To je izraz kojeg je skovao desno-orijentirani hegelovski politički teoretičar Samuel Francis, čiji mračni svjetonazor nikad nije bio nešto s čime sam se slagao. Pored toga bio je pronicljiv, posebno u pogledu ambicija ljevice.
Rekao je da ako postignu svoje, Sjedinjene Države i veći dio zapadnog svijeta neće pasti na klasično shvaćen "socijalizam", već na anarho-tiraniju, što je proizvoljni zakon kao normalan način vođenja javnog života. Nitko ne može računati ni na kakva pravila. Sve je fluidno i neprestano se mijenja. Postoji samo jedna značajka koju možemo očekivati: što god se dogodi, bit će obavezno; odnosno potkrijepljeno prijetnjom nasilja.
Nasilje može provoditi rulja, ali će se ponašati kao zamjena za moć, poput Crvene garde pod Maom. Nakon što se rulja umiri, moćni javni dužnosnici nastupaju i proglašavaju ono što su učinili dobrim ili lošim, ovisno o političkim prioritetima trenutka. Loša rulja, ona koje se protivi ljevici, biva zatvarana, ali dobra rulja, (one koje klevetaju sveučilišne govornike ili one s teškim poremećajima osobnosti koji provaljuju u Tennessee Capitol) se brane i opravdavaju.
Prema stajalištu Francisa, ljevica je već 1990-ih bila usmjerena prema duboko nihilističkom preziru vladavine prava kao univerzalnog načela, baš kao što su počeli prezirati slobodu govora, jednaku zaštitu, slobodu udruživanja i druge vrijednosti koje povezujemo s prosvjetiteljstvom i zapadnom idejom slobode. Herbert Marcuse bio je na rubu 1960-ih, ali danas je dio glavnog vala.
U ovom Marcusovom pogledu, sama "sloboda" bila je čista iluzija koju je iskonstruirao strukturalno rasistički i fašistički sustav gospodara. Nema "slobodnog tržišta", nema "slobode govora", nema "slobode vjeroispovijesti". To su samo parole koje se koriste kao maska za sustav koji duboko tlači sve nenormativne skupine.
Jedini način za postizanje autentične slobode, prema ovom stajalištu, jest poduzeti potpunu demontažu vladavine prava, prvo intelektualnim naporima, zatim naporima na lokalnom nivou i konačno naporima režima koji bi bili usmjereni na demontiranje zakona demokratskih društava, uključujući ograničenja vladi.
Društveni sustav koji oni zamišljaju nije "diktatura proletarijata", nego diktatura elita koje prihvaćaju naopaki i zamršeni svjetonazor "probuđene" ili "woke" ljevice i njezine ambicije koja je usmjerena prema rušenju svega. U analizi Francisa vidimo da istinska sloboda u osnovi ovisi o ustavima, tradicijama, narodu obrazovanom u klasičnoj tradiciji, poštivanju normi i snažnoj kulturi koja ovisi o vjeri, obitelji i zajednici.
Samuel Francis je vjerovao da je sve to krhkije nego što su ljudi vjerovali. Demontaža je bila moguća nakon što su temelji civiliziranog života erodirani kroz ideološku indoktrinaciju; ne stare ljevice, nego "probuđene", "woke" ljevice, a postoji golema razlika; i masovno kultiviranje neznanja. Predvidio je da bismo se jednog dana mogli probuditi i otkriti da se sve ono što smo uzimali zdravo za gotovo srušilo pod našim nogama, a nama će ostati samo proizvoljni diktati. Sudovi ne bi radili na donošenju pravednosti i pravde, već na nametanju nejednakosti i dominacije stranačke vladavine.
Izraz anarho-tiranija je suprotna od onoga na temelju čega su i za što su uspostavljene Sjedinjene Američke Države. Imali smo republikanski oblik vlasti koji je uspostavio stroga ograničenja vladine moći. Narod bi upravljao preko svojih izabranih predstavnika. Imali smo provjere moći. Postojale su ravnoteže unutar vlade. Izbori bi osigurali da vlast nikada neće biti konačno oduzeta narodu.
Ono čemu svjedočimo temeljna je subverzija ove vizije i njezina zamjena, za sada, anarho-tiranijom. To je vlada koja ne poznaje granice svoje moći i čak zanemaruje vlastite zakone, šireći kaos što je dalje moguće. Barem pod običnom anarhijom, ljudi bi mogli sastaviti vlastiti uredan sustav društvene, političke i ekonomske interakcije bez uplitanja. Dio tiranije to sprječava.
Taj mi je izraz pao na pamet dok sam gledao vijesti o optužnici protiv bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, prema krajnje smiješnim optužbama, da je konvencionalno plaćanje izvršeno u uobičajenom pravnom iznuđivanju zapravo trošak financiranja kampanje i da je stoga kazneno djelo.
Cjelokupna je stvar očito apsurdna, jer takva plaćanja idu svakodnevno, po satu, u korporativnom životu. Možda čovjek na ulici to ne zna, ali to je postao način na koji se posluje. To je ono što su tvrtke i pojedinci prisiljeni činiti, čak i ako su pritužbe u potpunosti izmišljene, kako bi izbjegli visoke troškove parničenja. Plaćate ljudima neka odu. To je tragično, ali savršeno legalno čak i ako je oblik iznude.
Dakle, potrebno je nešto učiniti kako bi se ovo pretvorilo u kršenje zakona o financiranju kampanje. Čini se prilično očiglednim da je riječ o progonu političkog neprijatelja u stilu "banana republike". Ljudi kažu da će se to obiti o glavu njegovim protivnicima te da će sve ovo u konačnici pomoći Trumpu, što je također vjerojatno. Također je vjerojatno da barem neki ljudi koji vuku konce to znaju i namjeravaju. Sve je kockanje da će Trump kao kandidat povući demokratske birače u rekordnom broju kao i prije.
Puno se nagađa o pravim motivima. Ali takav je život u anarho-tiraniji: svi smo prepušteni nagađanju o temeljnom razlogu koji stoji iza kaosa, šoka i strahopoštovanja. Što god da je istina, ljudi mudro pretpostavljaju, to nije ono što govore. Ono što boli jest kada vidimo kako ova velika zemlja tako brzo pada u takvo ludilo. Ali imajte na umu da je ova vrsta proizvoljnog zakona postala kodificirana kao norma prije tri godine, kada je hitna deklaracija omogućila nadjačavanje svih načela Povelje o pravima.
Kad sam vidio kako su roditelji uhićivani, jer su vodili svoju djecu u igraonice, pastore u lisicama jer su se usuđivali održati bogoslužje, frizerske salone zatvorene jer su primali mušterije, pivnicu u ruralnom Teksasu razbijenu, nakon čega je posjetitelje uhitio SWAT tim, činilo mi se savršeno očiglednim da je kontrola COVID-19 već institucionalizirala oblik anarho-tiranije. A da ne bude sumnje, elite su to razjasnile tako što su u ljeto 2020. dale zeleno svjetlo za događaje super-širenja. To je bio njihov način ruganja nama zbog naše usklađenosti. Tog su nam dana zapravo rekli da je sve to smicalica. Tada je i sam Trump počeo sumnjati u to da je bio u neku ruku prisiljen odobriti jedan od najvećih napada na građanska prava američkog naroda.
U tom se razdoblju pokrenulo nešto strašno. Javni službenici, pa čak i sudovi, počeli su vjerovati da posjeduju svu moć. Možda i posjeduju. Glasači, ako imaju ikakvu preostalu kontrolu, imaju utjecaj samo na djelić onoga što nama upravlja. Ostalo je administrativno stanje koje je tih sudbonosnih dana pokrenuto.
Sada ispituju svoju moć pod novim sustavom, koji nije američki sustav, nego je nešto što je u izravnom sukobu s njim. Nemojmo, molim vas, biti naivni da se radi samo o progonu čelnika druge stranke od strane jedne stranke. Događa se još mnogo toga. Američki sustav slobode prema zakonu i vladavina naroda i za narod se uništava. Koliko god loša mislite da je ova hitna situacija, još je gora.
Ima nade, ali samo ako spoznamo tamu sadašnjeg trenutka.
___________________
Autor: Jeffrey A. Tucker
