbora u Turskoj u svibnju nije nevjerojatan.
Ranije je Rami al-Shaer, konzultant u ruskim ministarstvima obrane i vanjskih poslova, rekao da ne vjeruje da će se sastanak zamjenika ministara vanjskih poslova Rusije, Sirije, Turske i Irana održati u skladu s najavljenim datumom i da Damask svim silama nastoji odgoditi bilo kakvu diplomatsku aktivnost vezanu uz rješavanje krize s Turskom do susreta predsjednika Bashara al-Assada i Vladimira Putina. I tako je i bilo, ali je susret održan hitno pred sam početak ovog multilateralnog skupa, tako što je Assad iznenada došao u Moskvu. To govori da njemu, kao konzultantu, nisu dostupne baš sve informacije.
Osim toga, al-Shaer je za trenutnu krizu okrivio Damask i da Assadova vlada nastavlja težiti političkoj dobiti stavljajući je iznad interesa naroda.
"Assad želi izaći kao pobjednik iz krize koja je zadesila Siriju i onemogućuje odvijanje bilo kakvog unutarsirijskog dijaloga. Ovo nije prvi put da se to dogodilo. Sjetimo se pokušaja izaslanstva Assada da promijeni tekst završne izjave konferencije u Sočiju, a da ne spominjemo Rezoluciju 2254 Vijeća sigurnosti UN-a i ignoriranje ustavnih amandmana i tako dalje. Damask krivi vanjske sile za pogoršanje situacije u Siriji i ignorira sve unutarnje čimbenike u sirijskoj krizi", napominje savjetnik.
Trojka iz Astane, koju predstavljaju Rusija, Turska i Iran, odlučila je da se patnje sirijskog naroda i pogoršanje ekonomske situacije ne smiju nastaviti. Održivo rješenje za trenutačnu krizu u Siriji može se postići samo uključivim političkim procesom pod vodstvom Sirije koji ispunjava legitimne težnje sirijskog naroda, kao što je navedeno u Rezoluciji 2254 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Završnom priopćenju Konferencije u Sočiju 2018. Sirija zna da su to njene obaveze i pokazuje spremnost za sudjelovanje u obnovi ustavnog i političkog režima. Al-Shaer je izrazio optimizam da će se predsjednik Assad nakon posjete Moskvi u to uvjeriti i shvatiti važnost normalizacije tursko-sirijskih odnosa. Obnova dobrosusjedskih odnosa doprinosi rješavanju mnogih pitanja.
Ako ćemo biti iskreni, uz obnovu neprijateljstava bi svima bilo jasno da nijedna strana ne može pobijediti, ni sirijske snage, ni islamističke skupine, ni Kurdi, koji cijeli proces ne gledaju blagonaklono, jer znaju da bi dogovor Damaska i Ankare bio njihov siguran kraj. Dok su Sirija i Turska u svađi, Kurdi mogu igrati na ta proturječja.
Stoga je u ovom trenutku loše da bilo koja strana postavlja ultimatume, jer to s horizonta udaljava čin pomirenja.
Svi bi trebali pozdraviti ulogu Trojke iz Astane u rješavanju sirijske krize, kao i spremnost Turske i Sirije da okončaju svađu.
Turska kaže da "nije okupacijska država, a njena vojna prisutnost na sirijskom teritoriju je privremena, temeljena na Sporazumu iz Adane iz 1998. godine, upravo onom sporazumu kojeg gura Rusija i koji odgovara Damasku. Da, prema tom sporazumu Turska može ući u sirijski teritorij i riješiti prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti, ali ne može vječno ostati u Siriji. Konačno, taj je sporazum produžavan svake godine, sve do 2011., a ako se ne produži, više nije na snazi, ne poništava se, već ulazi u fazu "zamrznutog sporazuma".
Tako Turska kaže da će se sigurno povući svoje trupe kada Sirijci pristanu, a vlast u Damasku će uspostaviti punu kontrolu nad cijelim sirijskim teritorijem.
Kurdi i njihova reakcija
Jedan od glavnih kurdskih medija, Rudaw, prenio je kako je ruski predsjednik Vladimir Putin u srijedu ugostio sirijskog čelnika Bashara al-Assada na razgovorima dok Kremlj nastoji popraviti veze između Damaska i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Sastanak slijedi nakon iznenađujuće objave prošlog tjedna o obnovi diplomatskih veza između najvećih rivala Bliskog istoka, Saudijske Arabije i Irana, uz posredovanje Kine.
Veze između Erdogana i Assada prekinute su nakon izbijanja borbi u Siriji, a uspješno posredovanje Kremlja dalo bi Putinu diplomatski utjecaj s Rusijom međunarodno izoliranom zbog sukoba u Ukrajini.
"U stalnom smo kontaktu i naši odnosi se razvijaju", rekao je ruski čelnik Assadu na početku njihovog sastanka kojeg je prenosila televizija.
Assad, koji je u utorak stigao u Moskvu, izrazio je podršku vojnoj kampanji Moskve u Ukrajini i rekao da će posjet označiti "novi aspekt" u vezama njegove zemlje s Moskvom.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov ranije je rekao novinarima da će se razgovori usredotočiti na bilateralne veze, ali je rekao da će "odnosi Turske i Sirije sigurno biti dotaknuti na ovaj ili onaj način".
Rat u Siriji 2011. zategao je odnose između Damaska i Ankare, koja je dugo podržavala pobunjeničke skupine koje se protive Assadu. Turska je prekinula diplomatske veze sa Sirijom ubrzo nakon početka rata.
Analitičari kažu da Moskva sada želi premostiti jaz između dviju zemalja koje vide zajedničkog "neprijatelja" u kurdskim skupinama u sjevernoj Siriji, koje opisuju kao "teroriste".
Erdogan je nagovijestio da bi se mogao sastati s Assadom, a njihovi ministri obrane sastali su se u Moskvi u prosincu, u prvim takvim razgovorima od početka sirijskog rata.
Diplomati iz Rusije, Turske, Sirije i Irana sada u Moskvi rade kako bi pripremili put za sastanak ministara vanjskih poslova, javljaju turski mediji, prenosi Rudaw, bez opširnije analize o stavovima kurdskih skupina o ovom procesu, koji će minirati njihove snove o odcjepljenju i neovisnosti.
Zapravo, to je točka na kojoj Damask i Ankara imaju najviše zajedničkih interesa, iako Turska, sada samo formalno, kao članica NATO pakta traži da iz Sirije odu i američke okupacione snage. Uskoro ćemo vidjeti hoće li Rusija uspjeti ono što je proteklih dana, na opće iznenađenje svih, pošlo za rukom Kini, koja je uspjela učiniti nemoguće i pomiriti Iran i Saudijsku Arabiju.
Komentari čitatelja
na naše novosti