Putin
© ALEXEY NIKOLSKY/SPUTNIK/AFP/Getty Images
Diljem Europe šapuće se i osporava velikodušnost više europskih vlada prema Ukrajini, koja je do veljače ove godine veća od 60 milijardi eura, piše Ekonomist. Međutim, ovaj britanski list ne može sakriti ogorčenje što su ti glasovi razuma sve glasniji.

U Njemačkoj postoji subkultura "Putinversteher", što u prijevodu znači Putinovi simpatizeri, odnosno oni koji razumiju ruskog lidera, piše ovaj portal. Economist ove europske dužnosnike, čija je podrška sve veća, pokušava označiti pogrdnim imenom, pa o njima piše pod naslovom "Putinovi korisni idioti".


Komentar: Inače, svi oni koji razmišljaju svojom glavom i ne padaju pod utjecaj dnevne politike i njihovih medija su nazivani i gorim imenima.


Kako se dodaje, širok je spektar "europskih korisnih idiota", pa tako postoje intelektualci u medijskim i akademskim krugovima koji žale za upletenošću Europe u ono što vide kao posrednički rat između Amerike i Rusije, ili možda i šire - između Amerike i Kine.

I u poslovnom svijetu, unatoč višestrukim zapadnim sankcijama, Rusija i dalje ima mnogo prijatelja, napominje Ekonomist, koji ne krije nezadovoljstvo zbog toga.

Mađarski premijer Viktor Orbán, koji je u više navrata kritizirao podršku Zapada Ukrajini, te nastavio kupovati ruski plin, naveden je kao europski dužnosnik koji najglasnije podržava Putina.

Orbánova vlada također odbija dopustiti tranzit oružja u Ukrajinu koji su odobrile članice NATO-a. I susjedna Austrija, doduše tiše, ali podjednako čuvajući svoje interese, ustrajala je u borbi da zadrži svoju ulogu mosta između Istoka i Zapada, nudeći malo pomoći Ukrajini, dok je njezina trgovina s Rusijom rasla.

Uz Mađarsku i Austriju, Economist spominje i Grčku, koja poštuje sankcije Rusiji, ali se suzdržava od daljnjeg zaoštravanja u vezi s isporukom ruske nafte, vjerojatno zato što grčke tvrtke imaju veliki udio u toj trgovini.

Cipar je tek nedavno pod američkim pritiskom zatvorio oko 4.000 lokalnih bankovnih računa koje su držali Rusi. Suočene s manjim pritiskom, zemlje koje nisu članice EU, poput Turske i Srbije, niti se ne trude sakriti unosne usluge koje pružaju Rusiji, piše Ekonomist.

"Neke zemlje su izokrenule naizgled plemenite namjere u politiku koja Putinu grije srce", ne krije tugu britanski list.

Pozivajući se na svoju hvaljenu neutralnost, Švicarska je koristila lokalne zakone za blokiranje isporuka oružja Ukrajini, uključujući 96 tenkova Leopard koji se nalaze u Italiji i pripadaju privatnoj švicarskoj tvrtki.

Britanski list vidi skrivenu namjeru u tome što je Švedska dala zeleno svjetlo za javno spaljivanje Kur'ana, na što je burno reagirala Turska, o čemu ovisi članstvo te zemlje u NATO-u. S druge strane, Putin se na putovanju u Dagestan uoči Bajrama krajem lipnja fotografirao kako drži Kur'an, dok je objašnjavao da je prema ruskom zakonu kažnjivo skrnaviti svetinje.

"Čak i čvrste cigle u europskom zidu podrške Ukrajini mogu se srušiti", s tugom piše Ekonomist.

Slovačka je, primjerice, bila vitalni kanal za zapadnu pomoć i nedavno je obećala svoju flotu od 13 borbenih zrakoplova MiG-29 ukrajinskim zračnim snagama. Međutim, ankete pokazuju da će stranka Roberta Fitza, ljevičarskog rusofila koji je okrivio "ukrajinske fašiste" za provociranje Putina, po svemu sudeći pobijediti na nacionalnim izborima zakazanim za rujan.

Francuska je jedina označena u tekstu britanskog lista kao stup i NATO-a i Europske unije. Marine Le Pen, najveća protivnica francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, dokazuje da u toj zemlji vladaju previranja oko podrške Ukrajini, jer je osudila sukob u Ukrajini, ali je izjavila da sankcije protiv Rusije ne djeluju.

U Italiji, iako premijer Giorgio Meloni snažno podupire Ukrajinu, Matteo Salvini, koji vodi drugu najveću stranku u njezinoj koaliciji, također je protivnik sankcija, a nije skrivao dobre odnose s Putinom.

Previranja su i u Njemačkoj, koja je samo naizgled jak stup u zapadnoj propagandi, ali AFD, stranka koja se označava kao bliska Moskvi, dobiva sve veću potporu građana Njemačke, što pokazuju ankete i Vlada je u mrtvoj utrci u podršci njoj i socijaldemokratima koji su na vlasti. Iako je javna potpora pomoći Ukrajini u Njemačkoj i dalje jaka, trend je u opadanju.

Economist iznosi glavne točke narativa koji počinje vladati na Zapadu, a to je da je NATO isprovocirao napad Rusije na Ukrajinu, da je Ukrajina umjetna tvorevina koja s pravom pripada Rusiji i da Amerika sipa ulje na vatru da bi prodala svoje oružje i održala globalnu hegemoniju.

Kao primjeri toga navodi se to što je NATO napao Srbiju 1999. i Libiju 2011., kao i da je Amerika napala Irak i Afganistan, te zbog čega je onda Rusija kriva, a Amerika nije?

Drugi dio narativa je tvrdnja da postoji dublji razlog, a to je da je svrha krize pripremiti pozornicu da Europska unija bude pod dirigentskom palicom prenapuhanog NATO-a, kako piše njemački sociolog Wolfgang Streck.

Ono što spaja sve te kritičare Zapada je, tvrdi britanski list, antiamerikanizam. Ističu da je Amerika profitirala od sankcija uvedenih Rusiji, jer je prisilila Njemačku da prijeđe s ruskog plina na skuplji američki ukapljeni prirodni plin.

Druga primjedba je da je Amerika Rusiji nametnula sukob, jer je pokušala uvući Ukrajinu u svoju sferu utjecaja.

Da su ti glasovi sve glasniji, vidjelo se na nedavnom političkom skupu u blizini Berlina, kada se njemački kancelar Olaf Scholz našao pred građanima koji su mu vikali da je ratni huškač.

Scholz je odgovorio da bi oni, da imaju i malo mozga, znali tko je pravi ratni huškač. Pravo je pitanje tko ima, a tko nema mozga i misli li netko svojom glavom ili samo sluša što mu Washington govori.