© Tanjug/AP Photo/Marwan Ali
U isto vrijeme, Wall Street Journal je objavio svoj ekskluzivni članak u kojem stoji da se "libijska milicija i egipatska vojska bore na suprotnim stranama u sukobu u Sudanu", pa se te dvije priče nadopunjuju, piše novinar i analitičar Andrej Koribko u svojoj dekonstrukciji američkih lažnih vijesti.
I Hamedti i Wagner, međutim, demantirali su te tvrdnje. Sudanski veleposlanik u Rusiji također je potvrdio da je "Rusija prijateljska zemlja" te da su u stalnom kontaktu od početka sukoba.
Potvrda bliskih veza Sudana s Rusijom posebno je važna jer diplomat predstavlja vladu koja je međunarodno priznata i koju vodi general bojnik Abdel Fattah Al-Burhan, koji zapovijeda Sudanskim oružanim snagama (SAF) i jedna je od dvije osobe koje se bore za vlast, navodi Koribko.
Kartum trenutačno ne vjeruje u narativ zapadnih mainstream medija predvođenih SAD-om u nastojanju da pokažu kako Rusiju naoružava RSF preko Haftar-Wagnera, ali to bi se uskoro moglo promijeniti, upozorio je.
Još jedan proxy rat
Ako do mirovnih pregovora ne dođe uskoro - a to je malo vjerojatno jer su obje strane jasno dale do znanja da namjeravaju potpuno uništiti jednu drugu - tada se može očekivati da će se ovaj sukob nastaviti u doglednoj budućnosti.
Ako SAF ne uspije poraziti RSF, onda bi Burhan mogao staviti na kocku da je u njegovom najboljem interesu ponoviti optužbe protiv Rusije u pokušaju da dobije izravnu vojnu potporu Zapada.
Ni taj scenarij nije toliko nategnut, s obzirom na to da su Associated Press i Politico nedavno citirali neimenovane dužnosnike koji su izvijestili da SAD gomila dodatne trupe u obližnjem Džibutiju kako bi se pripremile za moguću američku evakuaciju iz Sudana.
Ovaj bi se izgovor lako mogao iskoristiti za naoružavanje Sudanskih oružanih snaga i/ili napad na Snage za brzu podršku (RSF), pogotovo jer Pentagon optužuje RSF da su pucali na oklopno američko diplomatsko vozilo.
U slučaju da Burhan ponovi novi antiruski narativ i obeća da će uništiti sporazum o sudanskoj pomorskoj bazi s Moskvom nakon poraza RSF-a, tada Bidenova administracija može "opravdati" svoju vojnu intervenciju na temelju "obrane sudanske demokracije od Kremlja", navodi ruski analitičar.
Javnosti bi tada bilo rečeno da je najnoviji sukob uzrokovan podrškom Rusije "pobunjeničkim" RSF-om, što bi zapadni mediji pripisali "obrani" tamošnjih Wagnerovih rudarskih operacija.
Američko uplitanje u rusko-egipatske odnose
To bi, piše Koribko, prethodilo neviđenoj, ali unaprijed planiranoj kampanji informacijskog rata koja bi Rusiju prikazala kao "destabilizirajuću" silu u Africi, a koja bi imala za cilj suprotstaviti se njezinim dosad vrlo uspješnim nastojanjima da se predstavi kao snaga stabilnosti. koja podupire legitimne vlade.
Svrha gore spomenute operacije bila bi potkopati novootkriveni apel Rusije za "demokratskom sigurnošću" diljem kontinenta kako bi se preokrenuo pad zapadnog utjecaja tamo.
Štoviše, Burkhanovo potencijalno oportunističko oslanjanje na ranije opisani antiruski narativ u nastajanju moglo bi imati ozbiljne implikacije na veze Moskve s Kairom zbog percepcije da podržavaju suprotstavljene strane u sudanskom ratu.
Rusko-egipatski odnosi zategnuti su nakon što je iz Pentagona procurila informacija da je Kairo odustao od navodno tajnog plana isporuke projektila Moskvi pod pritiskom Washingtona i umjesto toga pristao naoružati Kijev.
S obzirom na ovaj kontekst, scenarij Burhana kojeg podržava Egipat i okrivljuje Rusiju za izazivanje najnovijeg sukoba mogao bi dovesti do brzog pogoršanja rusko-egipatskih veza, osobito ako Kairo odluči neizravno uzvratiti Moskvi ograničavanjem njezinih prava ulaganja u Port Saidu.
Dvije su zemlje prošli mjesec potpisale dopunski sporazum o industrijskoj zoni, koji je prvi put odobren 2018. godine i trebao bi pomoći Rusiji da proširi svoj gospodarski angažman u široj regiji.
Kažnjavanje Emirata zbog bliskih odnosa s Rusijom
Taj bi cilj mogao biti ugrožen ako Egipat odluči kazniti Rusiju tim sredstvima kao odgovor na Burhanovo oportunističko ponašanje u pokušaju dobivanja izravne zapadne vojne potpore protiv RSF-a.
Štoviše, veze Ujedinjenih Arapskih Emirata s Egiptom i SAD-om također bi mogle postati mnogo kompliciranije u tom slučaju, budući da je Abu Dhabi optužen da podržava Haftara koji je navodno saveznik RSF-a, simpatizer je sudanske oružane skupine i tajno je saveznik Rusije.
Potonja optužba privukla je pozornost javnosti nakon curenja informacija iz Pentagona. Ujedinjeni Arapski Emirati su rekli da podaci koji su procurili nisu točni, ali curenje se poklopilo sa slabljenjem njihovih veza s Washingtonom dijelom zbog sve jačih veza UAE s Rusijom.
U igri je više čimbenika od samih rusko-emiratskih odnosa, ali krajnja crta je da bi se problemi UAE sa SAD-om mogli pojačati ako Burhan optuži Rusiju da naoružava RSF preko Haftar-Wagnera, piše Koribko.
Valja napomenuti da je skriveni interes Amerike u početnoj propagandnoj kampanji protiv Rusije u Sudanu kompliciranje logističkih veza njezinog geopolitičkog protivnika sa Srednjoafričkom Republikom (CAR), koja svoje daljnje postojanje kao država duguje vojnoj potpori Moskve.
Kremlj se uvelike oslanja na tranzit kroz Sudan kako bi opskrbio svoje snage i svoje saveznike tamo, ali to bi se moglo prekinuti ako Burhan skoči u antiruski vlak i ukine privilegije Moskvi, dodao je analitičar.
Veza s Čadom
Naposljetku, još jedan strateški čimbenik koji stoji iza ove najnovije ofenzive informacijskog rata protiv Rusije je da bi mogla uništiti iznenađujuće jak odnos zemlje s regionalnim vojnim teškašem Čadom.
Država je nedavno protjerala njemačkog veleposlanika zbog miješanja u unutarnje stvari zemlje, za razliku od ruskog diplomata koji nije protjeran unatoč tvrdnjama SAD-a krajem veljače da Moskva koristi Wagnera u CAR-u i Libiji za naoružavanje pobunjenika.
Komentar: CAR je Srednjoafrička Republika, država u središtu Afrike, između Čada (duljina granice 1.197 km) na sjeveru, Sudana (175 km); na sjeveroistoku, Južnoga Sudana (989 km) na istoku, Republike Konga (467 km) i DR Konga (1.577 km) na jugu i Kameruna (797 km) na zapadu; obuhvaća 622.984 km².
Ako se Čad uplete u sudanski sukob na Burhanovoj strani, tada bi mogao biti podložan sugestijama Zapadada bi im uskakanje u antiruski vlak moglo obustaviti kampanju za promjenu režima.
Ako se to dogodi, onda bi ovaj regionalni vojni teškaš također mogao podržati bilo koju potencijalno nadolazeću pobunjeničku/terorističku ofenzivu koju bi njen povijesni francuski partner mogao uskoro planirati protiv Rusije u CAR-u, prema analitičaru.
Američki ciljevi:
- Namamiti Burhana da povjeruje američkim zahtjevima u zamjenu za američku vojnu potporu; Zahtijevati da također opozove prava Rusije na pomorsku bazu i prekine joj pristup prelijetanja CAR-a;
- Razmotriti izravnu potporu sudanskim snagama pod izlikom pokretanja "operacije evakuacije" u Sudanu;
- Diskreditirati Rusiju i UAE kako bi bili predstavljeni kao "destabilizirajuće sile";
- Izazvati krizu u odnosima Rusije sa sudanskim susjedima Čadom i Egiptom;
- Koristiti gornji scenarij za izgradnju regionalne koalicije za odbijanje Rusije u Africi;
- Potaknuti Čad da podrži pobunjeničku/terorističku ofenzivu koju podupire Francuska u CAR-u koji je saveznik Rusije;
- Smisliti posrednički rat u Maliju, savezniku Rusije, kako bi se slomio utjecaj Kremlja u Sahelu;
- Usavršiti ovu novu metodu hibridnog ratovanja prije nego što se primijeni diljem kontinenta;
SAD stoga ima mnogo razloga za pokretanje ove kampanje lažnih vijesti, iako nije jasno hoće li u konačnici postići bilo koji od zadanih ciljeva ili ne, zaključio je Andrey Korybko.
Komentari čitatelja
na naše novosti