Fotografija iz datoteke: američka ministrica financija Janet Yellen
Kontrola galija i germanija namijenjena je "očuvanju nacionalne sigurnosti", priopćilo je kinesko Ministarstvo trgovine kasno u ponedjeljak. Rečeno je da će za izvoz biti potrebno službeno dopuštenje nakon što pravila stupe na snagu 1. kolovoza, ali nije rečeno koja bi se ograničenja mogla primijeniti.
Vlada kineskog čelnika Xi Jinpinga frustrirana je američkim ograničenjima pristupa naprednim procesorskim čipovima i drugoj tehnologiji iz sigurnosnih razloga. Ali Peking je sporo uzvratio, vjerojatno kako bi izbjegao ometanje novonastalih kineskih razvijača čipova, umjetne inteligencije i druge tehnologije - navodi dalje američki medij.
Yellen bi trebala stići u četvrtak u sklopu napora Bidenove administracije da oživi odnose koji su pali na najnižu razinu u desetljećima zbog sporova oko tehnologije, kineskog vojnog nagomilavanja, ljudskih prava i drugih iritanta - piše ABC News.
Kina je najveći svjetski izvor galija i germanija, koji se proizvode u malim količinama ali su potrebni za izradu računalnih čipova za mobilne telefone, automobile i druge proizvode, kao i za solarne ploče i vojnu tehnologiju.
Sjedinjene Države dobivaju oko polovicu svojih zaliha obaju metala izravno iz Kine, prema američkom Geološkom institutu. Kina je prošle godine izvezla oko 23 metričke tone (25 tona) galija i proizvodi oko 600 metričkih tona (660 tona) germanija godišnje.
Sjedinjene Države blokirale su kineski pristup naprednim čipovima i tehnologiji za njihovu proizvodnju te su uvjerile saveznike Nizozemsku i Japan da ograniče izvoz alata za izradu čipova.
To prijeti da odgodi ili izbaci iz "tračnica" ambicije vladajuće Komunističke partije da učini Kinu prosperitetnijom i poveća svoj globalni utjecaj tako što će postati lider u čistoj energiji, telekomunikacijama, umjetnoj inteligenciji i drugim tehnologijama - navodi američki medij i podsjeća da je u svibnju Peking zabranio korištenje proizvoda američke visokotehnološke tvrtke Micron Inc., tamošnjeg najvećeg proizvođača memorijskih čipova, u računalima i mrežnoj opremi koja se smatra osjetljivom.
Zaključak
Ova vijest samo potvrđuje ono o čemu već duže vrijeme pišemo na našem portalu, a to je, kako Kina nema namjeru uzmicati pred američkim potezima i prijetnjama, već da na iste odgovara simetrično odnosno recipročno.
Ako uistinu želi poboljšati odnose s Pekingom (a uvjeren sam da želi jer to pokazuje svojim praktičnim potezima poput nedavnog posjeta državnog tajnika Antonyja Blinkena Pekingu, a sada i ministrice financija Yellen) Bidenova administracija morat će promijeniti svoj politički pristup toj zemlji i prilaziti joj s više osjećaja i razumijevanja, kako za njene strahove tako i za njene interese.
Kraće rečeno, morat će Kinu prihvatiti kako ravnopravnog partnera u dijalogu, a ne kao onoga koji ju vječno kritizira bilo s pozicije globalne trgovine, bilo ljudskih prava - tj. onoga koji ju "uči živjeti". Ta su vremena nepovratno prošla i to se ne odnosi samo na Kinu.
U suprotnom, pomaka prema nekoj trajnijoj stabilizaciji odnosa koja bi otvorila put međusobnoj većoj suradnji ne može i neće biti.
Da bi se to postiglo, unutar Washingtona je potrebno stvoriti novu političku i medijsku klimu i, još važnije, zajednički dvostranački konsenzus o novom pristupu Kini - manje konfliktnom a više otvorenom za dijalog o zajedničkim interesima. Očekivati tako nešto u predizbornoj godini odnosno predsjedničkoj kampanji koja službeno počinje u rujnu - krajnje je teško.
Podsjećam da su obje stranke - i demokratska i republikanska - još 2016. godine po prvi put postigle konsenzus oko pozicioniranja Kine kao glavnog američkog globalnog suparnika u 21. stoljeću.
Međutim, ako se procijeni da su nužne promjene, novi "kontrakonsenzus" o tome (tj. o pokretanju nove suradnje s Kinom, na nekim novim, međusobno korisnim temeljima) jednako je tako moguć.
Ali iz ove perspektive gledano do toga je još jako dalek i trnovit put, iako je moj dojam kako bi Peking na tako nešto rado pristao.
Međutim, očekivati da će kineski državni vrh zbog toga odustati od svojih nacionalnih interesa odnosno podrediti ih onim američkim krajnje je iluzorno.
Ravnoteža je ključna u svemu, pa tako i ravnoteža snaga među ključnim državama u globalnoj geopolitici. Ako nje nema međunarodna zajednica biva izložena neprestanim sukobima, ratovima i nestabilnostima, dok se poremećena ravnoteža jednom opet ne uspostavi.
Mislim kako ulazak u doba "vječnih ratova" danas malo tko želi tko je normalne pameti. Prije svega, jer pobjednika u ratu između velikih nuklearnih država više ne može biti. Ako bi ih kojim čudom i bilo - teško da bi se to moglo zvati pobjedom. Puno prije nuklearnim zimom i sveopćom bijedom onih "sretnika" koji bi takav rat preživjeli.
Komentari čitatelja
na naše novosti