mediji
Jučer je CNN objavio još jednu besmislicu poput Russiagatea:

Nedavno deklasificirana američka obavještajna služba tvrdi da Rusija pere propagandu preko nesvjesnih zapadnjaka
Ruska obavještajna služba upravlja sustavnim programom pranja prokremaljske propagande putem privatnih odnosa između ruskih operativaca i nesvjesnih američkih i zapadnih meta, prema nedavno deklasificiranom proizvodu američkih obavještajnih službi.

Komentar: Pranje propagande metoda je korištenja manje pouzdane ili manje popularne platforme za objavljivanje priče sumnjivog podrijetla ili istinitosti u svrhu izvještavanja o tom izvješću, a ne o samoj priči.


Caitlin Johnstone analizira:

Još jedan dan, još jedno priopćenje CIA-e prerušeno u vijesti

Ona zaključuje:
Jedna od najluđih stvari koja se danas događa u našem svijetu je kako se zapadnjake trenira da previde goleme količine zapadne propagande kojom su preplavljeni iz dana u dan i da se umjesto toga usredotoče na "rusku propagandu", koja nema smisleno postojanje na Zapadu. U 2017., prije nego što je RT zatvoren u UK-u, činio je 0,04 posto ukupne TV publike u toj zemlji. Studija Sveučilišta u New Yorku objavljena ranije ove godine otkrila je da navodna ruska kampanja utjecaja naTwitter uoči izbora 2016., koja je godinama dominirala naslovnicama, nije imala "nikakav mjerljiv utjecaj na promjenu mišljenja ili utjecaj na ponašanje birača".
Ranije je istraživanje pokazalo da su se sumnjivi ruski računi koji su se pojavljivali u Facebookovom feedu vijesti tijekom tog vremena iznosili "otprilike 1 od 23.000 komada sadržaja". Studija Sveučilišta Adelaide otkrila je da unatoč tome što nas naslov za naslovom upozorava na golemi val ruskih botova koji manipuliraju internetskim diskursom nakon invazije na Ukrajinu prošle godine, velika većina lažnih računa koje su ispitali (više od 90 posto) bili su proukrajinski računi.

Usporedite ovu mikroskopsku mrlju utjecaja s činjenicom da zapadnjaci kontinuirano dobivaju svoje vijesti od zapadnih propagandnih glasila koja redovito otvoreno objavljuju CIA-ina priopćenja za tisak prerušena u vijesti. Ovi ljudi nam apsolutno govore istinu kada kažu da smo pod stalnim bombardiranjem propagande i operacijama utjecaja — samo lažu o tome tko nam to zapravo radi.
CNN nije bio jedini koji je objavio glupo priopćenje CIA-e. I New York Times je to imao i njegovo izvješće malo više otkriva:

Rusija gura dugoročne operacije utjecaja usmjerene na SAD i Europu

Čitajući te glupe dezinformacije čovjek naleti na ovu rečenicu:
Informacija koju su Sjedinjene Države objavile u petak osmišljena je kako bi pokazala koliko su dublje operacije ruskog utjecaja od onih pokušaja sijanja neslaganja na internetu.
To je prilično razotkrivajuće. Informacije sadržane u priopćenju CIA-e bile su 'dizajnirane' ili konstruirane kako bi se stvorio određeni propagandni narativ. Nisu to bile samo informacije koje je novinar mogao pronaći ili promatrati, već odabrana zbirka stavki spojenih kako bi se stvorio određeni učinak.

Razmislite o tome na trenutak i shvatit ćete da je većina 'vijesti' koja se čita napravljena ovako.

Netko tvrdi da postoji potreba za stvaranjem određenog učinka. Smišlja se narativ koji bi mogao dovesti do toga. Neki djelići činjenica ili glasina prikupljaju se, razvrstavaju, filtriraju i zatim zapisuju sve dok se ne smatra da će izgrađeni narativ vjerojatno stvoriti željeni učinak. To je onda deklasificirani proizvod i proslijeđen medijima koji su voljni distribuirati takve stvari.

Trenutačna vrlo duga priča Spiegela o američkom napadu na plinovode Sjevernog toka lijep je primjer za takav 'proizvod':

Istraga o napadu na Sjeverni tok - svi dokazi upućuju na Kijev (arhivirano)

Njemački političari su previše kukavice da bi prozivali SAD za napad i raspravljali o nužnim posljedicama. Trebaju drugačiji narativ.

Kada se pokušalo objaviti da je 'Rusija to učinila' javnost nije nasjela. Okriviti Ukrajinu je zgodno. Kasnije se može oprostiti jer, reći će, Ukrajina je učinila ono što je mislila da treba i to samo zato što ju je Rusija napadala.

To je željeni učinak priče. Informacije u članku Spiegela pažljivo su 'dizajnirane' kako bi stvorile odgovarajući narativ.

Činjenica da je Spiegel trebao 19 imenovanih autora da ga objavi govori nešto o složenosti takvog procesa. To je još uvijek dezinformacija, ali u velikim razmjerima.