Američki proračun za nacionalnu sigurnost od gotovo 900 milijardi dolara cvjeta na imaginarnim prijetnjama i lažno demoniziranim neprijateljima. I ništa ne može biti jasnije za tu tvrdnju od krajnje podlosti koja je proizašla iz vrha NATO-a u Vilniusu.

slika
Za Boga miloga. Od Münchenske sigurnosne konferencije 2007. godine, čovjek (Putin) je uvijek iznova i iznova ponavljao da je ulazak Ukrajine u NATO apsolutna crvena linija. I svatko tko ima imalo razuma bez problema bi prihvatio tu tvrdnju kada bi odgovorio na jedno jednostavno pitanje.

Naime, kako bi Washington reagirao da Rusija postavi projektile i nuklearne bombe u Meksiku, ili Kubu, ili Nikaragvu, ili Granadu ili Venezuelu?

Naravno, predsjednik John F. Kennedy riješio je stvar prije 61 godine. Pa ipak, cijela se priča u Vilniusu svodi na namigivanje i kimanje glavom koje govori svijetu da točno ono što je JFK rekao tada nije moglo biti pred našim vratima, zapravo sada mora biti pred vratima Rusije. Uskoro će Veliki Hegemon postaviti US/NATO projektile 40 minuta od Kremlja, navodni "agresor" koji tamo boravi treba da ućuti i pojede svoj geopolitički špinat.

Sama ideja je uvrijeđena racionalnosti i nesmotreno pozivanje na tekuće trvenje između dviju nacija koje međusobno posjeduju više od 12.000 nuklearnih bombi. Ipak, izgrednici okupljeni u Vilniusu nisu ostavili mjesta sumnji u svojoj izjavi:
Budućnost Ukrajine je u NATO-u. SAD ponovno potvrđuje obvezu koju je preuzeo na summitu u Bukureštu 2008. da će Ukrajina postati članica NATO-a, a danas priznaje da je put Ukrajine ka punoj euroatlantskoj integraciji otišao dalje od potrebe za Akcijskim planom za članstvo. Ukrajina je postala sve više interoperabilna i politički integrirana sa Savezom, te je postigla značajan napredak na svom reformskom putu.
Dakle, pitanje se ponavlja. Na koji će način dijelovi Novorusije, Poljske, Litve, Rumunjske, kozačkih hetmanata, Krimskog kanata, Kraljevine Galicije i Lodomerije i mnogih drugih povijesnih fusnota koje su sovjetski tirani natrpali nakon 1920. formirajući sadašnje neprirodne granice Ukrajine. doprinijeti unutarnjoj sigurnosti Amerike, daleko na dalekim stranama Atlantika i Pacifika?

Odgovor je, naravno, nikako. NATO se ionako ne bavi sigurnošću, kolektivnom ili nekom drugom. To je potpuno zaostali hladnoratovski relikt koji sadrži totalitarno sovjetsko carstvo koje je bilo naoružano do zuba, ali je odavno nestalo na smetlištu povijesti. Dakle, George Bush stariji trebao je 1991. skočiti padobranom u njemačku zračnu bazu Ramstein, proglasiti pobjedu i rasformirati NATO tada i tamo.

Ne, kako se pokazalo, današnji napuhani NATO s 31 nacijom zapravo je postao neprijatelj mira i sigurnosti. To je zato što postoji uglavnom kao marketinški forum za zapadne proizvođače oružja i think tank za generiranje lažnih prijetnji i zastrašujućih priča osmišljenih da održe vojne proračune dobro opskrbljenim fiskalnim fondovima i velike vojne ustanove dobro opremljene misijama, mandatima, ratnim igrama i užurbanim poslom.


Komentar: Užurbani posao je rad ili aktivnost koja se izvodi s namjerom ili rezultatom da se prekrati vrijeme, a ne nužno da se postigne nešto produktivno; rutinski posao niskog prioriteta koji se poduzima radi izbjegavanja dokolice.


Nema potrebe za gigantskim vojnim establišmentom Washingtona ili njegovim širenjem u NATO, jer danas nigdje na planetu nema stvarnih prijetnji slobode i sigurnosti američke domovine koje to čak i izdaleka opravdavaju.

Megaprijetnja u stilu Hladnog rata završila je sa Sovjetskim Savezom. Danas je ruski BDP od 1,8 milijardi dolara u usporedbi s BDP-om od 45 milijardi dolara koji je ugrađen u bilancu SAD-a i NATO-a; a njegov proračun za obranu od 85 milijardi dolara nije čak ni 7% ukupnih proračuna za obranu NATO-a od 1,25 trilijuna dolara.

Drugim riječima, ozbiljne vojne prijetnje u današnjem svijetu naprednog oružja zahtijevaju ili golemi nuklearni šah-mat kapacitet ili golemu industrijsku snagu i 50 bilijuna dolara BDP-a koji bi bili potrebni da se probije veliki oceanski jarak i isporuči invaziona armada golemih konvencionalnih snaga na obale. New Jerseya — potpomognut ogromnim zračnim i pomorskim sposobnostima zračnog prijevoza i gigantskim logističkim aranžmanima koje čak ni najvatreniji pisci futurističke ratne fikcije jedva mogu zamisliti.

Kako se to događa, naravno, Rusija uopće nema nuklearni šah-mat kapacitet, a sada je temeljito pokazalo da joj nedostaje industrijski i konvencionalni vojni kapacitet da osvoji i okupira čak i ono što je bilo njezino granično područje.


Komentar: Hm, ova tvrdnja je čini se bez razumijevanja o pravoj stvarnosti onoga što se događa u posredničkom ratu Zapada protiv Rusije u Ukrajini.


Ono što proizlazi iz Vilniuse, dakle, nije racionalan izračun opipljivih sigurnosnih prijetnji koje predstavlja Rusija. Umjesto toga, ono što imamo je vješti napitak standardnih laži, racionalizacije, isprika i licemjerja koji drže hegemona iz Washingtona zauzet 24/7 diljem planeta. Ti bromidi grupnog mišljenja i ideološke monstruoznosti uključuju takve favorite kao što su vladavina prava, poslijeratni međunarodni poredak, svetost granica, odgovornost za zaštitu i kolektivna sigurnost.

Ali sve su te priče samo paravan o tome što Washingtonsko carstvo predstavlja, a u sadašnjem slučaju navodna svetost granica i zahtjevi za "kolektivnom sigurnošću" posebno su nečuveni.
--------
Izvor