banka
© globallookpress.com Ringo Chiu
Banke poput "Silicon Valley Bank" (SVB) ponašale su se pohlepno i sebično, ali će ih, unatoč tome, spasavati američka vlada, tvrdi američki ekonomist Michael Hudson i pojašnjava da mjere kojima je vlada pribjegla onemogućuju sistemske promjene. potrebno za zaustavljanje krize.

Kada kamatne stope rastu kao sada kako bi se obuzdala inflacija, objašnjava Hudson, cijene vrijednosnih papira - obveznica i dionica - padaju. Međutim, banke ne moraju smanjivati ​​tržišnu cijenu svoje imovine, koja se uglavnom sastoji od takvih dionica. Tako banke stvaraju tzv. nerealizirane gubitke. Banke tek moraju otkriti stvarni pad svoje tržišne cijene kada počnu prodavati te obveznice ili upakovane hipoteke.

Upravo se to dogodilo s bankom Silicon Valley (SVB), za koju se pokazalo da se kockala kako bi ostvarila kapitalni dobitak kupnjom dugoročnih državnih obveznica, čije su kamate skočile u nebo zbog pooštravanja koje je nametnuo Fed.

Banka je očekivala da Fed ne može zadržati visoke kamatne stope bez izazivanja ozbiljne recesije. No, umjesto snižavanja kamata, šef Feda Jerome Powell objavio je da u SAD-u već ima dovoljno zaposlenih pa je podigao kamate, čak i više nego što je najavio. Kamatne stope su porasle, a cijene obveznica su pale.

SVB je, primjećuje Hudson, "ostao s nerealiziranim gubitkom od gotovo 163 milijarde dolara, što je više od njegove kapitalne osnove."

Deponenti se nisu ponašale neracionalno

Banke diljem zemlje počele su naglo gubiti depozite. Ovo nije bila "trka" deponenata nastala iz straha. Deponenti su povlačile svoje uloge jer su se banke ponašale sebično i pohlepno.

Hudson ovu procjenu ilustrira tvrdnjom da su banke, iako su ostvarivale ogromne profite na rastućim kamatama, isplaćivale samo oko 0,2 posto svoje dobiti deponentima. Odnosno, banke su se ponašale kao monopolisti, odbijajući pošteno isplatiti svoje deponente.

Rezultat je sve veći jaz između onoga što investzitori mogu zaraditi kupnjom bezrizičnih državnih vrijednosnica, što iznosi oko četiri posto, i malih iznosa koje su banke isplaćivale svojim deponentima. Drugim riječima, deponenti su počeli povlačiti svoj novac iz banaka kako bi zaradili drugdje.

Bilo bi pogrešno nazvati to "panikom", dodaje Hudson. Deponenti koji su povukli svoj novac nisu bile neracionalni, već su to radili zbog sebičnosti banaka. SVB je po tom pitanju bio jedan od najgorih. Zbog toga su njegove dionice tako naglo porasle u posljednjih nekoliko godina.

To je pogodilo i strane deponente. Indeks američkog dolara pao je za jedan postotni bod 13. ožujka, golem iznos za jedan dan. Europljani su počeli prodavati američke dionice, što je izazvalo nagli pad europskih burzovnih indeksa.

Politički aspekti bankarske krize

Predsjednik Biden učinio je sve što je mogao da zbuni javnost. Njegov govor od 13. ožujka uvjerio je birače da "spašavanje SVB" nije opcija. Ono što je predsjednik Biden imao na umu nije spasavanje novca poreznih obveznika. Zapravo, bila je to demonstracija koliko je moćna moderna monetarna teorija u SAD-u. Osim toga, bankovne fondove, dovoljne da "štediše očuvaju netaknutima", stvorile su vlasti - jednostavno rečeno, tiskanjem novca.

U svemu tome golemu je ulogu odigrala "deregulativna korupcija". SVB je bio pod nadzorom Savezne banke stambenih kredita (FHLB).FHLB
je poznat po tome što se banke koje sa njim posluju nalaze pod njegovom supervizijom.

Drugo političko pitanje, ističe Hudson, jest pitanje je li SVB bio uporište Demokratske stranke i izvor financiranja njezine političke kampanje. Bidenova administracija, ustvrdio je Hudson, "nije htjela ubiti gusku koja nosi zlatna jaja" financiranjem demokratske kampanje. Financijski sektor je srž podrške Demokratskoj stranci.

Plan Bidenove administracije je nešto što je već dobro uspostavljeno u SAD-u. Biden je odlučan pružiti pomoć bankama barem do predsjedničkih izbora u studenom 2024.

Gospodarstvo se uvijek namjerno usporava kada se stope plaća radnika bore da sustignu inflaciju, uzrokovanu monopolskim cijenama i sankcijama protiv Rusije, što zajedno povećava cijene energije i hrane.

Ovo je prava financijska kriza s kojom se suočava američko gospodarstvo, tvrdi Hudson, i nadilazi bankarstvo. I upravo zato je još daleko od svog završetka .