Seizmički geopolitički događaj ove ere je eksplozija članstva u BRICS-u, i još većeg potencijalnog članstva u BRICS-u. Ovaj je pokret prešao ključnu točku. Prošla je tranziciju od 'beznačajne' multipolarnosti do antikolonijalnog izraza -- pomak koji se ne smije podcijeniti. To je etos koji crpi energiju iz dubokih slojeva strastvenih osjećaja koji su bili potisnuti u prvim poslijeratnim godinama, ali koji ponovno izranja na površinu kako bi multipolarni okvir uložio u očitu dinamiku.
Sada postoji osam nacija koje su službeno podnijele zahtjev za članstvo i još 17 koje su izrazile interes za pridruživanje. Ako i Saudijska Arabija i Rusija budu članice zajedno, to će značiti da su dva od tri najveća proizvođača energije u istom taboru.
Ako su Rusija, Kina, Brazil i Indija članice iste asocijacije, onda su četiri od sedam teritorijalno najvećih zemalja - pokrivaju 30 posto kopnene površine, a time i prirodnih resursa - članice BRICS-a.
Gotovo 50 posto svjetske proizvodnje žitarica i riže, kao i 15 posto svjetskih rezervi zlata nalazi se u BRICS-u. U međuvremenu, Kina, Indija, Brazil i Rusija četiri su od devet najmnogoljudnijih zemalja na planetu s ukupnom populacijom od 3,2 milijarde ljudi, ili 40 posto svjetske populacije.
"Kina, Indija, Brazil, Rusija i Saudijska Arabija imaju zajednički bruto domaći proizvod od 29 trilijuna dolara ili 28 posto nominalnog svjetskog BDP-a. Ako se bruto društveni proizvod mjeri prema paritetu kupovne moći, tada je udio BRICS-a nešto veći od 54 posto. Rusija i Kina imaju dva od tri najveća nuklearna arsenala na svijetu."
"Prema svakom parametru - broju stanovnika, površini, proizvodnji energije, bruto nacionalnom proizvodu i nuklearnom arsenalu - BRICS nije samo još jedan multilateralni debatni klub." Oni su bitna i vjerodostojna alternativa zapadnoj hegemoniji," primjećuje Jim Rickards.Trgovačka valuta
Na novom summitu BRICS-a jedna od središnjih tema najvjerojatnije će biti novi trgovinski valutni okvir, koji bi trebao naići na prijemčivu publiku. Ovaj će okvir naići na sve sofisticiraniju mrežu kapitala i komunikacija. Ova mreža će ojačati šanse za daljnji uspjeh.
Ključna pogreška je neuspjeh da se napravi razlika između različitih uloga valute plaćanja (trgovanja) i rezervne valute. Valute plaćanja koriste se u trgovini za proizvode i usluge. Države mogu trgovati u kojoj god valuti žele: to ne moraju biti dolari. Međutim, kada to ne čine - u velikim razmjerima - potražnja za dolarom postupno opada. U konačnici ovaj gubitak inozemne potražnje za dolarom smanjuje sposobnost SAD-a da troši iznad svojih prihoda.
Ono što određuje rezervnu valutu je veliko, dobro razvijeno tržište državnih obveznica. Niti jedna zemlja na svijetu ne može se približiti tržištu američkih državnih obveznica u smislu dubine i konvertibilnosti.
Stoga zapadni financijski stručnjaci s prijezirom odbacuju mogućnost da će američki dolar uskoro izgubiti svoju hegemoniju. Ali zaboravljaju da nije postojalo američko tržište obveznicama sve do Prvog svjetskog rata, kada je Woodrow Wilson izdao Liberty Bonds [obveznice slobode, op.prev.] kako bi pomogao financiranju rata. Skupovi i parade obveznica slobode održani su u svakom od većih gradova. Kupnja obveznica slobode postala je patriotska dužnost. Ovaj se trud isplatio i iznjedrio američko tržište obveznica.

Također, nedavni eksperiment Banke za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements) u stvarnom vremenu s digitalnim mjenjačkim transakcijama središnje banke mogao bi preoblikovati ovaj projekt - i značajno smanjiti potrebu za velikom rezervom financijske imovine.
Zapad je donedavno projekt BRICS uglavnom omalovažavao. Ali sada konačno uviđa činjenicu da BRICS inicijativa ima potencijal okrenuti naglavačke i geopolitiku i međunarodni monetarni sustav.
Novi politički trendovi
Ovog mjeseca, predsjednik Eurasia Group Cliff Kapchan napisao je u Foreign Policyju da će "šest kolebljivih država odrediti budućnost geopolitike":
"Srednje sile danas imaju više prostora za djelovanje nego u bilo kojem trenutku od Drugog svjetskog rata." Riječ je o zemljama sa značajnim geopolitičkim polugama utjecaja. Ono što je, međutim, mnogo zanimljivije jest djelovanje šest srednjih sila globalnog juga: Brazila, Indije, Indonezije, Saudijske Arabije, Južne Afrike i Turske. Te zemlje, koje se ponekad priklanjaju jednoj, a ponekad drugoj sili, nisu povezane ni s jednom supersilom i stoga su slobodne stvarati novu dinamiku moći. Ovih šest sila stoga služe kao dobar barometar za šire političke trendove".Žmigavci su uključeni. Zapadni establišment to jednostavno ne shvaća. Zaključak Kapchanova članka je. "SAD pokušava da ih sustigne - ali čak ni to ne rade kako treba. Potrebna im je dobro izbalansirana strategija prema svakoj od tih kolebljivih država (kako bi se zaustavilo njihovo odmicanje od SAD-a prema osovini Rusija-Kina)", upozorava Kapchan. Zavrtanje ruku, prijetnje i prisila, valjda, kao i obično.
"...ostaje pitanje hoće li države BRICS-a postati čvršće vezane formalnim institucijama pod kineskim vodstvom... mogućnost koja predstavlja jasan izazov za Zapad... Ali ova se prijetnja vjerojatno neće ostvariti. Te se države možda povlače od SAD-a - ali to je sasvim druga stvar od pridruživanja tijelu koje vodi Kina i pomaže Rusija, a koje se aktivno suprotstavlja SAD-u. Do sada BRICS nije pokazao sposobnost aktivnog razvoja i provedbe zajedničke agende, tako da ima vrlo malo institucionalne snage koju bi Kina mogla kooptirati."
'Sustizanje'? Konj je već pobjegao. Staja je prazna.



Komentari čitatelja
na naše novosti