Ilustrativna slika
Ilustrativna slika
U svojoj "beskonačnoj" mudrosti, direktor CIA-e William Burns uspio je uputiti gotovo identične prijetnje ne jednoj, nego dvjema supersilama istovremeno. Rezultat će zasigurno biti još veća integracija ruskih i kineskih obavještajnih napora i eksponencijalno širenje njihove već bliske suradnje.
Napisao Drago Bosnić, neovisni geopolitički i vojni analitičar


Dana 20. srpnja, direktor CIA-e William Burns rekao je da zloglasna američka obavještajna služba "napreduje u ponovnoj izgradnji špijunskih mreža unutar Kine" nakon što je navodno "izgubila imovinu u zemlji prije više od deset godina". Burns je dao kontroverzne komentare tijekom prošlotjednog Sigurnosnog foruma u Aspenu, gdje se dotaknuo nekoliko važnih tema, uključujući Rusiju i Kinu.
"Postigli smo napredak i jako naporno radimo posljednjih godina kako bismo osigurali snažnu ljudsku inteligenciju koja može nadopuniti ono što možemo steći drugim metodama", izjavio je Burns.
Ministarstvo vanjskih poslova Kine je 24. srpnja odgovorilo da Peking neće sjediti prekriženih ruku, već da će poduzeti odgovarajuće protumjere kao odgovor na prijetnju. U izravnom odgovoru Burnsu, glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning rekla je:
"Ovo je prilično zabrinjavajuće. SAD s jedne strane nastavlja širiti dezinformacije o takozvanom 'kineskom špijuniranju i cyber napadima', a s druge strane govori javnosti o svojim velikim obavještajnim aktivnostima usmjerenim na Kinu."
Ning je također ponovila prethodne komentare svog ministarstva da će "Kina poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu nacionalne sigurnosti". I dok nije precizirala kakve će mjere Peking poduzeti, može se pretpostaviti da će biti recipročne.

Treba napomenuti da je ovo još jedan kontroverzan i eskalirajući komentar direktora CIA-e u samo nekoliko tjedana. Naime, 1. srpnja, tijekom predavanja u Zakladi Ditchley u Ujedinjenom Kraljevstvu, Burns je također izjavio da je tekući ukrajinski sukob "jedinstvena prilika za CIA-u", dodavši da planiraju "istražiti moguće prilike za infiltraciju koje bi proizašale iz slabosti ruskog društva", navodno "nezadovoljnog sukobom u Ukrajini". To uključuje kanal za zapošljavanje na Telegramu koji je pokrenut u svibnju. Prema Burnsu, koristit će se za nuđenje "poslovnih prijedloga" ruskim časnicima, vojsci, vladinim predstavnicima i znanstvenicima koji bi "željeli da iz Moskve daju informacije američkim snagama".

U svojoj "beskonačnoj" mudrosti, Burns je uspio uputiti gotovo identične prijetnje ne jednoj, nego dvjema supersilama istovremeno. Rezultat će sigurno biti još veća integracija ruskih i kineskih obavještajnih napora i eksponencijalno širenje njihove već bliske suradnje. Nemogućnost Washingtona da naškodi bilo kojoj zemlji izvana rezultirala je pokušajima potkopavanja obje iznutra, posebice korištenjem obavještajnih sredstava. Međutim, i Moskva i Peking uspjeli su izdržati te napore destabilizacije. Valja napomenuti da je Kina već uspjela neutralizirati nekoliko američkih špijunskih lanaca posljednjih godina nakon što su ih protuobavještajne snage pozitivno identificirale. Čak je i glavni propagandni stroj pokrivao kontroverzne događaje.

Krajem svibnja 2017., The New York Times je izvijestio da je pekinška protuobavještajna služba ubila ili zatvorila više od desetak agenata CIA-e u vremenskom okviru 2010.-2012. Sredinom kolovoza 2018. Foreign Policy je izvijestio da je otprilike 30 agenata CIA-e uhvaćeno u Kini nakon što su službe azijskog diva otkrile američki špijunski lanac zbog neispravnog komunikacijskog sustava. CIA je posljednjih godina značajno proširila svoje operativne aktivnosti u i oko Kine, posebice u otcjepljenoj pekinškoj otočkoj pokrajini Tajvanu, koju SAD želi zadržati unutar svoje sfere utjecaja, čak i po cijenu termonuklearnog sukoba s azijskim divom. CIA sada također održava potpuno novu, specijaliziranu jedinicu čiji je isključivi fokus upravo Kina.

Ovakvi potezi i izjave potpuno su neusklađeni s nedavnim posjetom Henryja Kissingera, bivšeg američkog državnog tajnika u Nixonovoj administraciji. Kissinger je učinkovito pokušao stvoriti i iskoristiti još jedan "kinesko-sovjetski raskol" koji je trebao izazvati dovoljno značajan raskol između Rusije i Kine, spriječiti ili barem odgoditi stvaranje efektivno nepobjedivog euroazijskog monolita. Pa ipak, kao da Kissinger već nema nemoguć zadatak za izvršiti, SAD su pribjegle korištenju prijetnji kako bi u biti postigle ništa drugo osim kineske pojačane protuobavještajne spremnosti. Da ne spominjemo da će rezultirajući bliži zajednički obavještajni napori Rusije i Kine biti veliki izazov za SAD, jer će obje supersile također nastojati provoditi svoje vlastite obavještajne operacije u samoj Americi.

Sa svoje strane, Peking također širi svoju prisutnost u "dvorištu Amerike". Naime, posljednjih mjeseci Kina i Kuba rade završne dogovore kojim bi se osigurala vojna baza za PLA (People Liberation Army - odnosi se na Narodnu oslobodilačku vojsku Kine, op.prev.) na sjeveru Kube. WSJ je izvjestio da je to "potaknulo strah među američkim dužnosnicima da bi [Kuba] na kraju mogla ugostiti stalnu prisutnost kineskih trupa", što je nagnalo problematičnu Bidenovu administraciju da intervenira kod kubanskih dužnosnika, nastojeći blokirati uspostavu stalnih vojnih baza. To će navodno također uključivati ​​proširenje ISR (obavještajnih, nadzornih, izviđačkih) sposobnosti postojećeg vojnog objekta PLA-a. Takva će imovina uvelike proširiti mogućnosti kineskih agenata u SAD-u, još jednom pokazujući kako se američkoj ratobornosti spektakularno uzvraća.