bliski istok
© Tanjug/AP Photo/Hani Mohammed
Dok Amerika i njezini zapadni vazali nastoje održati privid moći, globalne nezapadne geopolitičke promjene već su u tijeku. Posebno je to vidljivo na geostrateški iznimno važnom Bliskom istoku. Amerika i kolektivni Zapad nepovratno gube dominaciju na tom, za globalnu stabilnost, ključnom području. Točnije, kolektivni Zapad je već izgubio Bliski istok.

Novi korak naprijed u tom američkom porazu je sporazum Saudijske Arabije i Irana o obnovi diplomatskih odnosa i uspostavi pune međudržavne suradnje. Sporazum je postignut uz posredovanje Kine i potpisan 10. ožujka u Pekingu.

Pregovori između Irana i Saudijske Arabije, uz posredovanje Rusije i Kine, traju već duže vrijeme u Iraku i Omanu, no potpisivanje sporazuma izazvalo je pravi politički šok na Zapadu. Sporazum je formalno trilateralan, ali nije beznačajno da je na dan njegove objave u Moskvi boravio i šef diplomacije Saudijske Arabije, princ Faisal bin Farhan al Saud.

Unatoč vjerskim razlikama (Saudijci su pretežno suniti, a Iranci šijiti), tijekom monarhističke ere odnosi obiju zemalja su bili dobri jer su obje bile pod američkim i britanskim vazalstvom. Nakon Islamske revolucije u Iranu 1979. godine i pogoršanja odnosa Teherana i Washingtona pogoršali su se i odnosi između susjeda koji dijele Perzijski zaljev.

Šiitska manjina u Saudijskoj Arabiji također je bila instrument napetosti. Iskorišteni su i mali susjedi Bahrein i Katar, zemlje sa šiitskom većinom, kojima su Britanci, bivši kolonizatori, nametnuli sunitske vladajuće obitelji. Saudijska Arabija također graniči s dvije velike šiitske zemlje, Jemenom i Omanom. Iako se jemenski šijiti razlikuju od iranskih, Jemenci vjeruju u pet imama, a Iranci u dvanaest, au Omanu je donekle dominantan drugačiji ibadijski islam, u osnovi su to šijitske zemlje.

U Jemenu također postoji veliko pleme Houthi čiji se pokret također naziva Ansar Allah. Ansar na arapskom znači "onaj koji pomaže", a Huti su bili prvo pleme koje je branilo proroka Muhameda u Medini za njegova života i kada su Medinu napala druga arapska i židovska plemena.

Saudijska Arabija, prema procjenama jer pouzdanih podataka nema, ima oko 27 milijuna Saudijaca i između pet i deset milijuna stranaca. Saudijska Arabija ima vrlo mlado stanovništvo (oko 50 posto stanovništva je mlađe od 25 godina).

Službeni Rijad tvrdi da šijitskog stanovništva ima oko 15 posto, iako je taj broj vjerojatno puno veći. Šijita ima u cijelom istočnom pojasu Saudijske Arabije i na jugu prema Jemenu, posebice u pokrajini Najran, povijesno jemenskom teritoriju koji je toj zemlji otet u ratu 1936. godine.

Diplomatski odnosi između Irana i Saudijske Arabije prekinuti su 2016. kada je Rijad pogubio utjecajnog šiitskog imama Nimr al-Nimra.

No, nije riječ samo o obnovi diplomatskih odnosa koju mnogi nazivaju mirovnim sporazumom. Riječ je o višeslojnom geopolitičkom procesu koji sa sobom nosi epohalne promjene. Jedan od ključnih aktera je Saudijska Arabija, koja nakon desetljeća američkog sluganstva postupno mijenja svoju geopolitičku i geoekonomsku orijentaciju. To je proces koji je započeo davno, dolaskom prijestolonasljednika i premijera Mohammeda bin Salmana, ali sve dok gotovo nitko na Zapadu nije vjerovao da je to moguće. Službeni stav Washingtona je da nitko izvan Zapada nema kapacitet stvarati saveze i kreirati geopolitiku. Još jedna pogrešna procjena.

Početak novog geopolitičkog bloka

Sporazum između Teherana i Rijada zapravo je tek početak stvaranja novog geopolitičkog bloka na Bliskom istoku i cijeloj zapadnoj Aziji. U uspostavu osovine Irana i Saudijske Arabije uključene su i sve zemlje Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) i Turska, koje se okreću novim globalnim i azijskim integracijama.

Prije svega, govorimo o Šangajskoj organizaciji za suradnju i BRICS-u. I Iran i Saudijska Arabija već su pokrenuli proceduru za članstvo u BRICS+.

Saudijska Arabija je također počela posredovati u rješavanju drugih regionalnih problema. On već neko vrijeme organizira privatne razgovore predstavnika Izraela i Palestinaca u Omanu. Doduše, to ide dosta sporo jer među Palestincima postoji više frakcija. U tijeku su i mirovni pregovori o Jemenu, zemlji u kojoj Iran ima značajan utjecaj, a u kojoj je Saudijska Arabija pod pritiskom Zapada uvučena u rat.

Sada se sve mijenja, a idejni nositelji i pokrovitelji promjena su Rusija i Kina. Moskva i Peking postaju novi jamci sigurnosti Bliskog istoka. Promjena epoha.

Iransko-saudijski sporazum iznenadio je zapadne kroničare otkrivši koliko je Kina strpljiva i koliko ima "meke moći" kojom pobjeđuje Ameriku. Ali nije se to dogodilo preko noći. Kina već duže vrijeme provodi diplomatske inicijative u regiji Bliskog istoka, a sve je to dio njezine Globalne sigurnosne inicijative koja predlaže alternativni svjetski sigurnosni poredak. Naravno, ti procesi neće ići brzo i bit će zastoja, ali oni se više ne mogu zaustaviti.

Šire gledano, uspjeh Kine u pomirenju Irana i Saudijske Arabije znak je da ona napušta dosadašnju pasivnu i suzdržanu vanjsku politiku te da će se od sada aktivnije, pa čak i agresivnije uključivati ​​u geopolitičke promjene i krize u svijetu. To je veliki korak naprijed, a na Kinu će se morati računati u svim budućim globalnim krizama.

Moglo bi se reći i da je to ponižavajuće isključivanje Amerike s Bliskog istoka.

Kako bi se situacija mogla dalje razvijati?

Amerika ima tridesetak vojnih baza u zapadnoj Aziji, u Kataru i Bahreinu nalaze se zapovjedništva Šeste flote, a u Saudijskoj Arabiji pet je američkih baza. Ali unatoč tome, Amerika više nije lider na Bliskom istoku.

Amerika je do sada sve slične izazove pokušavala riješiti vojnim intervencijama i ratovima, no sada je to sve manje vjerojatno.

Procjenjuje se da će u promjene na Bliskom istoku pokušati uključiti i Indiju, na koju, unatoč članstvu u BRICS-u, i dalje računa kao na antiruskog i antikineskog saveznika. Računa se na korištenje brojne indijske dijaspore u zemljama Bliskog istoka i njezinih tradicionalnih veza. Sve su to velike iluzije. Svijet sada funkcionira na drugačiji način.

Jesu li promjene na Bliskom istoku američki "Suez"? Kao kad su nakon Sueske krize 1956. i Britanija i Francuska shvatile da više nisu imperijalne sile...

Geopolitika Balkana

Vodstvo je činio američki antiiranski savez koji je sada u raspadu i praktički Amerika polako ostaje bez saveznika u tom dijelu svijeta. Desetljetna američka politika prema Iranu raspala se i umjesto na koljenima, Iran uz potporu Rusije i Kine postaje središnja sila zapadne Azije.

S daljnjim razvojem promjena, Amerika neće samo izgubiti svoju dominaciju na Bliskom istoku, nego će Amerika i kolektivni Zapad također izgubiti kontrolu nad brodskim i trgovačkim putovima u Perzijskom zaljevu i Crvenom moru koji vode do Sueskog kanala. A uz to, što je možda i najvažnije, Bliski istok se preko Kine, Rusije i Irana uvlači u potpuno novi financijski sustav u kome nema dolara i američke kontrole.

Sve je to izuzetno važno za zemlje Balkanskog poluotoka. Bliski istok je vrlo blizu, a geopolitika Balkana uvelike ovisi o geopolitičkoj situaciji u toj regiji.