NATOEUROPE
© Liu RUi/GT
Europa se podijelila oko ratnohuškačkog NATO-a
Kako se rusko-ukrajinska kriza odugovlači, NATO je postao pojam za destabilizatora regionalne sigurnosti.

Situacija na Balkanu sada je na eksplozivnoj točki. KFOR, mirovne snage na Kosovu pod vodstvom NATO-a, sukobile su se u ponedjeljak sa srpskim prosvjednicima. Napetost je nastala nakon što su gradonačelnici, etnički Albanci, preuzeli dužnost u većinskom srpskom području sjevernog Kosova nakon travanjskih izbora koje su Srbi bojkotirali.

Kosovo i Srbija imaju dugotrajne napetosti. Kosovo je prvobitno bilo autonomna pokrajina Srbije u bivšoj Jugoslaviji. Uz potporu SAD-a i Zapada, Kosovo je nastojalo ići dalje na putu "neovisne državnosti" i zauzelo je tvrd stav prema Srbiji. Uključivanje NATO-a dodatno je pogoršalo razdor između Kosova i Srbije, dovodeći do oružanih sukoba između dviju strana i potkopavajući mir i jedinstvo zapadnog Balkana.

Kako situacija eskalira, šef NATO-a Jens Stoltenberg pozvao je Kosovo da ublaži napetosti sa Srbijom. Ali ostaje dvojbeno želi li NATO doista zaustaviti sukob. Multinacionalni kontingenti pod vodstvom NATO-a raspoređeni su u četiri općine na Kosovu kako bi obuzdali "nasilne demonstracije" dok su "novoizabrani gradonačelnici posljednjih dana pokušavali preuzeti dužnost", rekao je KFOR u priopćenju.

NATO s jedne strane poziva na popuštanje napetosti, ali s druge strane povećava vojnu prisutnost. Čini se da NATO samo kupuje vrijeme da naoruža Kosovo, ustvrdili su analitičari. Iz svojih prošlih ratova jasno je da su SAD prilično dobre u glumljenju pravednosti u zaustavljanju borbe dok pomažu jednoj strani, kupujući vrijeme za one koje podržavaju pozivajući na prekid vatre. Obećanja NATO-a i drugih zapadnih zemalja da će zaštititi Srbe na Kosovu jednostavno se ne mogu ispuniti. Članak u Financial Timesu kaže da je napor Zapada da zaliječi podjele između Srbije i Kosova predodređen za neuspjeh.

Song Zhongping, kineski vojni stručnjak i TV komentator, rekao je za Global Times da se snage NATO-a nisu istinski angažirale u očuvanju mira u Srbiji i na Kosovu, već su radije imale za cilj održati osnovnu činjenicu "neovisnosti Kosova" i pomogle su Kosovu ugnjetavati Srbe. Suverenitet i nacionalna sigurnost Srbije nisu prioritet NATO-a.
"Sukob Rusije i Ukrajine nije dao nikakve rezultate za mir, a postoji i mogućnost eskalacije. Postoji i mogućnost obnove sukoba na Balkanu. Budući da sukob Rusije i Ukrajine nije postigao željeni učinak za SAD, Washington treba stvoriti novi rat na europskom kontinentu."
Iz perspektive SAD-a, zemlja nije zabrinuta zbog mogućnosti izbijanja novih ratova u Europi, budući da nije izravno uključena u regiju. Washington može povući svoje vojne snage u bilo kojem trenutku. Washington se zapravo nada da će vidjeti kaos u Europi, kao i nered europskog gospodarstva i europsku ovisnost o SAD-u. SAD ne želi postojanje ujedinjene i jake Europe. U međuvremenu, kako je sukob između Rusije i Ukrajine potrošio velik dio energije i resursa SAD-a, SAD će vjerojatno gledati na pogoršanje raskola između Srbije i Kosova kao na priliku koju mogu iskoristiti da oslabe utjecaj Rusije u Srbiji i na Balkanu.

Konačni cilj SAD-a je da i Europa i Rusija pretrpe gubitke, što je više u skladu s njezinom globalnom strategijom i hegemonističkim interesima. Sada SAD vidi Europu kao dva bureta baruta, jednu u vrućem ratu, a drugu koja je pred eksplodiranjem. U očima Washingtona, europska kriza je prilika koju SAD treba iskoristiti.