
Žal za Trumpom
S druge strane Netanjahu smatra kako mu Biden "radi o glavi", a ne tako davne masovne i dugotrajne prosvjede diljem Izraela gleda kao američki "proxy" pokušaj njegova rušenja s premijerskog položaja - i o tome je više-manje otvoreno govorio (uglavnom preko svoga sina).
Osim toga Netanjahu Trumopovu administraciju smatra najprijateljskijom po Izrael još od uspostave te zemlje i u tome je vjerojatno u pravu. Trump je prvi priznao Jeruzalem glavnim gradom Izraela, pokrenuo proces i posredovao u izraelskoj pomirbi s pojedinim važnim arapskim zemljama (UAE, Bahrein, Maroko) kroz tzv. Abrahamske sporazume, predložio američki plan o rješavanju palestinskog pitanja - izrazito povoljan po izraelske interese (koji Palestinci nisu prihvatili), vodio oštru protuiransku politiku na kraju krajeva i ubivši čuvenog i karizmatičnog iranskog generala i zakletog izraelskog neprijatelja Qasema Soleimanija u bagdadskoj zračnoj luci i td., i td.
Neuništive veze i opijajuća moć židovskog novca
U tim i takvim složenim okolnostima i međusobnim odnosima s Netanjahuom, Joe Biden je u utorak, u Bijeloj kući, u Ovalnom uredu, ugostio izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga i tom prigodom pohvalio "neuništive" veze s Izraelom usprkos svim napetostima koje ima s Netanjahuovom vladom - ne samo zbog njezine sporne pravosudne reforme kako je i vidljivo iz gornjeg dijela teksta.
Jasno je kako je Biden nešto morao učiniti: izraelski lobi kroz moćnu američku židovsku zajednicu, prije svega u New Yorku (koja nije jedinstvena i homogena po pitanju desnih ili lijevih izraelskih vlada, ali je to uvijek kada je u pitanju briga za Izrael i njegovu sudbinu i opstojnost) to traži, i nema američkog političara iz obje dominantne stranke koji išta znači na američkoj političkoj sceni, a koji tako nešto može ignorirati. Moć i "miris" novca bogatih židovskih sponzora jača je i od stranačkih i osobnih interesa američkih političara - i to svi dobro znaju.
Tijekom sastanka s Bidenom izraelski predsjednik, čija je dužnost uglavnom protokolarna, naglasio je kako je u Washington došao izraziti "priznanje i zahvalnost sa svih strana političke pozornice". Podsjetio je na "oštru raspravu" koja se vodi u njegovoj zemlji (vezano uz spornu pravosudnu reformu, op.ZM.) i kazao: "Dopustite mi da jasno, uistinu jasno, ponovim kako je izraelska demokracija zdrava, snažna i otporna".
Herzog bi se u srijedu trebao obratiti dvama domovima Kongresa (Zastupničkom domu i Senatu) koji će održati plenarnu sjednicu.
Herzog kao posrednik između dvaju snažnih ega
Kao znak dobre volje za popuštanje napetosti, američki predsjednik Biden jučer je pristao primiti izraelskog premijera u SAD-u do kraja godine, ali Bijela kuća nije htjela otkriti kada i gdje će to biti. Pritom je glasnogovornik Bijele kuće John Kirby izjavio kako Bidenova odluka da primi Netanjahua ne znači da "nismo zabrinuti zbog pravosudnih reformi i ekstremističkog ponašanja pojedinih članova Netanjahuove vlade".
Precizirajmo. Navedeni je sastanak predložio izraelski predsjednik Isaac Herzog još uoči posjeta Bijeloj kući pa je očito da se on nalazi u ulozi svojevrsnog posrednika između jakih osobnosti - Bidena i Netanjahua.
Ako do toga susreta dođe, a nema razloga za suprotno jer je i ured izraelskog premijera potvrdio prihvaćanje Bidenovog poziva od strane Netanjahua, bit će to njihov prvi sastanak otkako se potonji vratio na dužnost premijera krajem prošle godine i kada je vrlo brzo izazvao gnjev Washingtona kontroverznim reformama pravosuđa i agresivnim širenjem naselja na okupiranom palestinskom teritoriju.
U američkoj se pak verziji poziva, koja je objavljena znatno kasnije od izraelskog priopćenja, ne spominje susret ili poziv, već je John Kirby kazao kako postoji suglasnost za sastankom i da će se on održati najvjerojatnije prije kraja ove godine, odbivši reći hoće li to biti u Bijeloj kući ili na nekom drugom mjestu.
Izrael je za SAD previše važan da bi si Washington dozvolio bilo kakve egzibicije
Izrael je po interese Sjedinjenih Država jednostavno prevažna bliskoistočna zemlja, poglavito sada, kada moćne i bogate arapske zemlje javno diverzificiraju svoju vanjsku i gospodarsku politiku tj. čine otklon od svoje dominantne vezanosti na Sjedinjene Države, u smjeru prema Kini ali i Rusiji s kojom jačaju veze usprkos ukrajinskom ratu za koji nisu željele optužiti Moskvu već su radije izabrale neutralan stav.
U tim i takvim okolnostima ignorirati Benjamina Netanjahua, koji se prije svega zauzima za jačanje Izraela i njegove sigurnosti u ovim krajnje složenim regionalnim i globalnim geopolitičkim vremenima, nemoguće je i po samog Joea Bidena. Osim toga, po američku administraciju zastrašujuće bi izgledalo i snažnije izraelsko povezivanje s Kinom, kakvih je namjera u Jeruzalemu bilo (i još ih uvijek ima).
Biden, k tome, želi i novi predsjednički mandat. Predizborna kampanja službeno počinje već u rujnu ove godine, a novac i donacije bogatog izraelskog lobija u SAD-u itekako bi u svemu tome mogao biti presudan.
On je, uostalom, to i uvijek.


Komentari čitatelja
na naše novosti